Šta je outsourcing?

04.01.2012. 13:12 / Izvor: eKapija.ba
Šta je outsourcing?

Outsourcing (engl.) znači povjeravanje vanjskim izvršiocima dijela proizvodnje ili dijela usluga koji se unutar nekog privrednog subjekta obavljaju nedovoljno djelotvorno ili njihovo obavljanje unutar postojeće organizacijske strukture nije nužno za osnovnu djelatnost privrednog subjekta. Podrazumijeva proces ugovaranja određenih poslovnih aktivnosti koje će sprovesti neko drugi, obično vanjski izvršilac. Koristi se kao pomoć privrednim subjektima da obavljaju svoju osnovnu djelatnost na najbolji mogući način koristeći pri tome unutrašnje kompetencije, ali i da istovremeno ublaže nedostatak vještina ili znanja u područjima gdje žele koristi specijalnosti vanjskog izvršioca.

Sve više privrednih subjekata svoje poslovne procese, koji ne predstavljaju jezgru njihove osnovne djelatnosti, ugovorom prenose na izvršenje od strane vanjskih subjekata. Outsourcing je odnos povjerenja ugovornih strana, koje je posebno značajno kod povjeravanja vlastitih poslovnih aktivnosti ekspertnoj strani - vanjskom izvršiocu. Osnovu uspješnog ugovornog odnosa predstavljaju jasno i precizno definisani odnosi, te transparentna i iskrena komunikacija ugovornih strana. Primjena outsourcing poslovnog modela započinje korištenjem on-line tehnologija, a najčešća područja primjene su: informatička podrška specijaliziranih IT isporučilaca usluga, analiza i marketing usluge, računovodstvo i druge konsultanske usluge.

U svojim počecima outsourcing je bio uglavnom sredstvo kontrole troškova, ali se praksa outsourcinga razvila tako da on predstavlja izbor menadžmenta koji otvara put povećanju učinkovitosti i kreiranja dodane vrijednosti. Prednosti upotrebe outsourcing poslovnog modela su mnogostruke, a najznačajnije su:

1. Ušteda resursa - upotrebom outsourcinga postiže se optimalna upotreba vlastitih resursa i postižu niži operativni troškovi koji utiču na ukupnu cijenu proizvoda/usluga u odnosu na cijenu formiranu izvršavanjem tih procesa unutar vlastitih kapaciteta, gdje se stvaraju „slobodni“ kapaciteti, a vrijeme potrebno za izvršavanje operativnih aktivnosti se koristi za obavljanje drugih "vrijednijih" aktivnosti.

2. Fokusiranje na razvoj vlastitog poslovanja - svi resursi se usmjeravaju na razvoj osnovne djelatnosti privrednog subjekta u kojoj posjeduje najveće kvalifikacije i specijalnosti.

3. Povećanje stepena znanja i vještina - pristupom intelektualnom vlasništvu vanjskih izvršilaca, postižu se šira znanja i iskustva u vlastitom poslovanju, obezbjeđuje operativna stručnost i specijalizacija uslijed pristupa najboljim praksama, a što može biti teško ili vremenski zahtjevno ukoliko se razvija samostalno sa postojećim unutrašnjim resursima.

4. Povećanje kvaliteta upravljanja - prijenosom rizika na vanjskog izvršioca, koji ima bolje kvalifikacije i specijalizaciju za obavljanje određenih poslova, postiže se ublažavanje rizika jer se odgovornost za određene poslovne procese ili usluge koje su izvan temeljnih kompetencija privrednog subjekta prenosi na vanjskog izvršioca.

5. Unapređenje kapaciteta za inovacije - korištenjem vanjskih izvršilaca za nedostajuća znanja, sa kojima je neophodno dopuniti ograničene unutrašnje kapacitete za inovaciju, obezbjeđuje se ubrzanje razvoja poslovanja kroz dodatne mogućnosti koje donosi vanjski izvršilac.

izvor: savjetnik.ba

*Pri preuzimanju teksta s portala Akta.ba potrebno je navesti izvor i linkovati tekst.

Dojavi vijest na viber +387 60 3315503 ili na mail urednik@akta.ba.

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Akta.ba.

Karijera