Šta ćemo ako nam budžetski jorgan za 2026. godinu - bude (pre)kratak?

Nakon prilično duge pauze, čak i za one države u kojima sve funkcionira kao "švicarski sat", Zastupnički dom Parlamenta Federacije BiH prije dan-dva na svojoj 28. redovnoj sjednici usvojio je budžet za 2026. godinu, kao i izmjene važnog zakona iz oblasti penzijskog, zatim tu je i zakon o fiskalizaciji i tako dalje, ali ćemo se svi skupa pozabaviti (a možda i nasekirati) i zbog novih ino-zaduženja, bez kojih (haman) sve ostalo – nema finansijsku podlogu, nema potporu ni materijalnu osnovu, pa (za predlagače budžeta) nema ni logično uporište...

Za Akta.ba piše: Jasmin Omeragić, ekonomist i certificirani računovođa sa višedecenijskim iskustvom u praksi i teoriji finansija, računovodstva, poreza i revizije

A danas je dan "D" – Dom naroda reći će "zadnju“!

I sve ide – po hitnom postupku (i sa zakonskim zakašnjenjem). Jer, prema Zakonu, budžet za svaku narednu godinu trebao bi biti usvojen do kraja tekuće godine, ali od 2000. godine to se desilo - samo pet puta, i to: za godinu 2010, te za 2013, 2014, 2016. i za 2017. godinu. U svim ostalim godinama su se donosile odluke o privremenom finansiranju, a privremeno finansiranje trajalo je – kako kad: od jedan mjesec, pa tri, onda sedam mjeseci, pa gotovo i cijelu godinu kada bi se budžet za tekuću godinu usvajao u vrijeme kada je to već trebalo uraditi za narednu godinu.

A to tako ne bi trebalo biti, jer Zakon o budžetima u Federaciji BiH^[1] je jasan:

Naime, Zakon o budžetima Federacije BiH propisao je dinamiku i rokove pripreme i donošenja planova, a „poredao“ je i obaveze i odgovornosti pojedinih učesnika u procesu pripreme budžeta Federacije. Zakon nalaže svim učesnicima u postupku pripreme i izvršenja budžeta da se pridržavaju principa efikasnosti i ekonomičnosti, potpunosti, tačnosti i jedinstvene budžetske klasifikacije, a članom 15. Zakona propisan je budžetski kalendar, prema kojem bi se trebale odvijati aktivnosti kako slijedi:

• Ministarstvo finansija dostavlja budžetskim korisnicima instrukcije broj 1 o načinu i elementima izrade dokumenta okvirnog budžeta - do 15. februara;
• budžetski korisnici na osnovu instrukcija dostavljaju Ministarstvu finansija
  prijedloge prioriteta za izradu dokumenta okvirnog budžeta (tzv. DOB) – do 15. aprila;
• Ministarstvo finansija priprema dokument okvirnog budžeta i dostavlja Vladi Federacije Bosne i Hercegovine – do 15. juna, a isti Vlada usvaja – do 30. juna;
• Ministarstvo finansija objavljuje dokument okvirnog budžeta na web stranici Ministarstva finansija i dostavlja budžetskim korisnicima budžetsku instrukciju
  broj 2 (u kojoj su prezentirana početna budžetska ograničenja i smjernice za izradu zahtjeva budžetskih korisnika) - do 15. jula;
• budžetskim korisnicima ostavljen je rok u kojem trebaju Ministarstvu finansija dostaviti budžetske zahtjeve – do 31. avgusta;
• cijeli mjesec septembar „dobro odmornim budžetlijama“ stoji na raspolaganju za konsultacije u vezi sa zahtjevima budžetskih korisnika i prioriteta budžetske potrošnje, dakle – do 30. septembra, da bi
• do 31. oktobra - Ministarstvo finansija dostavilo Vladi Nacrt budžeta za narednu
  fiskalnu godinu, kako bi se
• do 5. novembra na Vlad utvrdio Nacrt budžeta kojeg premijer dostavlja Parlamentu uz prateću dokumentaciju, te kako bi u konačnici
• Parlament donio budžet do 31. decembra.

I parlamentarci su imali vrlo malo vremena za „izučavanje“ prijedloga Budžeta – šta je tek onda sa transparentnošću istoga - kada su „obični“ građani u pitanju?

O razlozima i procesima pripreme, objavljivanja, distribucije i komuniciranja u vezi sa planiranjem i izvršenjem budžeta svih nivoa vlasti – nećemo! Džaba trošiti riječi!!!

