Stanje "na terenu" uglavnom je slijedeće:

Najveći broj naših mikro i malih firmi (a takvih je u BH privredi ponajviše) ne može svoje poslovanje troškovno opteretiti toliko da sebi kadrovski priušti vlastitog računovođu, a o kompletnoj službi finansija i računovodstva vjerovatno mogu razmišljati samo naše velike firme. O tako nečemu u uslovima pod kojim posluju samostalni poduzetnici – naravno, ne može se ni sanjati!

Za Akta.ba piše: Jasmin Omeragić, ekonomist i certificirani računovođa sa višedecenijskim iskustvom u praksi i teoriji finansija, računovodstva, poreza i revizije

Rješenje problema je poznato: posao se povjerava računovodstvenoj agenciji, knjigovodstvenom servisu ili pak ozbiljnijoj firma za pružanje računovodstvenih usluga. Ali, slijedeći objave na oficijelnim sajtovima pružalaca računovodstvenih usluga, svi oni uglavnom (kao glavnu reklamu) u prvi plan ističu čak i trocifrene brojke klijenata koji su im povjerili „svoje knjige“.

Koliko vremena mogu odvojiti pružaoci računovodstvenih usluga za svakoga svoga klijenta u „presudnom trenutku“ utvrđivanja baš njegovog poslovnog rezultata, te samim time i osnovice za izračun poreznog opterećenja po osnovu toga rezultata, u 90% slučajeva odgovor bi vjerovatno bio – niti jedan minut!

Naravno, računovođe uvijek (a pogotovo u vrijeme predaje obaveznih poreznih prijava) „stiskaju“ rokovi, jer mora sve računski, u kontroli i logički „da štima“ pa za dogovore oko poslovnog rezultata niko nema vremena...

U konačnici, većinu poreskih obveznika njihove računovođe „obraduju“ virmanom za uplatu poreza na dobit ili na dohodak (ovisno o obliku organizacije). Dakle, između većine računovođa i njihovih klijenata - o porezu tu bude: početak i kraj priče!

Na pitanje: otkud' toliki porez, ili kakva „crna“ dobit (a para „niđe“), odgovor je obično – toliko je računica pokazala, pa pitati: a, je l' to moglo išta manje – nema više ni smisla ni vremena. Oni uporni u zapitkivanju, a kojima se učinilo da valja baš mnogo platiti, mogu još od računovođe dobiti odgovor da se može podnijeti i izmjenjena poreska prijava, ali onda „ide“ inspekcija, razna dokazivanja... pa na kraju može sve skupa „izaći“ – još više!

Naravno, isprika časnim izuzecima, a pouka svim onima koji se „nađu“ u ovoj priči.

Biznismeni bi se morali malo više pozabaviti „svojim knjigama“

Naime, zakon je propisao pravila poreznog ponašanja, te je pored svih obaveznih radnji ipak definirao i određene porezne olakšice koje bi porezni obveznici i njihove računovođe trebali (i mogli) iskoristiti. I, da opet sve bude po zakonu. Međutim, mnogi zbog bojazni od tereta dokazivanja dozvoljene mogućnosti korištenja poreznih olakšica uglavnom – izbjegavaju.

Biznismeni bi morali (sa)znati da osnovica za obračun poreza iz poslovnog rezultata se formira usklađivanjem poslovnog rezultata za sve porezno nepriznate rashode te prihode koji se izuzimaju od oporezivanja, kao i za kapitalne dobitke ili gubitke u okviru jednog poreznog razdoblja. Osim navedenog, za utvrđivanje porezne osnovice je potreban i efekat transfernih cijena za ona pravna lica koja posluju sa povezanim licima.

Porezno nepriznati rashodi su regulirani propisima, no najčešće su to: zatezne kamate i troškovi postupka prinudne naplate javnih prihoda, novčane kazne, porez po odbitku plaćen na teret isplatioca, nedokumentirani rashodi, kao i ispravke vrijednosti potraživanja, no kod tih rashoda dobro provjeriti jesu li ispunjeni uslovi u skladu sa zakonskim propisima.

Isto tako, prihodi koji se izuzimaju od oporezivanja su oni prihodi koji su ostvareni na osnovu učešća u kapitalu drugog poreznog obveznika, te otpisi potraživanja i ukidanja rezervisanja koju su u prethodnim godinama bili iskazani kao nepriznati rashodi.

