Zaštita autohtonih bh. proizvoda: Može li pita postati kao pizza?

Zaštiti određeni domaći proizvod i reći da je baš on tradicionalan u nekom kraju, autentičan za određeno podneblje ili zemlju nije lako jer samoproglasiti se takvim proizvođačem nije dovoljno. Naprotiv, potrebno je mnogo toga uraditi, a bez zakonske regulative i uvezanosti sa istim institucijama u drugim zemljama to Sizifov posao.

Što to imamo mi, a drugi ne, ili šta to drugi još nisu oglasili kao svoje, u svijetu se jako cijeni, a donosi i mnoge prednosti u materijalnom smislu. Za razliku od industrijskih proizvoda, ovi autohtoni imaju nešto višu cijenu, ali i mnogo više zainteresovanih kupaca, naročito turista.

"Mnogo je toga što se kod nas može zaštiti, a ja bih istakao jabukov pekmez. Apsolutno zdrav, poseban i autentičan proizvod za koji se može reći da je samo naš. Ima tu još dosta proizvoda od šljive, a svakako među vodećim prehrambenim proizvodima je pita. Talijani su od pizze napravili kult iako je ustvari u pitanju sirotinjsko jelo. Danas je pizza sinonim za Italiju, možete je jesti bilo gdje u svijetu, ali po određenim marketinškim pravilima", rekao je načelnik Tuzle Jasmin Imamović, koji je ogorčen našim ignorantskim ponašanjem spram domaćih proizvoda.

Papiri kao dokaz vlasništva nekog autohtonog proizvoda ne znače baš mnogo ako iza toga ne stoji cijela jedna priča, jedan osmišljen marketinški put kojim se uz proizvod vezuje niz stvari.

Pizza se jede u tačno propisanim tanjirima, u objektima sa propisanim uređenjem enterijera, a sve je to tako "upakovano" da se uz jelo siromaha osjećate sve, samo ne kao jedan od njih. To je upravo ono što oslikava dobro razrađenu priču oko italijankse pizze. Tako je sa francuskim vinima i sirevima ili dalmatinskom hranom iz komšiluka, samo ne sa našom pitom.

"U našim restoranima nemate ekskluzivno ponuđenu pitu kao neku deliciju što je slučaj naprimjer u Ankari. Kod nas se pita može jesti i čučeći u nekoj birtiji, a kao takvu je nikad nećemo "prodati" kao našu svetinju. Mi nemamo poštovanja prema našem kulturnom naslijeđu", zaključuje Imamović.

"Kao i u mnogo čemu zakonske regulative u našoj zemlji u ovoj oblasti nema. Institut za intelektualnu svojinu BiH brine se o tome, no stvar je da onaj ko je brži može po osnovu orginalosti ili po geografskom porijeklu može da zaštiti ono što je naše, a mi nismo stigli ili nismo umjeli. Zaštita podrazumijeva pravni, ekonomski, socijalni i tradicionalni aspekt uz puno kontinuiranog rada, a zaštita tu dolazi kao kruna tog rada", kazao je doc. dr. Zlatan Sarić sa Poljoprivrednog fakulteta u Sarajevu.

Zakoni Evropske unije u ovom pogledu su strogi i jasno definirani, a uđemo li ikad u tu zajednicu, poštivanje istih se podrazumijeva. Zato će izostankom truda i angažovanja državnih organa turisti iz naše zemlje i dalje nositi proizvode sa natpisom "Made in China", a ne ono što oslikava istinski bosanskohercegovački duh.