Od izbijanja ekonomske krize pa do danas, pet miliona ljudi u EU ostalo je bez posla, navodi drugi Godišnji monitor o poslovima Europske agencije za uvjete rada, života i industrijske odnose Eurofound.
Bez posla su tokom krize najviše ostajali ljudi sa srednje plaćenim poslovima, dok su radnicima sa skraćenim radnim vremenom smanjene plaće. U sektoru usluga, visokoplaćeni poslovi su pokazali naročitu otpornost.
U izvještaju "Polarizacija zapošljavanja i kvalitetu posla u krizi" navodi se da su se nova radna mjesta otvarala u sektorima koji zahtijevaju posebno znanje, kao što su informacijsko-komunikacijske tehnologije, poslovno savjetovanje, zdravlje i obrazovanje.
Ako se pogledaju svježiji podaci, broj zaposlenih između drugog kvartala 2012. i drugog kvartala 2011. smanjio se za 750.000. Na tržištu rada od oko 220 miliona ljudi to se ne čini kao veliki pad, ali ove cifre treba promatrati u kontekstu. Između 1998. i 2007. tržište rada EU se godišnje uvećavalo za dva miliona radnika.
Kriza je broj zaposlenih smanjila za 15 miliona, a broj nezaposlenih porastao je na više od 25 miliona ljudi. Zabrinjava i činjenica da stope nezaposlenosti nisu iste kao prije krize.
U trenutku pisanja izvještaja, u novembru 2012., stopa nezaposlenosti porasla je za čitav postotni poen, sa 9,6 na 10,6 posto. Usporedbe radi, u istom razdoblju, stopa nezaposlenosti u SAD je pala sa 9% na 7,8%.
Na vrhuncu recesije 2008. i 2009. rast u dobro plaćenim poslovima je bio skocentrisan u sektorima koji se finansiraju iz javnih fondova, uglavnom zdravstvu i obrazovanju, ali se već 2011. i 2012. rast više bilježi u privatnom sektoru.
U nekim malo plaćenim poslovima porastao je broj zaposlenih, poput čistačice i njegovatelji u sektoru socijalne zaštite. U globalu, niže plaćeni poslovi su daleko bolje prošli nego srednje plaćeni.
Većina poslova u građevinskom sektoru i proizvodnji čiji radnici primaju oko ili malo ispod prosjeka, doživjeli su najveći rez u broju zaposlenih. U ovim sektorima uglavnom dominiraju muškarci a uticaj krize je bio drugačiji za žene i muškarce.
Gubitak poslova među ženama je bio znatno skromniji. U stvari, recesija je bila prilika za ubrzano popravljanje pozicije žena na tržištu rada, kako u broju zaposlenih tako i u pristupu bolje plaćenim poslovima.
Povećala se stopa zaposlenosti žena, naročito u srednje plaćenim i dobrim poslovima. To je dijelom posljedica činjenice da žene dominiraju u rastućim sektorima kao što je zdravstvo, a manje ih je u sektorima pogođenim krizom. Trend također potvrđuje i veće obrazovanje žena u vremenu kada su kvalifikacije još važnije za dobivanje boljeg posla.
Alarmantna ilustracija štete koju je izazvala kriza u zapošljavanju mladih je podatak da je zapošljavanje u dobro plaćenim poslovima bilo rezervirano za zaposlenike starije od 65 godina prije nego za mlađe od 30 godina.
