Generacija Z misli da je spremna za posao, poslodavci imaju sasvim drugu sliku

Mladi uglavnom vjeruju da imaju znanja i vještine potrebne za ulazak na tržište rada, ali njihovi nadređeni imaju sasvim drugačiju sliku. Nova istraživanja pokazuju veliki jaz između očekivanja generacije Z i onoga što poslodavci traže od novih zaposlenika.

Tvrdnje da generacija Z nije dovoljno spremna za tržište rada posljednjih godina sve su češće, a nova istraživanja pokazuju koliko se percepcija mladih razlikuje od one njihovih poslodavaca.

Prema izvještaju britanskog Chartered Management Institutea (CMI), objavljenom u julu, samo šest posto menadžera smatra da su mladi koje zapošljavaju zaista spremni za radno mjesto. S druge strane, čak 45 posto pripadnika generacije Z vjeruje da već posjeduje potrebne vještine.

"Previše mladih ljudi izlazi iz obrazovnog sistema s ambicijom, talentom i potencijalom, samo da bi otkrili da nisu pripremljeni za stvarnost radnog mjesta", upozorila je Ann Francke, izvršna direktorica CMI-ja.

Međutim, prema njenim riječima, odgovornost nije samo na mladima. Obrazovne institucije, vlade i poslodavci također moraju učiniti više kako bi ih pripremili za tržište rada.

Poslodavci bi prije izabrali AI nego diplomca

Još upečatljivije rezultate pokazalo je istraživanje Hult International Business Schoola provedeno među 800 HR lidera.

Čak 37 posto ispitanih reklo je da bi radije angažovalo robota ili umjetnu inteligenciju nego tek diplomiranu mladu osobu, dok bi 45 posto prije angažovalo freelancera. Oko 30 posto HR lidera radije bi ostavilo radno mjesto nepopunjeno nego zaposlilo nedavnog diplomca.

Problem pritom nije samo u stručnom znanju.

Poslodavci među najvećim nedostacima mladih navode otpornost i sposobnost suočavanja s problemima i neuspjesima. Prema istraživanju, 91 posto menadžera smatra da nedostatak otpornosti kod mladih utiče na njihov radni učinak.

Gotovo svi HR lideri, njih 98 posto, smatraju da su komunikacijske vještine ključne za nove zaposlenike, dok 93 posto naglašava radoznalost i spremnost na učenje. Visoko se vrednuju i timski rad, kreativnost i kritičko razmišljanje.

CMI-jevi podaci pokazuju i da samo 12 posto menadžera smatra da mladi zaposlenici napreduju tempom koji se od njih očekuje.

Kada mladi ne napreduju ili ne završe uspješno probni rad, među najčešćim problemima navode se nedostatak motivacije i otpornosti, nepoznavanje poslovnog bontona, kašnjenje i loše upravljanje vremenom.

Paradoksalno, generaciji koja je odrasla uz tehnologiju nedostaju i određene tehnološke kompetencije. Dok 97 posto HR lidera smatra važnim osnovno razumijevanje umjetne inteligencije, informacionih tehnologija i analitike podataka, samo 20 posto nedavnih diplomaca smatra da posjeduje takva znanja.

Mladi ipak ulaze na potpuno drugačije tržište rada

Priča se, međutim, ne može svesti na zaključak da mladi jednostavno "ne žele raditi".

Generacija Z ulazi na tržište koje se značajno razlikuje od onoga na kojem su karijere započinjale prethodne generacije. Pandemija je promijenila način rada, kompanije još traže ravnotežu između rada iz kancelarije, hibridnog modela i rada na daljinu, dok rast troškova života dodatno mijenja odnos mladih prema karijeri.

Kupovina nekretnine, osnivanje porodice i finansijska sigurnost za mnoge su postali teže dostižni. Istovremeno, mladi su odrastali gledajući roditelje koji rade prekovremeno, suočavaju se s burnoutom ili godinama ostaju na istim pozicijama uprkos lojalnosti poslodavcu.

Zbog toga generacija Z često drugačije postavlja granice između poslovnog i privatnog života. Ono što stariji zaposlenici mogu protumačiti kao nedostatak radne etike, mlađi češće vide kao odbijanje neplaćenog prekovremenog rada i zaštitu privatnog vremena.

Jesu li fakulteti dio problema?

Dio odgovornosti poslodavci prebacuju i na obrazovni sistem.

Oko 90 posto HR lidera smatra da bi fakulteti studentima trebali omogućiti karijerne savjetnike ili mentore koji bi ih pripremili za tržište rada. Međutim, samo 36 posto mladih kaže da je takvu podršku zaista dobilo.

Više od 90 posto poslodavaca smatra i da bi fakulteti trebali više koristiti učenje zasnovano na konkretnim poslovnim problemima, uz veći naglasak na timski rad i praktična poslovna znanja.

Martin Boehm iz Hult International Business Schoola upozorava da tradicionalni studijski programi nisu držali korak s promjenama na globalnom tržištu rada te da jaz između onoga što se predaje i onoga što kompanijama treba postaje sve vidljiviji.

Podaci zato ne ukazuju samo na problem generacije Z. Jaz postoji između onoga što mladi očekuju od posla, onoga što ih obrazovni sistem uči i onoga što poslodavci očekuju kada prvi put uđu u kompaniju.

U vrijeme kada umjetna inteligencija sve više preuzima rutinske i početničke zadatke, upravo komunikacija, kritičko razmišljanje, kreativnost, prilagodljivost i sposobnost saradnje postaju vještine koje bi mladima mogle biti presudne za ulazak i napredovanje na tržištu rada.