Broćanski ćupter pronašao put do trpeza širom Hercegovine

Jedinstvena slatka delikatesa zvana ćupter specifična je delicija, karakteristična isključivo za područje Brotnja gdje se tradicionalno, već stoljećima pripravlja u svakom broćanskom domu. Ovaj slatkiš spravljen od vinskog mošta i uobličen u okruglastu poslasticu zlatno smeđe boje stoljećima je uveseljavao broćansku djecu, ali i starije članove obitelji koji su ga u duhu poznate gostoljubivosti čitlučkog kraja uvijek rado nudili svim gostima koji su ćupter mogli kušati samo dolaskom u ove vinogradarske krajeve.

Na svakoj trpezi

Zrinka Šain i njezin suprug Antoni iz Mostara su to pravilo odlučili promijeniti. Zahvaljujući njihovom novom obiteljskom angažmanu čitlučki ćupter se od sada pod nazivom „Hercegovački ćupter“ može naći na svakoj trpezi čiji se ukućani žele počastiti slasticom koja stoljećima svoju povijest i poznatu recepturu vuče iz vinogradarskih obitelji toga kraja. Na ideju o pokretanju veće proizvodnje ćuptera je došla Zrinka. Njezin suprug Antoni vuče porijeklo iz Gradnića, maloga sela pored Čitluka gdje je ćupter kao i u okolnim selima cijele općine, neizostavni dio slatke obiteljske trpeze. Prilikom svakog posjeta rodbini i starom kraju i oni i njihovo četvoro djece su uživali u slatkastom vinskom okusu slasne delikatese.

"Pala mi je na um po meni nevjerojatna činjenica da žitelji okolnih općina, a kamoli šire Hercegovine i pogotovo Bosne nikada nisu niti čuli za ćupter, a kamoli ga probali. Pomislila sam kako bi svojevrsna promidžba toga autohtonog deserta urodila plodom. I tako smo krenuli u osmišljavanje malog obiteljskog posla plemenitog cilja. Čitluk i Brotnjo, osim vrhunskoga vina Žilavke i Blatine imaju još puno toga za ponuditi. Ćupter je u najmanju ruku jedan od najoriginalnijih proizvoda toga kraja", kazala je Zrinka.

Ona je ubrzo krenula u pronalaženje najbolje recepture kao bi krajnji proizvod na kraju zadovoljio i najzahtjevnije sladokusce.

Stari recept

"Moji najbolji savjetodavci su bili bake i djedovi koji su ćupter pravili po davnom receptu svojih predaka. Najvažnije od svega je to da smo pri spravljanju našega ćuptera izbjegli koristiti bilo kakve umjetne boje ili dodatke poput različitih aditiva ili konzervansa. Ustrajali smo u odluci da naš proizvod sačuva isključivo prirodne sastojke i da bude isti ili jako sličan onome kojega su spravljali naši preci. Ove godine je slader ili postotak prirodnog šećera u grožđu bio izuzetno visok pa nismo čak dodavali ni šećer tako da je naš ćupter zdrav i za ljude koji su na najosjetljivijim dijetama", kazala je Zrinka. Grožđe za njihov ćupter ubrano je iz obiteljskog vinograda u Gradnićima, ali i susjednoj Paoči, već nadaleko poznatom selu po grožđu i vinu vrhunske kvalitete.

Zrinka i njezin suprug su puni entuzijazma u novi projekt krenuli vodeći čak računa i o ekološkoj proizvodnji. Sami su u naselju Cim pored Mostara konstruirali ekološku sušaru koja za grijanje zraka potrebnog za sušenje ćuptera koristi isključivo sunčevu energiju. Za sunčani kolektor su prikupili 194 aluminijske limenke od pola litra.

U njoj se u isto vrijeme suši 500 ćuptera kojima treba nešto više od tjedan dana kako bi iz polu-tekućeg stanja prešli u čvrstu masu spremnu za konzumiranje. Ove će godine iz proizvodnje obitelji Šain svoje mjesto na tržištu naći oko 10 tisuća komada ćuptera. Njihova mala tvrtka je tek u osnutku. Za sladokusce koji ne mogu čekati da se Hercegovački ćupter nađe na štandovima lokalnih trgovina nabavka svježe pripremljene slastice je omogućena putem Facebook stranice naziva „Hercegovački ćupter“.