INA izgubila benzinske pumpe u Srbiji i ostala bez 200.000.000 eura

Viši privredni sud u Beogradu, bez ikakvog odjeka u medijima, potvrdio je još 18. juna 2014. godine prvostepenu presudu kojom je odbačen zahtjev INA-e da se poništi ugovor o prodaji 167 benzinskih pumpi i 11 skladišta u Srbiji na koje INA polaže pravo ruskom "Lukoilu".

Riječ je o imovini koju je INA na teritoriju Srbije koristila do raspada Jugoslavije i koju je procjenjivala na 200.000.000, piše Slobodna Dalmacija.

Raspadom Jugoslavije, pumpe i skladišta INA-e u Srbiji nastavila je koristiti firma "Beopetrol" koju je 2003. Srbija prodala "Lukoilu". Nakon toga, Ina je pokrenula spor pred Trgovačkim sudom u Beogradu.

"Ina je 2005. pokrenula postupak zbog poništenja ugovora između Agencije za privatizaciju i Akcijskog fonda Republike Srbije, s jedne, i “Lukoil Europe Holdings” i “Lukoil International GmbH”, s druge strane. Predmet se vodio pred Privrednim sudom u Beogradu, a Ina je postupak pravomoćno izgubila", rečeno je Sektoru za korporacijsko upravljanje INA-e, bez dodatnih obrazloženja o tome kako je INA izgubila spor u Srbiji i hoće li možda pravdu potražiti na nekom od međunarodnih sudova.

Dioničari INA, primjerice, mogu zatražiti nadoknadu štete zbog gubitka imovine firme u Srbiji pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu.

Kako se saznaje od beogradskog advokata Save Anđelkovića, koji je u spomenutom sporu zastupao Akcijski fond Srbije, zahtjev INA-e za raskidom ugovora kojim je “Lukoil” kupio “Beopetrol”, Privredni sud odbacio je zbog toga što INA nije dokazala status zainteresirane strane koja uopće može tražiti raskid ugovora.

"Premda nije prikladno da ja to govorim kao advokat u sporu, Ina je potpuno pogrešno postavila svoj zahtjev. Zainteresirane strane koje su mogle tražiti poništenje ugovora su isključivo “Lukoil”, Agencija za privatizaciju i Akcijski fond. Ne znam koji je bio cilj INA-e u ovom postupku, ali sredstvo im je bilo potpuno pogrešno", rekao je Anđelković, potvrdivši kako je rješenje prvostepenog Privrednog suda u ovom sporu, potvrdio i viši, Privredni apelacijski sud.

Anđelković upozorava kako je u javnosti potpuno pogrešno predstavljena privatizacija “Beopetrola” kao posao u kojem je “Lukoil”, uz dionice, kupio i imovinu “Beopetrola”, poput zemljišta, zgrada i opreme.

"U privatizaciji 'Beopetrola' prodavale su se jedino dionice firme, dok je imovina 'Beopetrola' i dalje kapital koji nije na prodaju. Samim tim Ina se nije mogla pojaviti kao zainteresirana strana pred Privrednim sudom. No, INA može dobiti ono što joj pripada u postupku primjene Bečkog sporazuma o sukcesiji bivše SFRJ, aneksa G, koji regulira pitanje imovine preduzeća na teritorijima drugih jugoslavenskih republika, odnosno današnjih samostalnih država", napominje Anđelković.

Iznos od 200.000.000 eura, koji se našao u opticaju kada je Ina zatražila poništenje prodaje “Beopetrola” “Lukoilu”, nije, kako je otkrio Anđelković, spominjan na ročištima u samom sporu. No, menadžment INA-e iz vremena kad je pokrenut spor u Beogradu baratao je tom svotom vjerovatno rukovođen uvalovima prodaje “Beopetrola” “Lukoilu”.

Rusi su, naime, 117.000.000 eura platili za dionice “Beopetrola”, a Ina je na taj iznos nadodala izgubljenu dobit od gotovo 90.000.000 eura.

Sada se INA očito s tim novcem pozdravila i može se nadati samo provedbi aneksa G Bečkog sporazuma o sukcesiji i mogućoj nadoknadi prema sporazumu Srbije i Hrvatske, koji je teško vjerovatan u dogledno vrijeme.

Advokat Anđelković ističe kako bi bilo potrebno da dvije države osnuju radnu skupinu koja će popisati što tvrtke iz Hrvatske i Srbije potražuju prema Sporazumu u sukcesiji.

"Tehnički, ne bi trebao biti problem popisati potraživanja tvrtki prema Hrvatskoj i Srbiji, i utvrditi vrijednost te imovine. No, bojim se da nema političke volje na obje strane za to", zaključuje Anđelković.

Kako se saznaje u INA-i, prije pokretanja spora na Privrednom sudu, kompanija je 26. novembra 2001. godine pokrenula postupak radi utvrđenja prava vlasništva nad 167 benzinskih pumpi, 15 skladišta i 11 drugih objekata, te radi naknade štete zbog njihova nekorištenja.

"Postupak je prekinut 27. decembra 2002. godine", navodi se u informaciji INA-e.

Prema riječima Save Anđelkovića, INA može pokušati i reviziju pravomoćne presude Privrednog apelacijskog suda na Vrhovnom kasacijskom sudu u Beogradu. No, dodaje Anđelković, uslovi pokretanja revizije vrlo su strogi i taj pravni lijek rijetko uspijeva.

U vjetar bačeno i 300.000 kuna sudskih troškova

Potvrdivši prvostepenu presudu kojom je odbačen INA-in zahtjev za raskid ugovora o prodaji “Beopetrola” “Lukoilu”, Pivredni apelacijski sud zabetonirao je i obavezu INA-e da podmiri sudske troškove od 300.000 kuna. Tome valja pridodati i INA-ine troškove prema beogradskom advokatu Antoniju Breškoviću koji ih je zastupao u ovom sporu.