Bosna i Hercegovina zauzima 26. mjesto među 103 zemlje prema udjelu ukupne potrošnje koji se izdvaja za hranu i bezalkoholna pića za kućnu upotrebu. Sa 31,9 posto, taj udio znatno je veći nego u većini razvijenih europskih zemalja.
Pokazuje to analiza portala Visual Capitalist, objavljena 27. oktobra, koja se oslanja na podatke Službe za ekonomska istraživanja Ministarstva poljoprivrede SAD-a za 2025. godinu. Poređenje obuhvata kupovinu za kućnu potrošnju, dok su restorani, alkohol i duhan izostavljeni.
BiH iznad zemalja regije
Među zemljama regije obuhvaćenim analizom, BiH ima najveći udio potrošnje za hranu. U Sjevernoj Makedoniji on iznosi 29,8 posto, Srbiji 23,3 posto, Hrvatskoj 22,9 posto, a Sloveniji 14,2 posto.
Razlike su još izraženije u poređenju s pojedinim razvijenim europskim ekonomijama. Domaćinstva u Njemačkoj na hranu usmjeravaju 11,5 posto ukupne potrošnje, u Austriji 9,9 posto, a u Švicarskoj 8,5 posto. To znači da je udio u BiH gotovo tri puta veći nego u Njemačkoj.
U Rumuniji ovaj pokazatelj iznosi 23,9 posto, Bugarskoj 22,3 posto, Poljskoj 17,8 posto, dok Italija i Grčka bilježe po 14,9 posto.
Od 56,2 posto u Nigeriji do 6,3 posto u Singapuru
Najveći udio zabilježen je u Nigeriji, gdje na hranu odlazi 56,2 posto ukupne potrošnje. Slijede Mjanmar sa 54,8 posto i Laos sa 53,9 posto.
Na drugom kraju liste nalaze se Singapur sa 6,3 posto i Sjedinjene Američke Države sa 6,4 posto.
BiH je u poretku neposredno iza Pakistana, koji bilježi 32,8 posto, dok su ispod nje Gruzija sa 31 posto i Bjelorusija sa 30,6 posto.
Veći udio ne znači nužno skuplje namirnice
Za razumijevanje ovih razlika važno je razlikovati udio potrošnje od samih cijena hrane. Pokazatelj od 31,9 posto ne znači da su namirnice u BiH skuplje nego u zemljama s manjim udjelom niti da svaki građanin toliko svoje plate troši na hranu.
Domaćinstva u bogatijim zemljama mogu izdvajati više novca za namirnice, a da one ipak zauzimaju manji dio njihove ukupne potrošnje.
Ovakav odnos objašnjava Engelov zakon: s rastom prihoda uglavnom opada udio izdataka za hranu, čak i kada iznos potrošen na nju raste. U strukturi kućnog budžeta tako ostaje veći prostor za druge potrebe.
Visok udio hrane zato može ukazivati na veću osjetljivost domaćinstava na poskupljenja osnovnih namirnica. Kada hrana već zauzima gotovo trećinu ukupne potrošnje, njen rast cijena može dodatno ograničiti sredstva za stanovanje, prijevoz, obrazovanje i druge izdatke.