Porezna politike svake firme trebala bi u skladu sa zakonom uspostaviti i vlastita pravila za optimizaciju poreznog opterećenja. Propisi jesu regulirali dosta toga, no poreski obveznici većinu toga „ispoštuju“ samo forme radi, što znači da internu poreznu politiku firme zapravo – i nemaju! Naime, uglavnom nema interne kontrola bilansa, obračuna, poreskih i drugih prijava, izvještaja i sličnih dokumenata koji imaju za svrhu porezni tretman poslovanja firme, pogotovo kada su u pitanju vrlo osjetljivi slučajevi utvrđivanja poreskih kredita i/ili prava na povrat javnih prihoda. Istina, to jesu stvari koje računovođa treba sugerirati menadžmentu firme, no vlasnik firme bi ipak morao biti osoba broj jedan koja je zadužena za učinkovito upravljanje, pošteno sticanje dobiti iz poslovanja firme, ali i za optimizaciju poreznog računovodstva svoje firme.

Jer, sva poslovna „mudrost“ je u ostvarivanju maksimalne dobiti uz zakonitu minimizaciju poreznog opterećenja poslovanja firme.

Nažalost, vlasniku firme najlakše je prenijeti sve odgovornosti za optimizaciju poreznog opterećenja na menadžment, a menadžment će se „osloniti“ na – računovođu, jer mi u BiH ne možemo se baš pohvaliti takvom organizacijom eksternog pružanja računovodstvenih usluga koje može (osim markentiške promocije) i zaista kadrovski i materijalno spremno i praktično provoditi poreznu politiku u ime svojih klijenata.

Stoga, i za ovaj godišnji obračun (čiji je rok za predaju veoma blizu) vlasnici firme još uvijek imaju vremena malo više pozabaviti se „svojim knjigama“, te inicirati aktivnosti koje mogu rezultirati smanjenjem obaveza za porez na dobit i/ili dohodak.

Ipak, pozabavimo se mi pričom o poreskim olakšicama

Za početak, napomenimo (za gubitaše) da prilikom utvrđivanja porezne osnovice, porezni obveznik ima pravo koristiti porezne gubitke iz prethodnih godina za umanjenje porezne osnovice u tekućoj godini, te da je to je moguće najduže pet godina od godine kada je prvi put iskazan gubitak.

Ali, pored toga (jer nikome nije cilj biti gubitaš), porezni obveznik može koristiti zakonom propisane porezne olakšice po osnovu:

investiranja u stalna sredstva – tj. umanjenja porezne osnovice za 50% ako su ispunjeni zakonom propisani uslovi. To su uslovi kojima je precizirano da je u pitanju investiranja u proizvodnu opremu, odnosno da je osnov investiranje u stalna sredstva, te da su karakteristike ovih poticaja vezane za: ulaganja u imovinu koja se koristi u svrhu obavljanja proizvodne djelatnosti, da su ta ulaganja iz vlastitih sredstava, da se ovaj poticaj ne može kombinirati sa poticajem po osnovu novoprimljenih zaposlenih niti sa korištenjem poreznih gubitaka, te da se ograničava isplata dobiti za period od dvije godine od korištenja poticaja.

No, tu su i:

porezne olakšice po osnovu zapošljavanja – ili umanjenja porezne osnovice za iznos bruto plata novoprimljenih zaposlenika, ili ukratko: mogućnost ostvarivanja poreske olakšice po osnovu novoprimljenih zaposlenika koji moraju imati ugovor o radu sa punim radnom vremenom u kontinuitetu 12 mjeseci, te da isti ne smiju biti zaposleni kod poveznih lica u prethodnih pet godina.

Detaljnije to bi značilo da se radi o:

Onome što je u smislu ostvarivanja prava na poreske olakšice vjerovatno „najbliže“ većini poreskih obveznika (bar kada je riječ o onima koji još uvijek vrše zapošljavanje novih radnika), a to su dakle porezne olakšice po osnovu novog zapošljavanja. Uslovi za korištenje poticaja po osnovu novog zapošljavanja su:

da je ugovor o radu na puno radno vrijeme;
da je trajanje ugovora minimalno 12 mjeseci, s time što ugovor može biti zaključen i na kraći rok, ali uz obavezu kontinuiranog produženja;
da radnik nije bio zaposlen kod poslodavca ili njegovog povezanog lica u zadnjih pet godina, što znači da se ovaj poticaj može koristiti ukoliko se zaposli povezano lice, ali ne može ako se zaposli radnik koji je bio zaposlen kod povezanog lica, te
da se ova poreska olakšica odnosi isključivo na subvencije po osnovu zapošljavanja.

