Kako li će "Opći" sve prepreke proći

Hoće li Sindikat nakon devet godina guranja "upaliti" Opći kolektivni ugovor

Savez samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine u kontinuitetu potencira potrebu hitnog unapređenja radničkih prava u Federaciji BiH, s ciljem da se ova materija uredi zaključivanjem novog općeg kolektivnog ugovora, jer postojeći, koji ne važi još od 2017. godine, (a i da još važi) – posve je „zastario“.

Za Akta.ba piše: Jasmin Omeragić, ekonomist i certificirani računovođa sa višedecenijskim iskustvom u praksi i teoriji finansija, računovodstva, poreza i revizije

Osim u Vladu Federacije BiH, sindikalci polažu velike nade i u Ekonomsko-socijalno vijeće, ali i u poslodavce koji bi se (kako kažu) i sami trebali malo više pobrinuti za prava svojih cca 540 hiljada uposlenih radnika.

I predsjednik SSSBiH Samir Kurtović se u svojim javnim istupima zalaže za ključna radnička prava, navodeći pritom spornim: posebno minimalne plate i naknade plata, topli obrok, prevoz na posao i sa posla, prava radnika iz domena godišnjih odmora, kao i prava iz domena plaćenog bolovanja, podsjećajući da su u međuvremenu kroz granske kolektivne ugovore već izregulirana brojna pojedinačna prava radnika, apostrofirajući dodatke na platu, minuli rad, povećanje putnih dnevnica sa 25 na 45 KM, itd.

Da se radnički sindikalni lider „bori za svoje“, primjer su i njegovi navodi da je poslodavcima omogućeno, (ali da baš i ne koriste tu mogućnost), da do kraja prvog polugodišta tekuće godine svojim radnicima isplate i do 300 KM bez obaveze plaćanja poreza i doprinosa, dok su se na drugoj strani, (ovo je prim. autora), lideri penzionera „ušutarili“ pa uopće ne reagiraju na moguće „skrnavljenje“ penzionog fonda upravo ovim i sličnim isplatama bez doprinosa...

Očigledno su penzioneri (pre)zadovoljni poslijednjim povećanjem penzija, kao i očekivanom korekcijom od 01. jula, pa se (haman) i ne sekiraju hoće li biti para da se i ovo stanje održi i – produži do kraja ove fiskalne godine.

Ili su, pak, uprli oči u novo zaduženje vlade od 1,6 milijardi KM, kontajući, kada 2031. godine to zaduženje i dođe na naplatu – „k'o živ, k'o mrtav“!

No, ovaj puta nisu nam centralna tema penzioneri, ali zaobići ih ne možemo jer sudbina istih je itekako u rukama radnika i onih koji se bore za ostvarivanje radničkih prava, pa se ta međuzavisnost ne može prenebregavati.

Stoga, nije nevažno napomenuti i to da Sindikat paralelno radi i na pripremi novog zakona o radu i usklađivanju toga akta sa evropskim direktivama. S time u vezi posebno je dominantno pitanje unapređenja zaštite porodice, porodilja i roditelja, ali i zakonska regulativa prava i obaveza vezanih za nove oblike rada, (dakle, specijalno se pominje rad putem digitalnih platformi); Naime, činjenice ukazuju na to da je dugo već prisutna tendencija sve većeg broja zapošljavanja radnika pri čemu se firme ili pojedinci u svrhu obavljanja plaćenog rada koriste isključivo internetskim platformama. Međutim, pored toga, moraju se „urediti“ i poslovi koji zahtijevaju prisutnost na određenoj lokaciji (a da to nije matična firma), kao što je dostava hrane, taksi prevoz, servisiranje kućanskih aparata na licu mjesta i tome sl. Ovi načini angažiranja radne snage za mnoge poslodavce su „dobitna kombinacija“, ali su pritom itekako ugrožena radnička prava, (nema prijave radnika, nema zdravstvenog i penzionog osiguranja, nema plaćenih bolovanja, ali zato napretek ima nesigurnosti statusa radnika, nezakonitog bogaćenja, pa i posrednog ugrožavanja Budžeta i ljudskih prava svih onih koji se iz Budžeta finansiraju.

