Mekka i Medina: Čežnja koja nikada ne prestaje

Mekka i Medina su poput zlatne niti koja prožima srce svakog vjernika. Prije nego ih posjetite, osjećate tu čežnju, ali kada jednom stupite na tlo tih svetih mjesta, ta žudnja ne blijedi - naprotiv, samo jača. Jednostavno želite ponovno osjetiti tu duhovnu bliskost.

Ova čežnja ima svoje korijene u dovi Ibrahima, a.s.: "Gospodaru naš, naselio sam neke potomke svoje u kotlini kod Tvoga Časnog hrama, da bi obavljali molitvu. Učini da srca ljudi čeznu za njima i opskrbi ih plodovima da budu zahvalni." (Ibrahim, 37.)

U oktobru ove godine sa svojom porodicom obavila sam Umru. To duhovno putovanje je zaista nešto sa čim se ništa na dunjaluku ne može mjeriti. Allah je uistinu dao da posjeta Mekki i Medini bude preporod duše.

Kada sam bila djevojčica često sam razmišljala zašto ljudi idu po nekoliko puta na hadž i Umru. Nije mi bilo jasno zašto jednom nije dovoljno. Sad mi je sasvim jasno. To je velika čežnja. 

Polazak na Umru

Kako se približavalo vrijeme polaska na Umru sve sam bila nestrpljivija da krenemo. I konačno, petak večer sa suzama samo krenuli iz Sarajeva prema Džeddi. Čim sam sjela u avion iščekivanje i nestrpljenje su nestali. U moju dušu su se uselili blagostanje, mir i sreća.

Pred sabah smo stigli u Džeddu. Izlazeći iz aviona osjetili smo topli zrak specifičnog mirisa. 

Nakon pasoške kontrole krenuli smo prema Medini. Putem do Medine sam razmišljala zašto ne idemo prvo u Meku? Bliže je i toliko čeznemo za njom. No, onog trenutka kada smo došli u Medinu i ugledali zeleno kube na džamiji Poslanika a.s. moje srce se vezalo za Medinu. Već drugi dan sam plakala i govorila zašto ne ostanemo duže u ovom plemenitom gradu. 

Medina je svojom blagošću osvojila moju dušu. Ljudi su susretljivi i razgovorljivi. Ne znam dokučiti zbog čega, ali sam u ovom gradu osjetila bereket u vremenu. Između namaza smo imali dovoljno vremena da kupimo poklone i obiđemo lokalne dućane. Cjenkanje je specifično za njihove trgovine. Prvobitna cijena nikada nije realna. Zbog toga nudite niže cijene dok ne dođete do prihvatljive i za vas, i za prodavača. Važno je da nikad ne pristajte na prvu cijenu koju vam ponude.

Zeleno kube

Najznačajnije što se nalazi u Medini je mezar voljenog Poslanika Muhammeda a.s. On se nalazi u Poslanikovoj džamija u Medini, odnosno Al-Masjid al-Nabawi, ispod zelenog kubeta po kojem je prepoznatljiva. Ono što je specifično za ovo kube jeste da je oblik napravljen po uzoru na pećinu Hira. 

Kad god bismo krenuli u džamiju Poslanika a.s. i ugledali zeleno kube, suze bi same potekle iz zahvalnosti Allahu što hodimo onuda kuda je išao Poslanik a.s. Velika je čast bila što ga mogu poselamiti.

 “Ko me posjeti poslije moje smrti kao da me je posjetio dok sam bio živ.” (Tirmizi)

Zeleno kube na džamiji Poslanika a.s

Posjeta prvoj džamiji u islamu Mesdžidul-Kuba

A ne možete ostati ravnodušni ni kada posjetite mesdžid Kuba. Za ovu džamiju kamen temeljac postavio je upravo Božiji poslanik Muhammed a.s. To je prva džamija koja je sagrađena u islamu, ne računajući dva harema u Mekki i Jerusalemu.

Namaz u njemu ima vrijednost umre. Sehl ibn Hanif, radijallahu anhu, kaže: “Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Ko se očisti (abdesti) u svojoj kući, a zatim dođe do Mesdžida Kuba’ pa klanja u njemu namaz, imat će nagradu obavljene umre.’” (Ahmed)

Ova džamija je bijele boje i odiše čistoćom. Prilikom naše posjete nije bila velika gužva pa smo mogli polako obaviti namaz.

Ono što je specifično u blizini ove džamije jeste bunar Eris. U ovaj bunar upao je prsten Poslanika a.s. koji je naslijedio nakon Ebu Bekra i Omera halifa Osman. Iako su ispraznili vodu iz bunara i tražili prsten tri dana, nisu ga uspjeli naći. Baš zbog prstena voda iz bunara je posebna. Ni ukus joj nije jednak običnoj vodi. Ima jako specifičan miris i ukus. Ja sam uspjela popiti tek nekoliko kapi.

Mesdžidul-Kuba

Istoga dana posjetili smo i brdo Uhud na kojem se 625. godine odigrala bitka između tadašnje male muslimanske zajednice u Medini i mekanskih mnogobožaca.