Treba naglasiti da Zakon pod novoprimljenim radnicima podrazumijeva fizička lica koja se zapošljavaju kod obveznika, ne navodeći pritom (neke) dodatne uslove u smislu starosne dobi, staža ili (ne)zaposlenosti, što bi pojednostavljeno značilo da novoprimljeni radnik može biti i vrhunski stručnjak kojeg je poreski obveznik zaposlio, (znači to može biti: radnik koji je ranije radio kod njegovog konkurenta, ili penzioner kao korisnik pune penzije, ili pak osoba sa biroa koje se prvi put zapošljava). Čak ni raniji angažman toga radnika u istoj firmi po osnovu ugovora o djelu ne predstavlja problem, jer se Zakon isključivo vezao za uslov da on nije bio zaposlen kod poslodavca ili njegovog povezanog lica u poslijednjih pet godina.

Zanimljivo je da vrijeme korištenja ovoga poticaja Zakon nije ograničio, što će reći da se koristi sve dok je novoprimljeni radnik zaposlen, ali se mora početi koristiti od onog datuma kada je radnik stupio u radni odnos sa poslodavcem (član 93. stav 7 Pravilnika kaže da: „Početak korištenja porezne olakšice mora formalno i pravno odgovarati periodu početka rada novoprimljenih zaposlenih prema Jedinstvenom sistemu registracije, kontrole i naplate doprinosa“.

Ako se ugovor o radu otkaže (prekine) prije isteka roka od 12 mjeseci ili ima zasnovan radni odnos s nepunim radnim vremenom, porezni obveznik gubi pravo na dvostruko umanjenje porezne obaveze, što znači da je u obavezi obračunati i uplatiti razliku poreza na dobit zajedno sa zateznim kamatama na javne prihode, na način kao da nije koristio ovu poreznu olakšicu. Treba napomenuti da se porodiljsko bolovanjene smatra prekidom rada.

U (pro)vođenju interne porezne politike i poslovanje samostalnih poduzetnika ima niz svojih specifičnosti

Za razliku od priznavanja prihoda i rashoda firmi koje svoje poslovne knjige vode po kontnom okviru za pravna lica, samostalni poduzetnici prihode i rashode priznaju po principu blagajne. Pritom, princip blagajne se ne odnosi na: rashode za nabavku dugotrajnih privrednih dobara koji su uneseni u popis, to jest one dugotrajne imovine za koju se obračunava amortizacija, zatim za rashode za sticanje kapitalnih potraživanja (to su potraživanja po osnovu zajmova, vrijednosni papiri i dr), rashode nastale otplatom kredita, koji se mogu odbiti samo u visini plaćenih kamata, te prihode i rashode koji su načinjeni za račun i u ime trećeg lica.

U skladu sa članom 15. Zakona o porezu na dohodak, rashodima od samostalnih djelatnosti koji se mogu odbiti od prihoda, smatraju plaćeni troškovi poreznog perioda koji su u potpunosti i izričito povezani sa obavljanjem te djelatnosti, što znači da se isti učinjeni u cilju ostvarivanja dohotka od registrirane djelatnosti.

Naravno, ne odnosi se to generalno na sve rashode, jer sa aspekta priznavanja, kao porezno priznati rashodi, isti se dijele na rashode koji se u cijelosti priznaju, na rashode koji se priznaju do određenog procenta, te na rashode koji se u cijelosti ne priznaju.

