Cijenu ekonomske krize SAD plaćaju masovnim gubitkom radnih mjesta: Kraj recesiji, nezaposlenost ostaje

Još dugo nakon što završi prvi mandat američkog predsjednika Baraka Obame u 2013. godini, milioni Amerikanaca plaćaće cijenu aktuelne recesije, jer je mnogo onih koji su izgubili posao suočeno sa dugotrajnom nezaposlenošću.

Od radnika u automobilskoj industriji u Detroitu prestarih za prekvalifikaciju i imigranata u Arizoni koji nemaju posla u građevinarstvu do novih diplomanata sa univerziteta koji se nadmeću s iskusnim radnicima za mali broj poslova, sve više ljudi u SAD suočava se s izgledima za dugotrajnom nezaposlenošću. Od početka recesije u decembru 2007. godine stopa nezaposlenosti u SAD porasla je za 4,6 % na 9,5 %, što je njen najveći skok od "velike depresije" tridesetih godina prošlog vijeka. Još lošiji podatak je da je prosječno trajanje nezaposlenosti sada gotovo šest mjeseci, što je najduži period do sada.

Iako Obama često podsjeća da je recesiju naslijedio od svog prethodnika Džordža Buša, kriza će sigurno obilježiti njegovu baštinu, a i njegov izborni slogan "Da, mi možemo" mogao bi se pretvoriti u nepriliku. Ako Obama ne uspije iznaći način da poboljša situaciju na tržištu rada, stav "da, možemo", koji je u američkom društvu podstakao svojom kampanjom, mogao bi biti zamijenjen očajem, te ostaviti duboke privredne i socijalne ožiljke koji će potkopati njegove političke ciljeve.

Nezaposlenost uobičajeno raste tokom recesije, jer slabljenje tražnje tjera kompanije da smanjuju proizvodnju i broj radnika. Uobičajeno, ti radnici ponovo nađu posao kada započne ekonomski oporavak. U recesijama početkom osamdesetih godina prošlog vijeka stope nezaposlenosti dostizale su čak 10,8 %. Zahvaljujući snažnom oporavku, godinu dana nakon krize stope nezaposlenosti pale su na 8,3 %.

Taj obrazac izmijenjen je u proteklim godinama, pa se izgubljena radna mjesta u recesijama ponovo otvaraju mnogo sporijim tempom. U recesiji u 2001. godini nezaposlenost je dosegnula vrhunac 19 mjeseci nakon njenog završetka i trebalo je još naredne tri godine da se stopa nezaposlenosti spusti na predrecesioni nivo.

U aktuelnoj recesiji, smatraju ekonomisti, nezaposlenost će biti visoka još naredne četiri godine. Rast dugotrajne nezaposlenosti za ekonomiste je zagonetka. Kongresna kancelarija za budžet je istraživala tu pojavu i zaključila da ju je teško objasniti. Jasno je, međutim, da što su duže ljudi bez posla to im je teže dobiti novi. Njihove vještine zastarijevaju, poslodavce odbijaju velike praznine u njihovim biografijama, a prednost dobijaju mlađi ljudi. Najčešći recept za otpuštene je prekvalifikacija, ali plata i beneficije u novoj karijeri obično su daleko lošiji nego ranije. Nekadašnji radnici u automobilskoj industriji zarađivali su 28 dolara, a nakon prekvalifikacije svega devet dolara na čas.

"Najteže za mnoge radnike u automobilskoj industriji koji su taj posao radili 25 godina i više jeste da prihvate da je naglo i trajno njihov životni standard potonuo za 80 %", kaže Daglas Stajts, izvršni direktor "Capital Area Michigan Worksa" - centra za karijere u državi Mičigen.

Problemi dugotrajne nezaposlenosti zahvataju ne samo radnike, nego i njihove porodice i cijelu zajednicu, jer raste broj kuća koje banke plijene zbog neplaćanja hipoteka, komšije propadaju, a kriminal raste. A što duže nezaposlenost traje, ljudi se sve više osjećaju napušteni i izdani.

S nezaposlenošću daleko višom od onoga što je većina ekonomista predviđala kad je preuzimao dužnost predsjednika, Obama će morati uvjeriti Amerikance da je američki san još ostvariv. Ali, kada 2012. godine krene u reizbor, vjerovatno će i dalje biti suočen s teškim stanjem na tržištu rada.

Ipak, na horizontu ima tračaka nade, a ekonomista pri "Moody`s Economy" Džozef Bruselas smatra da će novcem iz stimulativnog paketa vrijednog 787 milijardi dolara biti otvoreni poslovi u građevinarstvu. On vjeruje da su dobri izgledi i za zapošljavanje finansijskih stručnjaka s Wall Streeta, koji bi mogli pronaći posao u butik investicionim bankama ili na poslovima razvoja finansiranja u start-ap kompanijama. Za nešto starije radnike iz automobilske industrije ekonomisti, međutim, jednoglasno kažu da nema pomoći i da su njihova radna mjesta nestala zauvijek.