Eto, i zbog ovoga bismo trebali što prije „dobaciti“ do članstva u EU...

No, poslodavci su prvo mudro ćutali i čekali

Čekali su, (i dočekali) sjednicu ESV-a

Neko vrijeme iz Udruženja poslodavaca Federacije Bosne i Hercegovine nije bilo zvaničnog oglašavanja po pitanju općeg kolektivnog ugovora za radnike u Federaciji BiH, koji je Savez samostalnih sindikata radnika Bosne i Hercegovine inicarao i, osim ESV-u, uputio i prema Vladi Federacije BiH. Čekali su (prvo) na Ekonomsko-socijalno vijeće Federacije BiH, čija je sjednica bila zakazana za 25.05. (pa odgođena), te je u novom terminu sjednice održana sedmicu dana kasnije.

Cijelu sedmicu „čekanja“ poslodavci su smatrali da je rano govoriti o bilo kakvim konkretnim rješenjima, posebno „o parama“. Očekivali su da se: „inicijativa primi k znanju, da se svaka od delegacija o samoj inicijativi izjasni“, pa da se nakon toga (vjerovatno baš ne „hiti“) sa formiranjem pregovaračkih timova i razgovorima o konkretnim rješenjima jer se (tada) predsjednik Udruženja poslodavaca FBiH nije mogao ni izjašnjavati o inicijativi jer je „još nije imao priliku ni da vidi“.

Sve u svemu, znači, „na strpljivom čekanju“ su bili potezi, kako Ekonomsko-socijalnog vijeća Federacije BiH, tako i Udruženja poslodavaca FBiH, dok je, s malo manje strpljenja, „čekao“ i Savez samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine, kao i nemali broj njihovog članstva. Jer, iz Sindikata su poručivali da je za njih socijalni dijalog i dogovor preliminarna opcija, no da zasigurno neće pristati ni nadosadašnju prekomjernu upotrebu formulacije "ako nije drugačije određeno" jer upravo to, kako ističu sindikalci, slabi pravnu snagu općeg kolektivnog ugovora, a omogućava poslodavcima da relaksirano postupaju na štetu radnika.

Istina, mogu se sindikalci (koliko-toliko) pouzdati i u Novi zakon o radu

Jeste da je u pitanju samo „nacrt“, ali obećava se da će se „ozakoniti“ novi instituti, da će se dodatno unaprijediti položaj radnika u FBiH (posebno onih koji su zaposleni u privatnom sektoru), da će se olakšati poslovanje poslodavcima i da će se paralelno vršiti harmonizacija radnog zakonodavstva sa propisima Evropske unije. Uz sve to, resorni ministar ne propušta niti jednu priliku da u svojim istupima ne spomene da se u Nacrtu novog Zakona o radu topli obrok ne ukida, da otkazni rokovi ostaju na postojećem nivou, da će „funkcionirati“ zaštitni mehanizam za otpremninu, da će ugovori na neodređeno vrijeme postati pravna praksa, itd.

Pruža li to novu nadu sindikalnom establišmentu i velikom broju radnika koji (čini se) „ne uzdaju se“ previše baš ni u koga, bilo bi dobro da se sazna – makar do izbora, jer u javnosti se priča svašta, pa se tako pojavila i „spika“ da bi novi Zakon o radu mogao „skresati“ rokove za otkaz, „ukinuti“ topli obrok, te „instalirati“ i neke nove mehanizme u korist poslodavca, i (logično) na štetu radnika.

Ministar tvrdi da od „tako nečega“ nema ništa, da se u javnosti često pogrešno interpretiraju pojedina radna rješenja iz nacrta zakona, te da se ovim aktom po „prvi put detaljno uređuje pitanje naknada plaće i dodataka na plaću“. Ne znamo, da li je to po prvi puta kod nas, ili u istoriji.., valjda i zbog blizine izbora, usput se „kude“ i zakonska rješenja iz 2016. godine zbog (in)tolerantnog stava prema institutima toplog obroka, naknade za prevoz, stimulacija ili minulog rada, i još nekih za radnike važnih detalja.