No, "knjige kažu" da i za to postoji metodologija i da je ista kreirana na osnovu važnih smjernica razvoja društva u cjelini, a zasnovana (bi trebala biti) na sveobuhvatnoj analizi stanja, potreba i pravnog okvira, te na dosadašnjem iskustvu u pripremi i implementaciji budžetskih aktivnosti. No, ima još nešto – veoma bitno; u cilju opće transparentnosti cijelog procesa, posebnom metodologijom[2] predviđeno je i definiranje i ostalih neophodnih aktivnosti u cilju direktnog i dvosmjernog komuniciranja sa građanima, to jest, savremeni svijet „smislio“ je i uključivanje građana u procese razmatranja i donošenja budžeta. Osmišljen je dokument pod nazivom "Budžet za građane“ koji bi na jednostavan i razumljiv način objašnjavao građanima budžet, budžetske termine, odgovornost za obavljanje različitih nadležnosti i pružanje usluga, kratak redoslijed aktivnosti i tok budžetskog procesa prema budžetskom kalendaru, kao i mehanizme za uključivanja građana.

Prema onome kako se „u nas“ ovi procesi odvijaju, ne bi se moglo reći da su se građani baš posebno "našli“ u navedenom dokumentu, jer zbog „kratkoće“ vremena i (ne)transparentnosti vlasti, a (Boga mi) i kompleksnosti budžetskih dokumenta, građani nemaju čak ni zamagljenu sliku o tome kako vlast planira prikupiti i trošiti javni novac, pa čemu bi onda oni analizirati budžetske dokumente, čak i da su imali tu priliku. A, ako građani "ne razumiju“ budžet, onda neće ni postavljati pitanja, niti će tražiti odgovornost vlasti.

Možda ni to nije loše (za nekoga)...

Znači, mir, mir, mir... činjenica je da su izvještaji koji se objavljuju u budžetskom procesu veoma obimni, kompleksni, pisani su jezikom struke, teško su razumljivi čak i onima koji posjeduju određeno predznanje iz oblasti javnih finansija. Možda stoga institucije vlasti (i jesu i nisu) dužne da objavljuju i učine javnim detaljne finansijske izvještaje o tome kako se novac iz budžeta troši, jer (zaboga) svako živ zna da se radi o budžetu koji se puni novcem građana. Stoga, ko će sad i to da objašnjava narodu šta je to svrha raspolaganja javnim novcem (a u ime građana), i da im „crta“ pojednostavljenu verziju prijedloga budžeta ili usvojenog budžeta?!

A priča se, da u nekim tamo uređenim državama svi budžetski dokumenti moraju imati svoje pojednostavljene verzije koje su razumljive, kako za poslanike u Parlamentu, tako i za sve građane.

Kako god, no za sada je dobro i to da građani znaju da bi prijedlog bilo kojega bužeta trebao biti dostavljen i građanima u formi materijala za javnu raspravu, da bi trebao svim zainteresiranim građanima omogućiti da se uključe i svojim prijedlozima doprinesu usmjeravanju javnog novca prema njihovim potrebama, te da na izborima (ako se sjete) baš o tome malo više priupitaju "grlene“ predstavnike stranaka.

Ako ni zbog čega, onda iz jednostavnog i razumljivog razloga da bi imali prave argumente da p(r)ozovu vlast na odgovornost, pogotovo ako nije udovoljeno tima (baš ono običnim) principima vladavine prava.

Budžet Federacije BiH za 2026. godinu zapravo je: 1 u 2 (i mogao bi se nazvati: plan potrošnje i novih zaduženja)

Vlada Federacije BiH utvrdila je i u parlamentarnu proceduru uputila Prijedlog budžeta Federacije BiH za 2026. godinu u ukupnom iznosu od „lijepih“ 8,9 milijardi KM, što je za 690 miliona KM više nego u protekloj 2025. godini. Stručnjaci su odmah zaključili da je ovo pravi potrošački budžet, jer kapitalni transferi drastično padaju, socijalna davanja rastu za skoro milijardu KM, iz Vlade opet kažu da im „glavna meta“ nije izborna godina - kako neki (zlu)rado tvrde – nego održivo upravljanje javnim finansijama, uz odgovornu kontrolu rashoda i obezbjeđenje stabilnih izvora finansiranja. Fokus je, vele, na ispunjevanju obaveza prema građanima i institucijama (socijalna zaštita, zdravstveni i penzijski sistem, stabilno poslovno okruženje, te očuvanje funkcionalnosti javnih službi), pa se posebno „prstom upire“ na samo neke stavke, kao što su:

4,303 milijarde KM	za tekuće transfere pojedincima, s glavnim fokusom na isplatu redovnih i stabilnih penzija i dugoročnu održivost penzijskog sistema
333 milona KM	za invalidnine, dok su za transfere za lica sa invaliditetom – neratne invalide predviđena sredstva u iznosu od 336 milona KM
249 miliona	KM za putnu infrastrukturu
228 miliona KM	za podršku porodicama sa djecom u Federaciji BiH, kako kažu za jačanje pronatalitetne politike i smanjenje rizika od siromaštva porodica s djecom
200 milona KM	za tekuće transfere kantonima
197 milona KM	značajni pojedinačni iznos odnosi se na podsticaje za poljoprivredu, za koje su povećana izdvajanja za 7 miliona KM i iznose 190 milona KM, čime se osigurava kontinuitet podrške primarnoj poljoprivrednoj proizvodnji, ruralnom razvoju i prehrambenoj sigurnosti
80 milona KM	za Zavod za zdravstveno osiguranje i reosiguranje Federacije BiH u redovnom izvršavanju obaveza prema Fondu solidarnosti, smanjenju listi čekanja, te unapređenju dostupnosti zdravstvenih usluga građanima
80 miliona KM	za implementaciju Zakona o pravima demobiliziranih branilaca i članova njihovih porodica kako bi se osigurao nastavak ostvarivanja zakonom zagarantovanih prava, te kako bi se „potvrdila“ institucionalna briga o populaciji branilaca
59 milona KM	za stabilno finansiranje prava roditelja koji brinu o djeci s teškoćama u razvoju
48 miliona KM	kapitalni transferi gradovima i općinama
31,5 milona KM	za transfer civilnim žrtvama rata s ciljem nastavka institucionalne podrške ovoj posebno osjetljivoj kategoriji stanovništva
24 milona KM	za transfer Željeznicama Federacije BiH, „da poprave“ kontinuitet željezničkog saobraćaja, održavanje infrastrukture i unapređenje sigurnosti i kvaliteta u ovom važnom sektoru transporta
23,23 miliona KM	za subvencije privatnim preduzećima i poduzetnicima, a u svrhu provedbe različitih mjera ekonomske politike usmjerenih na stabilizaciju poslovanja i jačanje otpornosti privrede
16 miliona KM	za jednokratnu novčanu pomoć za novorođeno dijete
12, 29 milona KM	za projekat poticanja zapošljavanja i jačanja konkurentnosti radne snage
10 miliona KM	za finansijsku konsolidaciju JP Željeznice FBiH;
10 miliona KM	za unapređenje avioprometa
3 milona KM	planirano je za subvencije javnim preduzećima, i to za jačanje njihove operativne stabilnosti i unapređenje usluga od javnog interesa, za provođenje pravedne tranzicije i ublažavanje poremećaja na tržištu, te još
1,1 milon KM	(čak toliko) za jačanje preventivnih i zaštitnih mjera, kao i podršci radu specijalizovanih organizacija koje pružaju pomoć žrtvama nasilja

Zar samo i ove cifre nisu dovoljno jasna poruka da ipak tajna dobre vladavine nije u političkoj volji i obećanjima, niti u potrošačko-deficitarnom budžetu, nego da je tajna u razvoju, u što hitnijoj izgradnji kapaciteta za upravljanje projektima, u usvajanju znanja i vještina iz domena finansijskog menadžmenta i izvještavanja, zatim na novim profitabilnim projektima, te da sve to bude u skladu sa regulativama EU. Riječju, bavljenje budžetom je posao za vizionare, za one koji su otvoreni za nova (sa)znanja, ili, bolje reći, za nove ljude specijalizirane u projektnom i finansijskom menadžmentu (a ne u praznom političkom nadmudrivanju).

No, nije to tako lako, jer "na terenu“ imamo planirano zaduženje od 2,3 milijarde KM, rast plata državnim službenicima za više od 50 miliona KM i inflaciju u hrani veću od osam %, što dodatno opterećuje javne finansije, ali zato - kapitalne investicije praktično ne postoje, pa nažalost „stoji“ i upozorenje struke da će ovakav pristup budžetiranju odvesti ka dugoročno nepovoljnom zaduživanju, većim kamatama i riziku od prinudnih naplata. Dugoročno, u velikom riziku je i kreditni rejting FBiH, zatim nam može biti veoma upitno buduće zaduživanje, a inflacija i rast troškova života već sada „dovoljno“ pritiskaju budžetske korisnike i građane. Sve u svemu, uzrok ovakvom stanju ipak nije povećanje penzija (kako se to u nekim krugovima želi predstaviti), jer je pravi "background“ ove priče ipak neštedljivo i komotno ponašanje svih budžetskih korisnika.

