Da li poslodavcima pri zapošljavanju treba biti važnija lična intuicija ili CV kandidata?

Više se isplati uložiti vrijeme i novac u osobu koja dijeli s vama viziju, a nema sva znanja potrebna za izvršavanje zadatke, nego sačuvati osobu koja odrađuje dobro radne zadatke i ne dijeli s vama viziju i karakterne osobine.

Svaka tvrtka bez obzira na svoju veličinu ponekad se suoči s krivim zapošljavanjem.

Jednostavno, ako ste ikada zapošljavali onda je vjerojatnost da ste pogriješili velika, osobito ako ste koristili samo osjećaj u želucu umjesto dodatnih uvida u osobnost budućeg zaposlenika.

Možda vam je presudni kriterij u zapošljavanju intuicija i upravo taj osjećaj u želucu, ali tek nakon znanstveno dokazanog uvida u osobnost i vrijednosti koje osoba kao čovjek ima.

Vještine je znatno lakše steći i savladati nego promijeniti vrijednosti i karakter.

Ako budući zaposlenik zadovoljava sljedeće dvije karakteristike slobodno ga zaposlite. Sve ostale stvari nauče se i vrijedi uložiti vrijeme i novac u takvu osobu.

• Dijeli jednake vrijednosti kao i tvrtka koja je zapošljava.
• Misija i vizija tvrtke su nešto što s čim se budući zaposlenik može poistovjetiti.

Osoba je vrijedna. Vrijedno radi.

Više se isplati uložiti vrijeme i novac u osobu koja dijeli s vama viziju, a nema sva znanja potrebna za izvršavanje zadatke, nego sačuvati osobu koja odrađuje dobro radne zadatke i ne dijeli s vama viziju i karakterne osobine.

U prvom slučaju, obučit ćete lojalnog zaposlenika čija će učinkovitost doseći maksimum. U drugom slučaju, nikad ne znate kada će vam osoba otići i ostaviti upražnjeno radno mjesto koje će onda generirati nove troškove.

Troškove smanjene produktivnosti prije odlaska zaposlenika a za koje niste ni znali, trošak oglašavanja, selekcije, vremena uvođenja u posao novog kandidata.

Što napraviti kada imate osobu koja vam je lojalna, dijeli vaše vrijednosti, vrijedna je i nikako ne uspijeva izvršiti radne zadatke? Najradije biste da ode jer se nema smisla više "boriti", a s druge strane onako ljudski žao vam je.

Ponekad kao da se igrate gluhih telefona koji su preskupi. Čak ni povratne informacije i razgovori s osobom ne pomažu.

Zaposlenik samo potvrđuje vaše navode, odlazi i situacija je nepromijenjena.

Pomozite si s uvidom u motive i ponašanje zaposlenika. Možda je osoba samo zatvorena, teško joj je komunicirati, a vi to ne vidite i uporno očekujete odgovore s druge strane.

Na primjer: Imate kolegu koji radi u odjelu prodaje, fer i korektan, uvijek s prosječnim ili malo ispodprosječnim rezultatom.

Nakon nekog vremena i razgovora s njim prebacite ga za voditelja jednog manjeg tima. Smatrali ste da će mu to pomoći otključati potencijale jer je obrazovan, dugi niz godina radi, dobar kolega, vrijedan. On je s radošću prihvatio zadatak. I onda se ta odluka pretvoti u fijasko.

Nakon dva mjeseca bude jasno da je napravljena velika greška. Kolega je sam uvidjevši situaciju i propuste predložio odlazak. Ali?

U tom slučaju možete posegnuti za procjenom ponašanja i uvidjeli da je kolega čovjek od brojki.

Matematički lumen kojem treba samostalnost, bez pretjeranog kontakta s ljudima i zadatke će odrediti precizno, temeljito i po pravilima struke.

Ipsravnim profiliranjem, tvrtka može imati savršenog radnika u računovodstvu.

Vjerojatno će u tvrtki dočekati penziju (a ima još minimalno 30 godina rada do iste) i s tom činjenicom svi su zadovoljni.

U ovom slučaju investicija u procjenu zaposlenika i te kako se isplati.