Dakle, posebna pažnja stavlja se na niz „nekih instituta“ koje postojeći zakon nije prepoznavao, pa se (Boga mi) i „prstom maše“ jer će, kako se kaže, svi biti zaštićeni, ali će i bahati i neposlušni poslodavci biti uvedeni u legalne tokove poslovanja, i to unaprijeđenim odnosom prema nadzoru nad primjenom zakona, jačom inspekcijskom kontrolom i kaznenim odredbama, a posebno se „prijeti“ svima onima koji su do sada omogućavali rad u sivoj zoni. Istina, sve navedeno je i za Budžet povoljna namjera, ali može zazvučati i kao – predizborna!

Iz Vlade, koja se u konašnici i pojavljuje u ulozi predlagača novog zakona, a posredstvom njenog ministra Delića, obećanja lijepog sadržaja „samo sipaju“, pa se „priča“ o jasnijem uređivanju prava na otpremninu u zavisnosti od trajanja radnog odnosa kod poslodavca, o „sređivanju stanja“ po pitanju probnog rada i objektivnog ocjenjivanja radnika (a pitanje je veliko hoće li i može li gazda biti objektivan ako on lično nije zadovoljan pokazanim rezultatima mladoga radnika – prim. autora).

Zatim se potencira status ugovora na određeno vrijeme, kao (biva) da će se isti moći zaključivati samo u jasno definiranim situacijama koje zakon prepoznaje, kao što su zamjena privremeno odsutnog radnika, rad na (nekom) projektu ili privremeno povećanje obima posla, te da će se omogućiti zaključivanje (sezonskog) ugovora na određeno vrijeme do devet mjeseci godišnje u djelatnostima poput turizma, ugostiteljstva i poljoprivrede.

I, za Sindikat, možda ono ponajvažnije kada je Nacrt zakona o radu u pitanju je to što predlagači novoga Zakona o radu kažu: novi zakon uvodi institut općih kolektivnih ugovora koji traju neodređeno, dok trenutno zakonodavstvo poznaje kolektivne ugovore koji traju najduže tri godine.

Tako se priča, ali „uživo“ desila se 01.06. i sjednica Ekonomsko-socijalnog vijeća i na njoj (bar se tako čini) o općem kolektivnom ugovoru pričalo se – samo usput!!!

Jer, kao najvažnije, Ekonomsko-socijalno vijeće je najavilo „veliki posao“ na izradi novog Zakona o zdravstvenom osiguranju[1], pa se temeljito Vijeće bavilo novim pravilnikom o bolovanjima[2] (to jest načinu finansiranja bolovanja), pa se govorilo i o (za penzionere i ostale „budžetlije“ bolnom) produženju važenja Uredbe o neoporezivoj pomoći radnicima, ali o novom Općem kolektivnom ugovoru, koji bi mogao obuhvatiti i radnike u privatnom sektoru, rekli su da bi se moglo – samo početi pregovorati.

I, izgleda, sve je išlo „super“, jer je predsjednik ESV-a izrazio zadovoljstvo radom Vijeća, rekavši da među socijalnim partnerima nije bilo značajnijih nesuglasica.

A, kako već rekosmo, ipak je ostalo „otvoreno“ pitanje novog općeg kolektivnog ugovora, mada su socijalni partneri saglasni da bi do kraja mjeseca juna sudionici pregovora trebali dostaviti odluke o početku pregovora i imenovanju članova pregovaračkih timova. Svi se slažu da je to dokument koji zahtijeva ozbiljan pristup, te da je za razmatranje istoga potrebno znanje, stručnost, otvorenost i obavezno međusobno uvažavanje, kako bi se iznašla i usaglasila najbolja moguća rješenja. Iz navedenoga se može zaključiti da o konkretnim prijedlozima – još nema ni govora!