Treba napomenuti (mada se to uglavnom zna) da se u rashode koji se u cjelosti mogu priznati svrstavaju:

plaćeni doprinosi za zaposlenike i vlasnika samostalne djelatnosti, kao i neto plate zaposlenika;
naknade za ishranu za vrijeme rada (topli obrok) zaposlenicima je porezno priznat rashod, u iznosu koji ne prelazi visinu utvrđenu posebnim propisima;
rashodi nastali korištenjem vozila za obavljanje djelatnosti obveznika (gorivo i održavanje) priznaju se u cijelosti (pod uslovom da je vozilo u vlasništvu samostalne radnje ili pod zakupom od drugog fizičkog ili pravnog lica);
koristi i naknade date zaposlenicima koje su uključene u plate zaposlenika, do propisanog iznosa;
plaćeni porez za zaštitu od prirodnih i drugih nesreća, do visine 0,5% od
neto plate (na plaće zaposlenika, ove naknade se ne plaćaju za vlasnika);
plaćeni porez na imovinu i takse koje se priznaju prema ovom Zakonu;
kamate na kredite i kamate na pozajmice u svrhu poslovanja;
nagrade zaposlenicima isplaćene u skladu sa posebnim propisima;
troškovi putovanja, isplaćeni u skladu sa posebnim propisima;
godišnje takse ili obaveze plaćene stručnim udruženjima ili strukovnim komorama, ako su vezane uz poslovnu aktivnost obveznika; kao i
troškovi nastali u vezi sa edukacijom zaposlenika, kao i učenja stranih jezika.

U rashode koji se priznaju do određenog procenta ubrajaju se:

amortizacija[1] stalnih sredstava (koja se odnosi na sredstva koja su unesena u
popis dugotrajne imovine). Napomena: da bi imovina podlijegala amortizaciji, ista mora biti u vlasništvu poreznog obveznika, mora biti na korištenju u poslovanju poreznog obveznika u Federaciji BiH, imovina mora imati određen vijek korištenja, a vijek korištenja imovine mora biti duži od jedne godine;
imovina koja se amortizuje, a čiji je trošak nabavke manji od 1.000 KM,
može se u cijelosti priznati kao rashod u godini nabavke, pod uslovom da
je imovina stavljena u funkciju (100% amortizacija) Napomena: ne priznaje se kao porezni rashod amortizacija obračunata na otpisanu osnovicu imovine;
nabavna vrijednost računarskog hardvera i softvera može se odbiti u cijelosti u godini nabavke ako su stavljeni u funkciju (100% amortizacija).

Pored stalnih sredstava, koja imaju niz svojih specifičnosti, do određenog procenta priznaju se i:

oglašavanje, odnosi sa javnošću i promotivni materijal u visini do 3% prihoda ostvarenog u prethodnoj godini;
troškovi reprezentacije u visini do 1% prihoda ostvarenog u prethodnoj
godini;
sponzorstvo u visini do 1% prihoda ostvarenog u prethodnoj godini, u svrhu podrške naučnih, zabavnih i sportskih aktivnosti koje se obavljaju unutar FBiH;
donacije u visini do 0,5% prihoda ostvarenog u prethodnoj godini date u
robi, predmetima ili novcu doznačenom na transakcijski račun, u kulturne,
odgojno-obrazovne, naučne, zdravstvene, humanitarne, sportske i vjerske
svrhe udruženjima i drugim osobama koje djelatnost obavljaju u skladu sa
posebnim propisima. (Izuzetno, donacija iznad propisanog iznosa priznaje se u cijelosti, pod uslovom da je data prema odlukama nadležnih ministarstava o provedbi i
finansiranju posebnih programa i akcija u svrhu općeg društvenog interesa, ali ne i za redovnu djelatnost primatelja donacije.

Posebnu pažnju treba obratiti na rashode koji se u cijelosti ne priznaju, a u koje spadaju:

plaćeni porezi na dohodak u FBiH;
novčane kazne, kamate i kazne zbog kršenja bilo kog zakona;
rashodi koji nisu nastali u vezi sa sticanjem dohotka;
rashodi koji su registrovani u poslovnim knjigama, a za koje ne postoji dokumentacija;
premije osiguranja koje plaća poslodavac za svog zaposlenika, izuzev ako
su premije uključene u plaću zaposlenika;
rashodi nastali u vezi sa poslovanjem povezanih lica, u mjeri u kojoj prelaze tržišnu vrijednost dobara ili usluga na tržištu;
gubitak od prodaje ili prenosa bilo koje imovine između povezanih lica; kao i
donacije političkim strankama.

