Zbog čega se investitori sa Zapada okreću ka istoku Evrope?

Za investitore je veoma važno da shvate da Centralna i Istočna Evropa ima sve značajniju ulogu u proizvodnji u Evropi. Ukoliko, na primjer, vozite njemački auto, vrlo je vjerovatno da je proizveden u Mađarskoj, Poljskoj, Češkoj ili Sloveniji. U suštini, Centralna i Istočna Evropa sada obezbjeđuje konkurentsku prednost za cijelu Evropu.

Ako se tome doda činjenica da zemlje bivšeg Sovjetskog Saveza imaju najznačajnije izvore energenata, metala i drugih berzanskih roba, dobijaju se veoma privlačni dugoročni izgledi za investiranje. U ekonomskom smislu, mnoge zemlje regiona u svom razvoju prolaze kroz značajne transformacije, zbog čega im je potrebno više kapitala, pa u mnogim zemljama postoje dobri izgledi za ulaganja sa visokim prinosima, koji naravno sa sobom nose značajan nivo rizika, smatra Stin Jakobsen, glavni ekonomista Saxo Banke.

Međutim, otvaraju se i mogućnosti da se ubiru stalni i stabilni prinosi, kako se ove zemlje budu dalje razvijale, približavale zapadnim standardima i vrijednostima, razvijala srednja klasa i infrastruktura. CIE je dobro pozicionirana u trenutnoj fazi niske produktivnosti, veoma niskog rasta. Ako Evropa ima šansu da ponovo ide naprijed, da bude vodeća ekonomija, potrebno je da region CIE igra centralnu ulogu, što vjerujem da će se i desiti.

Kako investitori danas pristupaju ovim tržištima?

Većina investitora sa Zapada ulazi na tržišta CIE na indirektan način, na primjer kroz smanjenje troškova u automobilskoj industriji i u drugim granama. Međutim, mislim da kako se ove zemlje budu dalje razvijale i produbljivala tržišta kapitala, berze, to će i potencijal za ulaganja biti sve veći. Na primjer, ukupna kapitalizacija Bugarske berze trenutno je niža od vrijednosti nekih njemačkih kompanija srednje veličine, a obim trgovanja je isto tako veoma nizak. Dakle, potencijal za rast, za nove oblike poslovanja, se generalno danas nalazi tamo gdje su tržišta kapitala nerazvijena, što je karakteristično i za zemlje CIE. Time se vraćamo na osnovno pitanje, a to je kako pristupiti ovim tržištima? Manji ulagači bi mogli da počnu od deviznog tržišta, koje je uvijek dobro kao prvi pristup. Kako se dalje tržišta budu razvijala, treba razmišljati o korporativnim obveznicama i tržištu kapitala. Međutim, po mom mišljenju, i za potrebe mog ličnog portfolija, u narednih 10-20 godina, u svim segmentima treba neprekidno tragati za mogućnostima za ulaganja koja se zasnivaju na konkurentskoj prednosti koju ovaj region obezbjeđuje. Drugo, kada je riječ o zemljama čije su privrede okrenute energentima, sada imate rusku rublju koja je izgubila polovinu svoje vrijednosti u odnosu na prošlu godinu, imate kazaški tenge koji je nedavno devalvirao za 25 procenata, tako da su kursevi ovih valuta na niskom nivou i sada je dobar trenutak da se razmišlja o ulaganju.

Dakle, smatrate da CIE često investitorima promiče kao zanimljiv region, ali mislite da to neće dugo tako biti?

Politički rizik predstavlja poteškoću za brojne, naročito institucionalne investitore. S druge strane, moramo se prisjetiti starog pravila koje glasi da očekivani povraćaj zavisi i od toga u kojoj je mjeri likvidna investicija. Tako da u tom kontekstu likvidna ulaganja imaju visok potencijal, uz visok rizik. Vjerujem da će se i to promijeniti uslijed dinamike u industrijskoj proizvodnji, zbog činjenice da je obrazovanje stanovništva na sve višem nivou, da se razvija snažnija srednja klasa itd. Uostalom, prošlo je tek 26-27 godina od početka demokratizacije regiona, od kada je 1989. godine pao Berlinski zid, što je za mnoge zemlje ovog regiona bila prekretnica koja označava početak razvoja. Mnoge zemlje, dakle, danas imaju nešto preko dvadeset godina, pa se često njihove stanje može porediti sa osobama tih godina: potrebno je da se još razvijaju, da planiraju za budućnost, da razmišljaju o djeci, o većoj odgovornosti. Kada se to dogodi, mislim da će se razviti i druge fundamentalne mogućnosti koje se mogu iskorititi.