Hoće li se Sindikat u pregovorima „držati strožijih pravila igre“, koja su najavljivana, tek ćemo vidjeti

Od strane Sindikata već u najavama bilo je (rekli bismo) „priprjećeno“ da se prava radnika, utvrđena u Općem kolektivnom ugovoru, ne mogu umanjivati drugim kolektivnim ugovorima, pravilnicima o radu, niti pojedinačnim ugovorima o radu, što će reći da bi novi Opći kolektivni ugovor i doista trebao biti krovni dokument. Da li će u slučaju potpisivanja i implementacije istoga biti potrebe da se neki granski ugovori, koji su već u primjeni, moraju prilagođavati, mjenjati, inovirati, ili čak iz temelja praviti novi – za sada je o tome rano govoriti.

Naravno, (a to i nauka navodi a praksa potvrđuje) novac je glavni i osnovni motiv za rad i korisnu ljudsku aktivnost, pa stoga nije ni čudo što je i predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH izjavio da je cilj novog ugovora jačanje svih (a posebno materijalnih) prava svih radnika u Federaciji BiH, uključujući i zaposlene u privatnom sektoru. Opći kolektivni ugovor treba da jedinstveno važi za sve i Sindikat će na tome bespogovorno insistirati, jer je mišljenje sindikalaca da se u privatnom sektoru još uvijek krše prava radnika, ponajviše upravo na primjerima neadekvatnog obračuna i isplate naknada za topli obrok, regresa[3] (koji je za mnoge poslodavce pojam koji se identificira sa fantazijom), kao i putnih dnevnica i nekih drugih naknada.

Sindikalci su posebno iritirani dosadašnjim pravnim začkoljicama koje u smislu „ako nije drugačije određeno“, ako nije posebno propisano ili zakonski (one)mogućeno, gotovo po pravilu poslodavcu daju „odriješene ruke“ da se o većini radničkih prava „lično i personalno“ pita – upravo poslodavac. Tvrde da će, kako u budućem (novom) zakonu o radu, kao i u općem kolektivnom ugovoru učiniti sve kako bi se samovolja poslodavaca u smislu jednostranog tumačenja prava radnika – dokinula! Uz sve to, veoma su odlučni da se bolje uredi (i uveća) zaštita sindikalnih predstavnika, jer (vele oni) pravni akt o kojem se cijelo vrijeme upravo govori konačno bi morao precizirati zabranu diskriminacije zbog sindikalnog djelovanja.

Boriti će se sindikalni predstavnici radnika i da se „iz menija“ koji je na raspolaganju poslodavcima konačno izbaci i "švedski sto", a u tome svome naumu procjenjuju da će imati i podršku ESV-a i Vlade Federacije BiH, te da će poraditi i na transparentnosti sindikalnih akata, tako što predlažu i uspostavu jedinstvene evidencije (registara) svih važećih kolektivnih ugovora koji bi obavezno bili i javno dostupni.

No, kako stvari stoje, poslodavce ipak ponajviše boli – bolovanje

Jer je Pravilnik o postupku i kriterijima za utvrđivanje privremene spriječenosti za rad osiguranika već bio „na stolu“, a (izgleda) da po pitanju istoga ne postoji razlika u mišljenjima kada je riječ o zaštiti osiguranika kojima je zdravstvena zaštita neophodna. Slažu se, dakle, da je došlo vrijeme da se, ako ne konačno i ukinu, onda barem na razumnu mjeru svedu zloupotrebe bolovanja, te da se i na taj način omoguće veća primanja korektnim zaposlenicima. Oko najbolnijeg „bolovanjskog“ pitanja, pravilnik (kao akt koji bi se po difoltu morao baviti preciziranjem rokova, iznosa i ostalih detalja) nije „rekao“ ništa konkretno, jer je to pitanje regulirano važećim zakonom, pa se sve prepušta bliskom budućem vremenu da eventualne promjene izdefinira novim Zakonom o zdravstvenom osiguranju.