Pravilo je da se za svaki prihod i rashod (fakture, kalkulacije, razni obračuni, knjižna terećenja i odobrenja, izvodi i tome sl.), te iskorištene olakšice obezbjede i odgovarajući dokazi (dokumentacija), među kojima treba posebno istaći:

dokaz o ostvarenom dohotku (u ovisnosti od vrste dohotka od: nesamostalne djelatnosti, samostalne, drugih samostalnih djelatnosti i dr.);
dokaz o plaćenom porezu u inostranstvu u slučaju primjene odredbi ratificiranih međunarodnih ugovora ili sporazuma (konvencija) o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja;
za priznavanje dijela ličnog odbitka po osnovu troškova zdravstvenih usluga obveznik je dužan podnijeti: originalnu dokumentaciju ovlaštenih javnih i privatnih zdravstvenih ustanova (bolnice, klinike, zavodi i dr.) koja glasi na ime poreznog obveznika ili izdržavanog člana njegove porodice koji se liječio, potvrdu o participaciji, dokaz o plaćanju troškova, kopije recepta za lijekove registrovane na području Federacije, i račun apoteke kao dokaz da je lijek plaćen, za ortopedska pomagala treba dokaz o stepenu invalidnosti, što uključuje i članove uže porodice koje porezni obveznik izdržava), te izjavu da za navedene svrhe nije primljena donacija odnosno da troškovi liječenja i/ili nabavke ortopedskih pomagala nisu nadoknađeni iz sredstava donatora.
za priznavanje dijela ličnog odbitka po osnovu plaćenih kamata na stambeni kredit obveznik je dužan podnijeti: kopiju ugovora o stambenom kreditu, ovjerenu potvrdu ili listing banke kao dokaz o plaćenim kamatama za porezni period za koji se podnosi porezna prijava, dokaz da obveznik i njegov bračni drug ne posjeduju nepokretnu imovinu za stanovanje – uvjerenje od nadležnog suda i/ili općine, kao i dokaz da su sredstvima odobrenog stambenog kredita riješili ili počeli rješavati stambeno pitanje (kupili odgovarajuću stambenu jedinicu odnosno sklopili ugovor o kupovini ili gradnji odgovarajuće stambene jedinice, kreditom kupili plac i materijal za gradnju stambene jedinice i sl.)[2].

Konačno, nije naodmet ni podsjećanje na važne rokove

Kao i prethodnih godina, rokovi za predaju godišnjih prijava poreza na dohodak, prijava poreza na dobit i prijava poreza na imovinu su strogo definirani, a obveznici su dužni obratiti pažnju na ažurirane obrasce, nova pravila prijave putem elektronskih servisa Porezne uprave i specifične rokove koji se razlikuju u zavisnosti od vrste prihoda, kantonalnih propisa i statusa obveznika. Pravna lica, poduzetnici i građani da u skladu sa Zakonom o Poreznoj upravi Federacije BiH i drugim poreznim zakonima i podzakonskim aktima obavezni su da podnesu slijedeće porezne prijave:

godišnju prijavu poreza na dohodak za 2025. godinu – Obrazac GPD-1051 (s prilozima: specifikacija za utvrđivanje dohotka od samostalne djelatnosti - obrazac SPR-1053, popisna lista dugotrajne imovine - obrazac PLDI-1043, pregled potraživanja i obaveza, ugovore i dokumentaciju o otuđenju djelatnosti, dokumentaciju o udjelu o zajedničkom dohotku) do 31. marta ove godine. Treba naglasiti da godišnju prijavu poreza na dohodak podnose i građani koji ostvaruju dohodak od drugih samostalnih djelatnosti iz člana 12. stava (4) Zakona, koji se oporezuju po odbitku (djelatnost članova skupština i nadzornih odbora privrednih društava, upravnih odbora, stečajnih upravitelja i sudija porotnika koji nemaju svojstvo zaposlenika u sudu; povremene samostalne djelatnosti kao što su: povremene djelatnosti naučnika, umjetnika, stručnjaka, novinara, sudskih vještaka, trgovačkih putnika, akvizitera, sportskih sudija i delegata i druge djelatnosti koje se obavljaju uz neku osnovnu samostalnu ili nesamostalnu djelatnost). Također, obavezu prijave poreza na dohodak imaju i iznajmljivači pokretne i nepokretne imovine (uz odgovarajuće priloge: obrazac PRIM-1054, ugovor o iznajmljivanju i dokaz o naplaćenom dohotku), osim kada se nekretnine iznajmljuju turistima za koje je plaćena boravišna taksa,

