Nove prakse tržišta rada: Osmosatno radno vrijeme je mit

Od doba industrijske revolucije i Roberta Owena ostao je slogan "osam sati rada, osam sati rekreacije, osam sati sna".

U to vrijeme ideja triju osmica bila je radikalna, posebno zato što su radnici provodili i po 16 sati na radnom mjestu.

Prošlo je stotinu godina od industrijske revolucije do 1926. godine i poteza Henryja Forda, osnivača Ford Motorsa, koji je taj slogan primijenio u praksi. On je prvi uveo 40-satni radni tjedan za svoje radnike, pet dana po osam sati radnog vremena.

Ostali industrijalci smatrali su da je taj potez pogrešan, no Fordov eksperiment pokazao se uspješnim te su ga drugi počeli kopirati. Postao je i opća društvena norma. U većem dijelu zemalja, 40-satni radni tjedan je zakonsko rješenje.

No još stotinu godina kasnije, rasprave o duljini radnog vremena ponovno se rasplamsavaju. Istraživanja pokazuju da boravak na poslu osam sati tijekom dana ne znači da sve vrijeme radimo. Naprotiv, istraživanja su zapanjujuća i pokazuju da je radnik produktivan manje od tri sata dnevno.

U proizvodnji će radni dan još dugo trajati osam sati

Istraživanja pokazuju da je radnik potpuno produktivan dva sata i 53 minute. Što se događa u preostalom vremenu provedenom u uredu?

"Znanstveno je dokazano da je nemoguće čovjeku zadržati jednak fokus tijekom osam sati radnog vremena. Pitanje je onda provode li zaposlenici koji su osam sati na poslu vrijeme radeći ili samo boraveći na radnom mjestu, radeći bilo što (čak i tražeći novi posao) i je li pravilno fokusirati se na trajanje radnog dana umjesto na ishod rada", kaže za Bloomberg Adriju Viktorija Damčevska, stručnjakinja iz područja menadžmenta ljudskih resursa.

Ipak, takva istraživanja ne mogu se primijeniti na sve profesije. U proizvodnji će osmosatni radni dan biti stvarnost još dugo, dok se u drugim profesijama može razmišljati o drugim praksama, kaže za Bloomberg Adriju Angel Dimitrov, izvršni direktor tekstilne tvrtke Moda i predsjednik Skupštine Udruženja poslodavaca Sjeverne Makedonije.

"Sve ovisi o djelatnosti. U prirodi ljudi je koristiti mogućnosti. Sigurno ste primijetili da se na gradilištu, od pet radnika, četverica oslanjaju na lopate, a samo jedan radi. I to je normalno. No u proizvodnji, gdje postoje strojevi, to ne može biti slučaj. Ondje imate proces koji mora teći tijekom kompletnog radnog vremena istim tempom", kaže.

Angel Dimitrov, predsjednik Skupštine Udruženja poslodavaca Sjeverne Makedonije | Gospodarska komora Sjeverne Makedonije

Dimitrov objašnjava da su u radno intenzivnim tvrtkama radnici u administraciji produktivniji tijekom cijelog radnog dana.

"Ne možete jednima nametnuti norme koje moraju ispuniti, dok drugi sjede u uredu. Vremena su se promijenila u odnosu na socijalizam, kad je produktivnost administracije bila vrlo niska. Na primjer, ako je tada u računovodstvu radilo osam ljudi, sada rade trojica", objašnjava.

U takvim djelatnostima nije moguće razmišljati o skraćivanju radnog dana, jer bi to rezultiralo smanjenom proizvodnjom, manjim izvozom, što bi na kraju dovelo do manje plaće.

Tehnologija je doprinijela gubitku fokusa

Ipak, Dimitrov priznaje da postoje, prema njegovom mišljenju, takozvane "kreativne" profesije gdje radno vrijeme može biti kraće. To bi čak moglo doprinijeti smanjenju troškova proizvodnje.

No Damčevska kaže da mijenjanje pravila samo za neke radnike može rezultirati većim frustracijama.

"Koliko bi vas frustriralo na primjer, ako radite osam sati i morate ići u banku, a zaposleni tamo rade samo pet ili šest sati? Baš zbog toga mislim da će osmosatni radni dan barem zasad ostati stvarnost", kaže.

Jedan od razloga zašto istraživanja svjedoče o radnom danu od manje od tri produktivna sata je tehnologija. Ona omogućava veću dostupnost informacija, lako pretraživanje i pruža veliki broj alata s kojima se zadaci brže završavaju.