Čini se da su kantonalni zavodi zdravstvenog osiguranja „bitku“ (za onih 27 dana, što je razlika dana između 42 i 15 dana, i za koju oni godinama nemaju obavezu refundacije), već „dobili kao ratni plijen“, i to bez borbe, a poslodavci za sada čekaju kraj „rata“, i „odlučujuću bitku“ sa sindikalcima. Stvari su zapravo jasne, jer Udruženje poslodavaca je stava da se ne radi ni o kakvom uskraćivanju prava radnika na bolovanje do 42 dana, nego da je u pitanju prijedlog da se trošak bolovanja do 42 dana rasporedi na drugačiji način, a ne da ga isključivo snose oni (poslodavci). Kako će to konkretno izgledati, pred nama je!

No, sve izgleda sasvim uredu samo na prvu, jer „propuštanje“ Pravilnika o zdravstvenom osiguranju radnika u Federaciji Bosne i Hercegovine od strane Ekonomsko-socijalnog vijeća prema Vladi FBiH ne donosi „trajni mir“, nego se suštinski konflikt oko novog zakona samo odgađa. Sve da Vlada i brzinski usvoji ovaj pravilnik, sindikalci će vrlo brzo shvatiti da se radi o – Pirovoj pobjedi, jer poslodavci (bar u praksi) teret bolovanja na račun poslodavaca smatraju neodrživim nametom i insistiraju na tome da ga kako-tako „prevale“ na - Budžet.

Međutim,

Stvari bi mogle itekako „zapeti“ na pitanju kontrole bolovanja, jer je još isti dan, upravo u ovom mediju, objavljeno i poslaničko[4] upozorenje da se svjesno zanemaruje činjenica da zahtijev poslodavaca, da oni imaju direktan uvid u medicinsku dokumentaciju radnika na bolovanju, „kosi“ se sa državnim Zakonom o zaštiti ličnih podataka. Naime, podaci o zdravstvenom stanju spadaju među najzaštićenije kategorije ličnih podataka, a Agencija za zaštitu ličnih podataka BiH je svoj stav da se poslodavcu ne mogu dostavljati podaci o dijagnozi i šifri bolesti radnika potvrdila i adekvatnim dokumentom (rješenjem iz prakse) čiji je faksimil objavio upravo ovaj portal.

Navedenim rješenjem otišlo se i malo dalje, te je u dispozitivu istoga naloženo Federalnom ministarstvu zdravstva da se i podaci u popularnoj „doznaci“ (koja se u pisanoj formi proslijeđuje poslodavcu kao opravdanje o odsutnosti radnika s posla zbog bolesti) trajno „brišu“ podaci o dijagnozi i šifri bolesti, ali to još - nije urađeno.

Da li to neko s nekim „šuruje“, mi to nećemo ni pomisliti, ali je vrlo implikantna izjava[5] čelnika Sindikata kako se on nada da provjera zdravstvenog stanje radnika od strane poslodavca u smislu zaštite ličnih podataka – neće biti sporna!?

S druge strane, pozitivna praksa drugih zemalja, koje se (uzgred) mogu pohvaliti veoma naprednim zakonodavstvom, potvrđuje pravilo da poslodavci nemaju pravo uvida u dijagnozu radnika, jer im je za validan obračun naknade plaće sasvim dovoljan dokument koji potvrđuje privremenu nesposobnost za rad i dužinu trajanja iste.

Istina, ističe se i to, da je legitiman cilj svakoga poslodavca da kontrolira sve svoje troškove, te da na to ima pravo i kada je u pitanju eventualnia zloupotreba bolovanja, ali se svaka kontrola (pa i ova) mora provoditi u skladu s principima zakonitosti[6].

U suštini

Ispostavilo se, dakle, da je netom održana sjednica Sindikata, Udrženja poslodavaca i ESV-a (uglavnom) potvrdila da su se socijalni partneri samo dogovorili kako će se nastaviti dogovarati, jer će prava rasprava o suštini, kako novog Zakona o zdravstvenom osiguranju FBiH, tako i općeg kolektivnog ugovora – tek uslijediti.