Poslati ljutit e-mail ili nabaviti vreću za udaranje?

Ovakvo stanje poznato je svima – ne odobravate odluke nadređenih, neko od kolega je napravio neoprostivu grešku, nije urađeno obećano i vi ste toliko ljuti da nemate pojma šta je to kontrola. Sjedate za kompjuter i svoju ljutnju prenesete, iskalite, istresete, kako god, na pisanje e-maila u znak neodobravanja.

Vizuelno se ovakav ljutit e-mail lako može prepoznati – pun je boldiranih riječi, velikih slova, nedostaju pozdravi i onaj minimum poslovne ljubaznosti. Budite sigurni da ovakav sadržaj primaoca uznemirava, nekima dosađuje, a neki se zabrinu. Dakle, ništa pozitivno i konstruktivno. Primaocu prvo padne na pamet da je pisac ovakvog e-maila nepristojan, grub, nekontrolisan, da ne poštuje rad onoga kome se obraća, da je možda i neprofesionalan. Na kraju, pošiljalac možda ima puno pravo što se ljuti, ali ovakvim ispoljavanjem ljutnje ništa ne dobija – pravi razlozi ljutnje sakriveni su u riječima koje ne prenose informaciju, već emociju.

Elektronski mediji su omogućili da emocije ljutnje i nezadovoljstva ispoljavamo na neracionalan način, odmah i sad, u momentima kad smo na emotivnom vrhuncu, ne ostavljaju vrijeme da se razmisli, sabere dva i dva kako bi se riješio problem koji postoji. Ovakva pošta lako uništava reputaciju i kvari međuljudske odnose. Kad kucate ljutit e-mail, tu su samo vaš monitor, ljutnja i vi. Da tu istu emociju ispoljavate oči u oči sa primaocem, budite sigurni da bi to drugačije izgledalo – teže biste izgovorili riječi koje povređuju, pokušali biste da se stavite na njegovo mjesto i razumijete, a možda biste se i povukli.

Bilo kako bilo, e-mail je danas neraskidiv dio našeg dana, pa i oni ljutite sadržine. Sljedećeg puta kada se ljuti namjerite na slanje poruke, uradite sljedeće: Dajte sve od sebe da se vidite sa osobom kojoj biste elektronski poslali svu svoju ljutnju. Razgovor licem u lice je najkonstruktivniji pristup problemu. Sačekajte. Brojte. Ovakve emocije ne žive dugo. Dozvolite da vrijeme ublaži ljutnju i vaš e-mail će biti smisleniji.

Dajte drugome da pročita to što ste napisali. Prije slanja, naravno. Od druge "hladne glave" ćete dobiti informaciju koliko ste pretjerali, pa korigujte napisano.

Ostanite profesionalni bez obzira što vas je ljutnja savladala. Počnite sa poštovani..., koristite interpunkciju, vodite računa o pravopisu i gramatici, završite sa "s poštovanjem..." i sl. Za neke je ovo možda ostatak stare škole komunikacije, ali je učtiv pristup obraćanja.

Izbjegavajte simbole, velika slova, boldirane dijelove, bilo šta što će čitaoca vašeg e-maila informisati o vašem emotivnom stanju, a ne o problemu koji postoji i koji traži rješenje.

Uvijek se pitajte: "Zašto šaljem ovaj mail?" Da li ste svjesni šta će kao takav imati za posljedicu? Morate biti. Krajnji cilj može da bude opis trenutne situacije, zahtjev da se rezimira, traži objašnjenje i to vam mora biti sasvim jasno. E-mail kao ventil za vaše ljutito stanje donijeće vam mnogo više problema nego što ih imate. Zato, prije nego što zagrijane glave i prstiju sjednete za kompjuter, nađite način da svoju ljutnju iskalite na drugi način. Možda vreću za udaranje?