Bijeljinska fabrika "Žitopromet" došla do stečaja
Miloš Stevanović, pravni zastupnik u nekadašnjem gigantu, kaže da je, bez obzira na odnos vrijednosti imovina – obaveze, “Žitopromet” bio nelikvidan.
Od vodećeg proizvođača brašna i hljeba koji posluje u Mađarskoj, Turskoj, Rusiji, pa čak i u Africi, bijeljinska fabrika “Žitopromet” u decembru prošle godine došla je do stečaja. U godini kada pšenica bilježi rekordan rod, u Semberiji, jednoj od najplodnijih žitnica Bosne i Hercegovine, vodi se borba za pokretanje proizvodnje u nekadašnjem gigantu. Zašto je do stečaja došlo i da li je ovo još jedna u nizu priča o posrnulim gigantima?
Fabrika za proizvodnju brašna i peciva “Žitopromet” iz Bijeljine od osnivanja 1961. godine bila je lider u proizvodnji u ovom dijelu zemlje, ali i šire. Uspješno je poslovala do kraja 2018. godine, kada su problemi eskalirali. U Semberiji, plodnoj žitnici bogatoj pšenicom, ovaj nekadašnji gigant godinu za godinom završavao je u milionskim gubicima da bi, u decembru 2019. i zvanično bio pokrenut stečajni postupak.
Imovina bijeljinskog “Žitoprometa” procijenjena je na devet miliona maraka, obaveze šest miliona. Pitanje koje se postavlja otkako je pokrenut stečajni postupak jeste da li je do stečaja uopšte moralo da dođe, imajući u vidu da je imovina za tri miliona maraka viša od obaveza.
Miloš Stevanović, pravni zastupnik u nekadašnjem gigantu, kaže da je, bez obzira na odnos vrijednosti imovina – obaveze, “Žitopromet” bio nelikvidan.
“On nije mogao da izvršava svoje obaveze. U zakonu imate eksplicitno napisano da neko ako ima veću imovinu nego što su dugovi, nije likvidan, mora u stečaj. To je neka vrsta sankcije ako ne izvršavate obaveze, ko god ne plaća duže od 60 dana zreo je za stečaj”, ističe Stevanović.
Krivca za novonastalo stanje, oni koji su uključeni u stečaj, vide u prethodnom menadžmentu, jer je od 2002. godine “Žitopromet” poslovao kao akcionarsko društvo u okviru kompanije biznismena Slobodana Pavlovića.
“Nemojte zaboraviti da je ‘Žitopromet’ bio dio jedne velike grupe povezanih lica jer nije imao samo svoje obaveze, on je bio garant i za druge obaveze povezanih pravnih lica sa gospodinom Pavlovićem”, kaže Stevanović.
“Žitopromet” je dobio novog vlasnika – kompaniju “Pavgord” iz Foče, vlasnika Gordana Pavlovića, koji je riješen da ponovo pokrene proizvodnju. Uplatio je dugovanja i radnicima uvezao radni staž, a dio radnika zaposlen je na održavanju da bi proizvodnja mogla krenuti odmah po okončanju stečaja.
“Trenutno stanje u ‘Žitoprometu’ je veoma dobro, tamo imamo tri čovjeka koji rade na čišćenju pogona, imamo tri čovjeka koji rade na stečaju. Imovina je očuvana, u dobrom je stanju i što se tiče samog ‘Žitoprometa’, ja se nadam da će uskoro proizvodnja krenuti”, kaže predsjednik Odbora povjerioca AD “Žitopromet” u stečaju, Dušan Tomić.
Predviđanja su optimistična, ali niko sa sigurnošću ne može reći koliko će stečaj trajati.
U jednoj od najvećih žitnica Bosne i Hercegovine, u sezoni kada je pšenica rodila bolje nego godinama, jedan od najvećih prerađivača hljebnog žita u Semberiji je u stečaju. To je jedan od pokazatelja apsurda koji svakodnevno živimo. Da li će stečaj biti okončan na vrijeme da se silosi napune pšenicom u slučaju da zemlje zatvore granice zbog pandemije koronavirusa kako bi se osigurale dovoljne količine hljebnog žita, pitanje je na koje odgovor još nije poznat.
*Pri preuzimanju teksta s portala Akta.ba potrebno je navesti izvor i linkovati tekst.
Dojavi vijest na viber +387 60 3315503 ili na mail urednik@akta.ba.
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Akta.ba.