- godišnju prijava dohotka od zajedničkog obavljanja samostalne djelatnosti (Obrazac GPZ-1052) nosilac zajedničke djelatnosti podnosi nadležnoj ispostavi PU Federacije BiH do 28.02. ove godine,

- prijavu poreza na dobit za 2025. godinu također do 31. marta, - uz odgovarajuće priloge:

- porezni bilans (Obrazac PB-800),

- pregled nastalih, neiskorištenih i iskorištenih poreznih gubitaka (Obrazac PG 809),

- prijava porezne olakšice po osnovu investiranja u proizvodnu opremu (Obrazac PP-810),

- prijava porezne olakšice po osnovu investiranja u stalna sredstva (Obrazac PP-811),

- prijava porezne olakšice po osnovu novog zapošljavanja (Obrazac PP-812),

- plan investiranja (Obrazac PI-808),

- izjava o obračunatom porezu na isplaćene dividende/udjele (Obrazac ID-813),

- prijava poreznog kredita van Bosne i Hercegovine po osnovu prihoda (Obrazac PK-814),

- prijava dobiti podružnice u RS ili BD (Obrazac PE-806),

- prijava dobiti poslovne jedinice van Bosne i Hercegovine (Obrazac PE-807),

- godišnja prijava za uklanjanje dvostrukog oporezivanja kod transfernih cijena (Obrazac TP-900),

- godišnji izvještaj o kontrolisanim transakcijama između povezanih lica (Obrazac TP-902),

- godišnji izvještaj o kontrolisanim transakcijama multinacionalnog pravnog lica (Obrazac CCB – 901),

- konsolidirani porezni bilans i prijava poreza na dobit (Obrazac PP-805).

- godišnju prijavu poreza na imovinu za 2026. godinu, za sve kantone rok je bio 31.01.2026. godine, izuzimajući Tuzlanski kanton gdje je rok do 28.02.2026. godine,

prijave komunalne, kantonalne i općinske takse, podnose se u rokovima i na obrascima koji su propisani za svaki kanton, odnosno općinu pojedinačno.

Za nepodnošenje Godišnje prijave poreza na dohodak u propisanom roku za fizičko lice propisana je novčana kazna u iznosu od 300,00 do 3.000,00 KM, dok je za nepodnešenje propisane porezne prijave poreza na dobit propisana kazna za prekršaj 3.000,00 KM do 100.000,00 KM.

[1] Maksimalno porezno priznate stope amortizacije

1. građevine 10%, izuzev upravne, administrativne, uredske i ostale zgrade za obavljanje uslužnih djelatnosti - 3%

2. Stambene zgrade, hoteli, restorani - 5%

3. Ceste, komunalni objekti, gornji stroj željezničkih pruga - 14,3%

4. Oprema, vozila, mehanizacija - 20%, izuzev oprema za vodoprivredu, vodovod i kanalizaciju - 14,3% i oprema za zaštitu okoliša - 33,3%

5. Višegodišnji zasadi - 14,3%

6. Osnovna stada - 40%

7. Nematerijalna stalna sredstva - 20%

Pravilnik je predvidio mogućnost obračuna ubrzane amortizacije, koja je dopuštena za: sredstva za sprečavanje zagađivanje zraka, vode i zemljišta, kao i sredstva za ublažavanje buke.

Osim za navedena stalna sredstva, korištenje uvećanih stopa amortizacije(ubrzana amortizacija) je dopušteno i u slučaju korištenja stalnih sredstava većim intenzitetom od intenziteta koji odgovara radu u jednoj smjeni. Uvećane stope amortizacije utvrđuju se na način da se navedene stope povećavaju za 50%.

[2] U smislu odredbi Zakona, odgovarajućom stambenom jedinicom smatra se stambeni prostor veličine do 120 m², a navedenu dokumentaciju za priznavanje dijela ličnog odbitka po osnovu plaćenih kamata na stambeni kredit podnose porezni obveznici koji prvi put ulaze u pravo, a svake naredne godine potrebno je priložiti samo original potvrdu ili listing banke o plaćenim kamatama za porezni period za koji se podnosi porezna prijava.

Jasmin Omeragić

Poreske olakšice za 2025. godinu još nije kasno pokušati iskoristiti

Komentari (0)