Viktorija Damčevska, stručnjakinja za ljudske resurse

No koliko tehnologija pomaže, toliko i odmaže. Utječe na fokus ljudi, smanjuje pažnju. Postoje istraživanja, kaže Damčevska, koja pokazuju katastrofalne rezultate prema kojima se mogućnost fokusiranja smanjila na prosječno 47 sekundi.

"Čak postoje istraživanja koja kažu da je fokus jednak osam sekundi, koliko ima i zlatna ribica. Nesumnjivo je da su naši mozgovi sprženi od tehnologije i preplavljenosti stimulansima koji dolaze iz nje. Nije bez razloga da se u posljednje vrijeme koristi toliko emojija i na profesionalnim društvenim mrežama poput LinkedIna, na primjer. Osim što je to način da se pristupi mlađoj publici, to je i način da se zadrži pažnja, jer duga objava vrlo često može obeshrabriti i da je ne pročitamo", objašnjava.

Kako poboljšati fokus, a time i produktivnost? Prema Damčevskoj, na našu produktivnost kao zaposlenih jako utječe ulazak u tzv. flow, odnosno stanje u kojem je osoba koja obavlja neku aktivnost potpuno uključena i u njoj uživa.

"Sigurno poznajete onaj osjećaj kad ste toliko fokusirani da ništa ne može skrenuti vašu pažnju, postajete iznenađujuće kreativni, u tom trenutku kao da vrijeme ne postoji i potpuno gubite osjećaj za njega, odnosno, vi ste u zoni i nekako se čini da vam sve ide za vrijeme toga. To stanje maksimalne fokusiranosti pokazuje i nevjerojatne statistike: desetogodišnje istraživanje McKinseyja pokazuje da su izvršni direktori bili i do 500 posto produktivniji u flowu", objašnjava Damčevska.

Tehnike za zadržavanje pažnje i povećanje produktivnosti

No, kako ući u to stanje? Samo 20 posto zaposlenih ulazi u to stanje barem jednom tijekom dana. To je povezano s digitalizacijom i tehnologijom, odnosno sa stalnim bombardiranjem notifikacijama sa svih alata koje koristimo, što nam ne dopušta ulazak u stanje flowa.

"Kaže se da prosječni zaposleni skakuće s jedne kartice ili alata na drugu čak 1.200 puta tijekom dana, što bi bilo ekvivalentno četiri sata tjedno. Nadalje, prosječni zaposleni provjerava svoju elektroničku poštu čak 76 puta da vidi ima li novih mailova. Na to dodajte ostale alate i priznajmo, svatko od nas krade vrijeme, otvarajući društvene mreže na pet minuta, a ponekad i na sat vremena. Savršena samosabotaža", kaže.

I tvrtke su krive za te sabotaže putem stimulacija svake vrste, od zagađivanja komunikacijskih kanala do prečestih, često nepotrebnih sastanaka.

"Nedavno sam pročitala rečenicu u The Economistu koja glasi ovako: Mnogi radnici gledaju na izglede za sastanak koji traje dva sata s istim entuzijazmom kao što je Prometej svakodnevno čekao dolazak orla, poslanog od bogova da mu kljuca jetru", kaže Damčevska i dodaje da u nekim slučajevima sastanci zauzimaju čak 58 posto radnog dana.

Menadžeri bi sada trebali pratiti odmor zaposlenih, a prakse kontaktiranja nakon radnog vremena trebaju prestati.

"Rijetko kada se događa situacija kada mail ne može pričekati do sljedećeg dana, pa bi bilo dobro ne slati mailove nakon radnog vremena. Slanjem dajete poruku zaposlenima da trebaju biti dostupni u svako doba i praktički konstantno raditi, što dovodi do dugoročnih posljedica", kaže Damčevska.

Preporuke stručnjaka idu u smjeru da zaposlenici imaju pravo na tri osmice vremena prema sociologu Owenu, odnosno na ravnotežu, i ako trebaju raditi bez distrakcija, tada tako trebaju uživati i u slobodnom vremenu.

Tamo gdje posao dopušta, fokus bi trebao biti na rezultatima, a ne na vremenu provedenom na poslu, tamo bi trebala biti dopuštena potpuna fleksibilnost u organizaciji radnog vremena, što će zaposlenima, između ostalog, pružiti osjećaj kontrole nad vlastitim danom.