Zašto se toleriraju neradnici na poslu?!

Vjerojatno su se neki već zapitali: Kako to da vaš suradnik ili kolega još uvijek ima posao, a ništa ne radi i ljenčari na poslu? Ili ste to pomislili za nekoga kod koga ste nešto kupili ili nešto rješavali?! A toliko je nezaposlenih ljudi koji bi jedva čekali da dobiju posao. Jedan od najčešćih odgovora je da im je i nadređeni sličan i da mu se jednostavno ne da tražiti novog zaposlenika. Mnogi menadžeri, posebno ukoliko se ne radi i o njihovom poduzeću kako bi izbjegli neugodne razgovore sa zaposlenicima, ali i objašnjavali nadređenima ili odjelu ljudskih resursa u čemu je problem, toleriraju takva ponašanja radnika.

Ne žele se suočiti

Mnogi menadžeri kada se suoče s radnikom kojeg trebaju upozoriti na ponašanje, posebno one koji su se već oglušili, te im sada treba direktno pristupiti se povlače i odgađaju to, prenosi Covermagazin.hr. Neki od najčešćih razloga za izgovor menadžera za takvo ponašanje su sljedeći:

• Ne vole neugodne razgovore i boje se da će ostaviti loš dojam na druge. Reći nekome da će izgubiti posao ukoliko se ne popravi sigurno nije lako, ali je dio dužnosti menadžera.
• Ne žele gubiti vrijeme na traženje novih osoba, a ionako se ne zna niti kakva će biti ta nova osoba.
• Žao im je radnika. Suosjećaju s njegovom obiteljskom i financijskom situacijom. Svjesni su da će osoba ako ostane biti u poteškoćama, a kao lijen radnik ne stvara velike poteškoće za funkcioniranje poduzeća.
• Nadaju se da će radnik sam dati otkaz.
• Ne poznaju dovoljno zakon i osnove za otkaz, te umjesto da se informiraju jednostavnije im je prebaciti posao na ostale radnike.

Kada nadređeni primjećuju nerad

Ovo se sve odnosi na situaciju kada nadređeni primjećuje nerad vašeg kolege. Česte su i situacije kada nadređeni jednostavno očekuju da se posao obavi i uopće ih ne zanima tko će taj posao napraviti. Da li ste to vi, vaš kolega ili netko treći, nije bitno. Menadžere ne zanima tko je preuzeo najveći teret, a pitanje produktivnosti radnika se pojavi samo ukoliko posao nije napravljen. Dakle, tek kada se nešto ne napravi dobro ili na vrijeme postavlja se pitanje u čemu je problem. A potom se možda i detektira tko „zabušava“.

Čak i kada nadređeni odluči da se takvo ponašanje više neće tolerirati, potrebno je određeno vrijeme. Kada radnik dobije opomenu, vjerojatno će se i neko vrijeme popraviti, a tek kasnije vratiti u staru rutinu… Sve to odugovlači situaciju i možda se čak i kada se ne tolerira takvo ponašanje vama čini kao da se ništa po tom pitanju ne čini.

Vrlo često za situaciju u kojoj loš radnik zadržava posao, odgovornost je na nadređenom. A upravo zato što to radnik osjeti i vidi da mu se to tolerira nema nikakve potrebe niti želje to popraviti niti preuzeti na sebe svoj posao.

OPREZ Vrlo često kod bilo kakve promjene i potrebe smanjivanja zaposlenih takvi radnici prvi dobiju otkaz. Čak i kada trenutno nisu u opasnosti, vrlo lako bi se mogli naći. Također, kod takvih radnika ljenčarenje se tolerira do određene granice, no u jednom trenutku određena pogreška, koja bi kod ostalih radnika prošla neopaženo, ili bi samo bili upozoreni na nju, neradnici dobiju otkaz, jer to jednostavno bude kap koja je prelila čašu.