Produktivan ili radoholičar?

Po definiciji, radoholičar je onaj koji se u potpunosti posvećuje trajnom i upornom radu, ovisnik o radu, koji ne može bez rada, kojemu je rad strast.

Koliko god da je pojam svima poznat i uvriježen u svakodnevnoj upotrebi, u radnom okruženju ali i općenito u svim životnim situacijama, često se pod pojmom radoholičara poistovjećuje produktivnost.

Postoji nekoliko razlika, a najvažnija je osjećaj prema radu. U kontekstu radnog okruženja, zaposlenici koji postižu visok radni učinak pronalaze u sebi i u svojoj okolini motivaciju za rad. Postavljaju ciljeve, znaju kada su uspjeli u izvršenju zadatka ili projekta, i postignuti rezultati i ostvareni ciljevi pružaju im osjećaj zadovoljstva.

Za razliku od njih, radoholičari naporno rade ali ne znaju kada treba stati, i prati ih osjećaj nezadovoljstva i sagorijevanja - prijevod engleske riječi „burnout“ koji  u organizacijskoj psihologiji znači izgaranje na poslu. Ne mogu se odlučiti kada je nešto obavljeno dovoljno dobro jer zapravo nemaju izgrađen osjećaj prema tome što za njih znači uspjeh. Zbog toga često podižu ljestvicu kako bi  osigurali da su stalno „u pogonu“.

Nadalje, zaposleni koji postižu visok radni učinak znaju svoju vrijednost, i sami nalaze načina da procjene svoj rad i područja u kojima se mogu usavršavati, dok radoholičari očekuju da im vrijednost potvrde drugi, nadređeni, kolege i klijenti, očekujući redovnu povratnu informaciju o svom radu sa preporukama za usavršavanje i napredak.

Visok radni učinak postiže se u pravo vrijeme – zaposleni koji postižu visok radni učinak svjesni su očekivanja svoje radne okoline i štede energiju za prilike kada se od njih očekuje 100%-tni angažman. Važni su rezultati i ukoliko im okolnosti u određenom trenutku nisu naklonjene pronalaze alternative i planiraju strategiju.

Radoholičari se trude doprinositi 110% cijelo radno vrijeme radeći po principu da je važno sve i uvijek, ne nalazeći načina i potrebu da prioritiziraju zadatke i rasporede energiju. Nikada nemaju dovoljno vremena za sve i smatraju da nemaju dovoljno podrške za ono što rade.  Njihovo je razmišljanje da što su više zauzeti to su važniji. Ispuniće u potpunosti svaki slobodan trenutak svog dana zbog osjećaja nesigurnosti u vlastitu vrijednost.

Cijela bi se priča mogla svesti na dva, naizgled istovjetna pridjeva – zaposlen i produktivan. Uočavanje razlika odnosno simptoma važno je i sa aspekta poslodavca i pojedinca.

Poslodavcima može o(ne)mogućiti da prepoznaju potencijal. A ako vas okarakteriziraju kao radoholičara razmislite da li biste to trebali primiti kao kompliment ili razmisliti i korigirati svoj odnos prema radu kako bi pronašli više zadovoljstva u onome čemu posvećujete toliko vremena i truda.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Akta.ba