Federacija BiH već je zadužena za cca milijardu KM, koja će nas u kamatama koštati 300 miliona KM, a ekonomska teorija i praksa nikada nije stala iza ekonomske politike koja se svodi samo na zaduživanje. Neadekvatne (čitaj: nikakve) mjere štednje, neracionalna potrošnja, neinvestiranje i populisitčko podilaženje socijalnim apetitima putokaz su za dužničko ropstvo, (argumentirano tvrde stručnjaci), a za sada ostaje samo nada da i Federacija neće doći u stanje kada enormna zaduženja, sudski procesi, prinudne naplate i zapljene imovine postanu izvjesnost u kojoj se RS neko vrijeme – već "koprca“.

Jasno je, dakle, da nama nedostaje – kontrola trošenja i sankcioniranje onih koji nemaju (samo)kontrolu!

Većina razvijenih zemalja svijeta u korijenima vlastite demokratije ima razvijen i izgrađen sistem i principe da građani putem akreditiranih i nepristrasnih institucija ostvaruju uvid i kontrolu u trošenju novca poreskih obveznika.

Razlog se zna – treba nam „pravi“ nadzor nad trošenjem javnih para, trebaju nam činjenice koje ukazuju na nepravilnosti, nedostaju nam aktivnosti na smanjenju troškova funkcioniranja organa države i njenih nižih instanci. Poluga za to je – kontrola, a sistem prost: svakodnevni interni i kontinuirani nadzor u okviru državne uprave, zatim inspekcija, te na koncu i državna reviziju (koja ima funkciju ispitivanja javnih rashoda i procjene ekonomičnosti, efikasnosti i efektivnosti svih budžetskih institucija). U praksi bi svi modeli kontrole morali biti isprepletani tako da čine integrirani sistem nadzora nad javnim finansijama, ali cilj je uvijek jasan: smanjiti javne rashode i „imati“ jeftiniju državu.

Naša praksa pokazuje da zbog (ne)posjedovanje kvalitetne kontrole trpi cijeli sistem, metodologija i procedure „padaju“ na (ne)osmišljenim poslovnim politikama, nema zaštite integriteta sredstava, neadekvatno je sprečavanje i otkrivanje zloupotreba i grešaka, ne odgovara se za netačnost i nepotpunost računovodstvenih evidencija i nepoštivanje ročnosti u pripremi i prezentaciji pouzdanih finansijskih informacija. Navedeno se posebno ispoljava u slučajevima kada je i funkcija kontrole podložna određenim ograničenjima koja uključuju i kršenje propisa i procedura od strane nalogodavaca, zatim grešaka odgovornih izvršilaca, ali i određenih dogovorenih radnji iz političkog miljea. Puno se priča, a vrlo malo se radi na jačanju funkcije nezavisne interne revizije, pogotovo u institucijama BiH, tako da i nalazi eksterne revizije vrlo često ostaju samo kao svjedok (ne)slavne prošlosti.

Loše, proizvoljno i shodno ličnim interesima postavljeni su standardi potrošnje i ponašanja odgovornih pojedinaca u trošenju budžetskih sredstava, a upitna je i svijest o odgovornosti u raspolaganju javnim novcem. Negdje u hodu u javnom sektoru su se pogubili „ključevi“ za imenovanje kompetentnih kadrovskih rješenja, a uspostava mehanizama pravne zaštite (a ne javne osude kako to u praksi biva) svih onih koji imaju hrabrosti da prijave korupciju, prevare i razne mahinacije, postala je opasna i kažnjiva za one koji bi to i uradili. Neadekvatna zakonska ili podzakonska rješenja i nedorečenost istih su ono što odgovara izvršiocima nečasnih i nepoštenih radnji, a nalazi revizije „zadžaba“ upozoravaju da svuda ima određenih područja javne potrošnje koja nisu uopće regulirana na odgovarajući način, a upravo to su glavni generatori korupcije i prevare.

A sve bi se tako jednostavno i djelotvorno moglo procesuirati kroz bolju i djelotvorniju administrativnu, računovodstvenu, tužilačku, sudsku i parlamentarnu preduzimljivost.

Samo treba "pritisnuti" dugme na kojem piše: vladavina prava i – adekvatne sankcije!