U blizini Uhuda se nalazi mezarje šehida u kojem je ukopan Poslanikov a.s. amidža, Hamza ibn Abdul Muttalib. Prije otprilike 60 godina u Medini su bile velike poplave. Tako je vodene bujica otvorila mezarje šehida Uhuda. Među teško oštećenim mezarjima je bio i mezar Hamze r.a. Učenjaci koji su prisustvovali ponovnom ukopavanju ashaba su kazali da je potekla krv kada su pomjerili ruku Hamze r.a.. 

Proučili smo im dovu, a ja sam bila zahvalna Allahu što nam se smilovao da baš mi budemo na tom mjestu.

Mezar Hamze r.a.

U Medini smo bili četiri dana, a ljubav prema ovom milom gradu iz dana u dan je bila sve veća i veća. Rastanak sa Medinom nije bio jednostavan, ali znali smo da idemo u grad za koji je Poslanik a.s. rekao: 

“Ti si najljepše mjesto (tj. Meka) i meni najdraže, i da me moj narod nije istjerao, nikada se ne bih nastanio u drugom mjestu.“ (Tirmizi)

Put u Mekku

Iz Mekke u Medinu smo krenuli autobusom. Zaustavili smo se na mikatu Zu-l-Hulejfa gdje smo zanijetili Umru. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ušao je u Meku danju, kada je htio obaviti hadž, a noću kada je htio obaviti umru. Tako smo i mi uradili. U Mekku smo stigli navečer iza jacije. 

Boravak u haremu ima svoje blagodati, objasnio nam je naš vodič Sengor. No, naglasio nam je da je teret prestupa i grijeha u njemu puno teži.

Kratko smo svratili u hotel i krenuli prema Kabi. Mnogo prije mog dolaska u Mekku čeznula sam za ovom svetom građevinom. Sada sam bila na nekoliko koraka od nje. Dok smo koračali prema njoj noge su mi bile sve teže. A onda smo ugledali jedan kraj Kabe, teškoća je nestala. Vidjeti cijelu Kabu ispred sebe bilo je ostvarenje sna. 

Obavili smo tavaf, klanjali dva rekata i krenuli na saj. On se obavlja obilazeći Safu i Mervu. Ova dva brežuljka koja se nalaze nedaleko od K'abe, poznata po su tome što je hazreti Hadžera trčala između njih tražeći vodu za svoga sina i sebe.

I tako je potekla blagoslovljena ZemZem voda. Allahov Poslanik a.s.rekao je: „Najbolja voda na Zemlji je zemzem-voda, u njoj je hrana koja zasićuje i lijek od bolesti.“ (Taberani)

Pili smo vodu ZemZem stalno, trudeći se da je popijemo što više. 

Nakon što smo naše prve noći u Meki kasno završili obavljanje Umre vratili smo se u hotel. Iako su nam noge bile teške i umorne bili smo čili i veseli. Neopisivo sretni što je nam je Allah ukazao svoju milost i dao nam da obavimo Umru.

Dani u Mekki bili su užurbani i nisu imali blagost Medine. Danju smo išli na namaze, a noću obavljali Umre.

Posjeta Brdu milosti

Jedan dan smo išli u posjetu Arefatu i mjestima gdje su smještene pećine Hira i Sevr.

Arefat je mjesto na kojem borave hadžije devetog dana zul hidždžeta. Na njemu je i Brdo milosti na kojem su se sastali Adem a.s. i hazreti Hava nakon što su izbačeni iz dženneta. 

Historičari navode da je Adem spušten negdje u Indiji, a hazreti Hava u Etiopiji. Nakon spuštanja na Zemlju krenuli su u potragu jedno za drugim da bi se konačno Allahovom milošću susreli na Arefatu. 

Brdo milosti

Oko Arefata ljudi prodaju hurme, odjeću, voće i razne suvenire. Jako je živopisno i lijepo.

Sa Arefata smo otišli do mjesta sa kojeg se vidi pećina Hira u kojoj je Poslanik a.s. provodio vrijeme. Tu mu je došao i melek Džibril i počela je objava Kur’ana.

Vidjevši sve ovo naša srca su bila puna zahvalnosti prema Allahu dž.š. Posebnu zahvalnost u moje srce su unijeli i ljudi iz raznih dijelova svijeta koje smo sretali tokom boravka u Medini i Mekki. Nismo se često mogli sporazumjeti, jer govorimo različite jezike, ali smo se razumjeli jezikom islama. 

Najupečatljivija mi je ostala jedna žena iz Indije koja je mojoj majci ljubila ruke, a onda nas blagosiljajući potirala obje po licu. U sjećanju mi je ostala i jedna sestra koja mi je usljed gužve na džumi namazu napravila mjesta na svojoj serdžadi i mirisala mi ruke prekrasnim miskom.

Izlazeći iz harema sa ogromnim grupama ljudi često sam razmišljala kako ćemo tako skupa hoditi i na Sudnjem danu i dunjaluk mi je postajao bezvrijedan u mojim očima. To su trenuci kada shvatite da je najvažnije doviti za džennet.

Vratiti se nazad u Sarajevo bilo je jako teško, ali u srcu sam ponijela dašak Mekke i Medine. A i čežnju da im se što prije vratim. 

Molim Allaha da svim muslimanima koji god čeznu za njima da im podari da ih posjete.