Znate li šta izuzetni i posebni ljudi govore svakog dana?

Samo malim stvarima možete sebe izdvojiti iz gomile prosječnih (pod uslovom da imate takvih želja u životu). Izdvojiti se znači učiniti da se drugi uz vas osjećaju posebno, pa samim tim ćete i vi.

Probajte da malim riječima kupite ulaznicu za svijet izuzetnih ljudi. Kolegama, porodici, prijateljima i svakome do koga vam je stalo poklonite vrijedne riječi...

„Evo šta ja mislim...“ – ako ste nadređeni, to ne znači i da ste najpametniji, najiskusniji i naj u svakom pogledu. Svoje odluke, razmišljanja i stavove obrazložite činjenicama, a ne svojom moći. Može biti da ste u pravu pošto ste autoritet, ali prava saradnja čini da je svako u pravu.

„Ja sam pogriješio!“ – ne bojte se da ćete izgubiti ugled ovakvom izjavom. Naprotiv, zaslužićete ga. I ne samo ugled, već i povjerenje.

„To je odlično!“ – hvalite, hvalite i hvalite dobre postupke, dobre odluke, dobre projekte, dobre ideje. Pohvala onog ko hvali ništa ne košta, ali onoga kome je upućena neprocjenjiva je. To uvijek imajte na umu. Vidjećete koliko će vas ljudi voljeti. I oni koje hvalite, i oni koji tome svjedoče.

„Hvala!“ – uvijek se iskreno zahvalite na komplimentima, na poslu koji je drugi uradio za vas, na usluzi. I kada vam se drugi zahvale, naravno da treba da iskažete zadovoljstvo jer ste bili od koristi i drugome učinili dobru stvar. Dok se zahvaljujete iz bilo kog razloga, gledajte ljude u oči.

„Možeš li mi pomoći?“ – svakome je svakodnevno potrebna pomoć. Bilo kakva. Ne stidite se i ne dajte da vas pojede sujeta i blokira kad treba da tražite pomoć. Opušteno i iskreno pitajte: „Možeš li mi pomoći?“ i dobićete pomoć. Pažljivo slušajte, pokažite malo ranjivosti i poštovanja što i jesu odlike velikih lidera. Ovo su i odlike velikih prijatelja.

„Žao mi je...“ – svi griješimo. Pravimo pogrešne izbore, radimo pogrešne stvari, izgovaramo što možda ne bi trebalo. Uvijek se izvinite. I to ne tako da svalite dio krivice na drugog izjavama da se loše osjećate i žao vam je, a drugi su uradili to i to. Recite da vam je žao i preuzmite krivicu. Ni manje ni više. Ovo je jedina prilika da sa drugim ljudima krenete iz početka.

„Možeš li mi pokazati...?“ – znanje je vječno. I učićete cio život. Ako nešto ne znate, pitajte da vam pokažu, da vas nauče. Time drugima ukazujete povjerenje, kažete da su važni i vrijedni. Samo tako ćete svi biti na dobitku.

„Dozvoli da ti pomognem“ – vidite da je drugoma potrebna pomoć i vi znate kako da pomognete. Ne prilazite riječima: „Mogu li nekako da ti pomognem?“, već jasno recite: „Dozvoli da ti pomognem!“. Zasucite rukave i pomozite.

„Volim te“ – ne na poslu, već svakome van posla prema kome osjećate ovako nešto, recite to. Kad god osjetite. Svuda.

„Ništa“ – nekada je ova riječ iz raja izašla. Pogotovo sa kolegama u trenucima emotivnog rastrojstva zbog stresnog posla ili nečije greške. Ljutnja, uznemirenost ili frustracija nisu stanja u kojima treba da rješavate poslove i odnose među ljudima. Tada bolje recite „Ništa...“, nego da nekoga povrijedite. Izgovorene u afektu, neke riječi je teško izbrisati iz pamćenja. Mogu učiniti nepopravljivu štetu.