Ova psihologinja tvrdi da lijenost ne postoji

Izgleda tako jednostavno: “Znam da moram stremiti ka svojim ciljevima, ali koliko god se podsjećam, ne radim to. Sigurno sam ljenčina!”

Ali evo zapanjujućeg otkrića psihologinje Laure D. Miller: lijenost je mit!

“Lijenost” je prečesto korištena kritika, ocjena karaktera, koja nam nimalo ne pomaže u tome da shvatimo zašto se netko ne trudi da bi učinio ono što želi, ili nije ono što se od njega očekuje da bude. Ako malo proučimo što se krije iza odlaganja i izbjegavanja, pronaći ćemo niz mnogo složenijih pitanja:

1. Strah od neuspjeha

Mnogi sami sebi postavljaju zapreke i odlažu ciljeve, poput pronalaženja boljeg posla, jer sebe dosta nisko procjenjuju. Boje se da, ako se potrude, na vidjelo će izaći njihova prava neposobnost i bit će uništeni. Svi poznajemo tu strategiju.

2. Strah od uspjeha

Rođak straha od neuspjeha, strah od uspjeha postoji! Mnogi se podsvjesno brinu da će uspjeti na način koji je potencijalna prijetnja drugima. Ti ljudi izbjegavaju konflikt na način da ne idu naprijed.

Zamislite ženu koja dobije promaknuće i počne zarađivati više od njenog, veoma tradicionalnog, supruga. Ili muškarca iz obitelji alkoholičara koji prestane piti. Naizgled su to sjajni ciljevi, ali promjene u ulogama koje nastaju mogu biti silno disruptivne.

3. Želja za tetošenjem i “lijenost”

Svi to želimo! Ali neki ne znaju kako pitati izravno, pa se prave beskorisni kako bi drugi učinili to za njih. Zamislite muškarca koji ne želi ispeglati svoju košulju jer zna da će njegov dečko to učiniti za njega iako će mu prigovoriti na ljenosti. Ali to je njegova prilika da osjeti kako se netko brine za njega, a da ne mora priznati da to želi. Loša strana je što ljudi koji su previše vezani uz ovu taktiku frustriraju one oko sebe, koji bi također htjeli da se ponekad netko pobrine za njih.

4. Strah od očekivanja

Ljudi koji ciljaju nisko u životu najčešće to rade da bi spriječili tuđa očekivanja prema njima. Jedna pacijentica nije nikad planirala i predstavljala se kao lijena osoba jer je htjela da drugi sve isplaniraju za nju. Tad je bila slobodna pojaviti se ili ne, ovisno o raspoloženju. Izbjegavala je obveze, dok su drugi morali preuzeti ih, izložiti se radeći stvari za nju, dok je ona ostala slobodna od odgovornosti.

5. Pasivno-agresivna komunikacija

Strah od sukoba je duboko u mnogima od nas. Bojimo se da bi otvoreno izražavanje naše frustriranosti izazvalo povrede i pucanje odnosa. Ljudi koji izbjegavaju sukobe dugo skrivaju svoje osjećaje nezadovoljstva. Mogu ih priopćiti neizravno, kroz “lijenost”, zabušavajući na način koji će uznemiriti drugu osobu.

Pacijentica koja je smatrala da je suprug zanemaruje počela je rjeđe kuhati i izbjegavala je seks. Pretpostavila je da se “ulijenila”. Ali objašnjenje je bilo da izbjegava važnije pitanje, njen nedostatak ispunjenosti, kao i želju da se i suprug osjeti zanemarenim kao i ona.

6. Potreba za relaksacijom

Mnogi pogrešno pretpostavljaju da bi uvijek trebali juriti punim gasom i okrivljuju se kad im se tijelo i um isključe u znak prosvjeda. Zapadna kultura cijeni produktivnost i naporan rad. Stvarnost je da svakom treba odmor.

7. Depresija

Uobičajeni simptomi depresije su nedostatak motivacije, umor i ahedonija (izostanak užitka u stvarima koje su ranije bile ugodne). Kritizirajući sebe za “lijenost”, netko može zanemariti znakove koji pokazuju da mu je potrebno liječenje. Deprimirani ljudi obično misle da su zapeli. Ljutnja koju osjećaju prema sebi jača depresiju. Samoprezir zbog “lijenosti” je uobičajen kod depresivnih ljudi.

Ako mislite da ste “lijeni”, pokušajte razmotriti svoje ponašanje kao simptom problema, a ne kao problem. Što više shvatite o svojoj motivaciji, više ćete moći učiniti. Je li moguće ono što izbjegavate učiniti upravljivim? Možete li zatražiti pomoć? Prije svega, prestanite se kritizirati zbog “lijenosti”. Ljudi koji se vide kao ljenčine često zapnu u tom ponašanju. Riješite li skrivena pitanja, oslobodit ćete se!

(Prilagođeno s Psychology Today)