Trud u privlačenju stranih investitora mogao bi biti uzaludan ukoliko se ne pojednostave procedure u registraciji poduzeća

Kako se zemlje iz okruženja pripremaju za europske integracije pokazuje i najava Srbije o jačanju mreže ekonomskih diplomata u svijetu. Naime, Srbija će krajem marta početi sa slanjem svojih ekonomskih diplomata u 28 gradova svijeta. Njihov glavni zadatak bit će predstavljanje Srbije kao odredišta za investicije i promoviranje izvoza i srbijanske robe na inozemnim tržištima.

Kako bi se i BiH što hitnije trebala pozabaviti time smatra i Duljko Hasić, ekonomski analitičar, koji kaže da je prvi i osnovni problem BiH što ne postoji jasna ekonomska strategija, a to će smatra u idućem razdoblju biti od ključne važnosti za državu.

"Srbija ide brzim koracima prema EU i takvim načinom radi prave stvari. Ljudi su shvatili da bez ekonomske diplomacije nema diplomacije. Ona je ključna i ona će u idućem razdoblju biti neophodna", smatra Hasić ističući da predstavnici vlasti moraju ovo što prije shvatiti. Kaže da je za sve to potrebno angažirati stručne ljude koji bi radili u u našim diplomatskim predstavništvima.

"Ne možete nekog povjesničara poslati za diplomatu i očekivati da ekonomski promovira zemlju", kaže Hasić. Kako nam je itekako potrebna takva promocija pokazuje i pad stranih ulaganja koji je zabilježen u prošloj godini i izvješće svjetski poznate bonitetne kuće Dun& Bradstreet po kojem spadamo u kategoriju zemalja u kojima je rizično poslovati. Kako bi se to popravilo, stručnjaci smatraju da se privlačenje stranih investija ne smije počinjati i završavati s emitiranjem reklama na CNN-u kao što je do sada bilo.

Ono što nam je potrebno je, kažu, sistematski pristup kroz koji bi prije svega identificirati koje su glavne grane koje će se promovirati, te napraviti konkretne projekte. Iako je ovo glavni zadatak Agencije za promociju stranih investicija u to definitivno mora biti uključena i naša diplomacija.

Ekonomski analitičar Igor Gavran smatra da je BiH preslaba da utječe na nekakvu svjetsku politiku te da bi zato jedina funkcija bh. diplomatskih predstavništava morala biti ona ekonomska, te da bi se i izbor veleposlanika i ostalih zaposlenika u diplomatskim predstavništvima trebao vršiti po tim principima. "Oni bi morali najveći dio vremena posvetiti promociji naših proizvoda i izvoza na ta tržišta, te promocije BiH kao turističke destinacije. Ostalo mimo ekonomije ne donosi nam neke koristi", smatra Gavran.

(Murat Ramadanović)

Šef odjela za ekonomsku diplomaciju u Ministarstvu vanjskih poslova BiH Murat Ramadanović kaže da su i oni svjesni problema nepostojanja ekonomskih diplomata. "Tako da sve to otvara i novi segment neophodno urgentne reorganizacije diplomatsko-konzularne mreže (DKP) tj. otvaranja novih mjesta tzv. ekonomskih savjetnika-promotora", kaže Ramadanović. Ističe da za sve to trebaju značajna financijska sredstva. Kaže da za razliku od nekih drugih, mnogo razvijenih zemalja, koji imaju pored zaposlenih u veleposlanstvima i svoje lobiste, u DKP BiH širom svijeta nije rijedak slučaj da u veleposlanstvima radi jedna osoba na poslovima kulture, ekonomije, vizno pasoškim poslovima, političkim i dr.

Ipak ističe da su i pored svega u 2009. postignuti značajni rezultati u pogledu otvaranja inozemnog tržišta za bh. kompanije i proizvode i to kroz organiziranje poslovnih foruma i bilateralnih razgovora privrednika iz BiH i drugih država uz aktivno učešće Ministarstva vanjskih poslova i DKP BiH, Vanjskotrgovinske komore BiH, Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH i FIPA-e. Ramadanović ističe da su između ostalih aktivnosti uspostavili i ekonomski dio web stranice ministarstva, sa posebnom rubrikom, gdje se mogu dobiti informacije o poslovnim mogućnostima za firme u BiH, koje Ministarstvo vanjskih poslova dobiva putem DKP.

Trud bi bio uzaludan ukoliko se procedure ne pojednostave

Stručnjaci ističu i druge probleme s kojima bi se investitori, čak i da diplomacija i ostali uključeni u posao promocije i privlačenja investicija, susreli kada dođu u BiH. A, to je prije svega problem kompliciranih procedura prilikom registracije i likvidacije kompanije, te ostalom šumom zapetljanih procedura. Tako da se može desiti da, kažu, svi napori i novac uložen u promociju, propadnu zbog nedovoljne angažiranosti nadležnih institucija da pojednostave procedure koje bi privukle investitore.

D.Kozina