Uputstvo o carinskim skladištima i postupku carinskog skladištenja

Službeni glasnik BiH broj 46/22 (15.7.2022.)

 

Na osnovu člana 15. Zakona o Upravi za indirektno oporezivanje ("Službeni glasnik BiH", broj 89/05) i člana 61. stav 2. Zakona o upravi ("Službeni glasnik BiH", br. 32/02, 102/09 i 72/17), direktor Uprave za indirektno oporezivanje donosi
 

UPUTSTVO

O CARINSKIM SKLADIŠTIMA I POSTUPKU CARINSKOG SKLADIŠTENJA

 

GLAVA I. OPĆE ODREDBE

 

Član 1.
(Predmet)
 

Ovim uputstvom propisuju se uvjeti i postupak odobravanja držanja carinskog skladišta, postupak carinskog skladištenja i završetak tog postupka, kretanje robe i uobičajeni oblici postupanja robom u postupku carinskog skladištenja, izmjene, dopune i ukidanje odobrenja i uređuju druga pitanja u vezi s tim.
 

Član 2.
(Upotreba izraza u muškom ili ženskom rodu)
 

Riječi koje su radi preglednosti u ovom uputstvu navedene u jednom rodu bez diskriminacije odnose se i na muški i na ženski rod.
 

Član 3.
(Zakoni i drugi propisi)
 

Ako nije drugačije navedeno u ovom uputstvu, podrazumijeva se da svako upućivanje u ovom uputstvu na zakone i druge propise uključuje i izmjene i dopune tih zakona i drugih pravnih propisa koje su stupile na snagu do dana stupanja na snagu ovog uputstva i nakon tog dana.
 

Član 4.
(Pravni osnov)
 

Postupak carinskog skladištenja, kao postupak s odgođenim plaćanjem i postupak s ekonomskim dejstvom, reguliran je:

a) čl. 98. do 104., čl. 115. do 130. i čl. 264. i 275. Zakona o carinskoj politici u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH", broj 58/15) (u daljnjem tekstu: Zakon),

b) čl. 151., 182. i 203., čl. 205. do 212., čl. 216. i 230., odredbe čl. 354. do 387. koje se odnose na carinska skladišta i čl. 513., 545., 546. i 550. Odluke o provođenju Zakona o carinskoj politici u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH", br. 13/19, 54/19, 21/20, 47/21, 49/21, 4/22 i 23/22) (u daljnjem tekstu: Odluka), što uključuje i Prilog 26., 54., 55. i 56. Odluke i

c) odredbama Zakona, Odluke i drugih carinskih propisa koje se odnose na pojednostavljene postupke koji se mogu odobriti za postupak carinskog skladištenja (za početak i završetak tog postupka) i na popunjavanje carinske deklaracije.
 

Član 5.
(Definicije)
 

(1) U svrhu ovog uputstva, pojedini izrazi imaju sljedeće značenje:

a) "podnosilac zahtjeva" znači lice koje podnosi zahtjev za izdavanje odobrenja za držanje carinskog skladišta,

b) "odobrenje" znači odobrenje kojim je određenom licu, u skladu sa carinskim propisima, odobreno držanje carinskog skladišta,

c) "izdavalac odobrenja" znači carinski organ iz člana 19. stav (1) ovog uputstva koji izdaje odobrenje za držanje carinskog skladišta,

d) "držalac carinskog skladišta" znači lice kojem je carinski organ odobrio držanje carinskog skladišta. Držalac carinskog skladišta je imalac odobrenja,

e) "korisnik carinskog skladišta" znači lice koje je obavezno carinskom deklaracijom staviti robu u postupak carinskog skladištenja ili lice na koje su prenijeta prava i obaveze tog lica u vezi sa carinskim postupkom. Korisnik carinskog skladišta je ujedno i deponent (ostavilac robe u carinsko skladište) i deklarant,

f) "nadzorni carinski ured" znači carinska ispostava koja je u odobrenju navedena kao ovlaštena za nadzor nad postupkom carinskog skladištenja, a koja je najbliža prostoru za carinsko skladište,

g) "prijavni carinski ured" znači carinska ispostava ili carinske ispostave koje su u odobrenju navedene kao ovlaštene za prihvatanje carinske deklaracije za stavljanje robe u postupak carinskog skladištenja,

h) "otpusni carinski ured" znači carinska ispostava ili carinske ispostave koje su u odobrenju navedene kao ovlaštene za prihvatanje carinske deklaracije na osnovu koje se za robu, nakon stavljanja u postupak carinskog skladištenja, određuje novo (sljedeće) carinski odobreno postupanje ili upotreba kojim se završava (razdužuje) postupak carinskog skladištenja,

i) "evidencija o robi" znači podaci imaoca odobrenja koji sadrže sve potrebne informacije i tehničke pojedinosti na bilo kojem mediju, a koji carinskom organu omogućavaju nadzor i kontrolu postupka carinskog skladištenja, naročito u pogledu kretanja uskladištene robe i promjene njenog statusa,

j) "dug" znači uvozne dažbine i drugi indirektni porezi primjenjivi na robu stavljenu u postupak carinskog skladištenja, kao i na robu u privremenom smještaju ako je carinsko skladište odobreno i za privremeni smještaj robe,

k) "garancija" znači osiguranje za plaćanje duga, koje, shodno članu 213. stav (1) Zakona, uključuje osiguranje plaćanja svih propisanih uvoznih dažbina i drugih indirektnih poreza koje je carinski organ, u skladu sa carinskim i drugim propisima, dužan naplaćivati prilikom uvoza i izvoza robe,

l) "UIO" znači Uprava za indirektno oporezivanje.

(2) Drugi izrazi koji se koriste u ovom uputstvu, a kojima nije određeno značenje ovim uputstvom, imaju značenje koje im je određeno Zakonom i Odlukom.
 

Član 6.
(Prostor carinskog skladišta)
 

(1) Carinsko skladište je prostor gdje se roba može smjestiti u skladu sa propisanim uvjetima, koji odobri izdavalac odobrenja i koji je pod carinskim nadzorom.

(2) Carinsko skladište, ovisno od pojedinačnog slučaja, može biti cijela zgrada, jedan ili više prostora ili prostorija (u daljnjem tekstu: prostor) u zgradi, koji se moraju jasno označiti, odvojeno od ostalih prostora, ograđeni otvoreni prostor, silos, rezervoar ili drugi slični nepokretni spremnici za skladištenje i drugo.

(3) Isti prostor ne može se odobriti za držanje više od jednog carinskog skladišta istovremeno. Međutim, u istoj zgradi može se odobriti držanje više carinskih skladišta, s tim da su prostori tih skladišta fizički odvojeni jedni od drugih, da ne bi dolazilo do miješanja robe.

(4) Prostor odobren kao carinsko skladište mora se vidno obilježiti kao carinsko skladište, sa nazivom držaoca skladišta i tipom carinskog skladišta.

(5) Izdavalac odobrenja, u odobrenju, navodi prostor ili drugu odobrenu lokaciju kao carinsko skladište tipa A, B, C ili D.

(6) Izdavalac odobrenja može odobriti korištenje carinskog skladišta i za privremeni smještaj robe kao carinsko skladište ili njihovo poslovanje kao carinsko skladište tipa F.

(7) Kada se skladišti roba koja po svojoj namjeni predstavlja opasnost ili postoji vjerovatnoća da može pokvariti drugu robu ili na drugi način na nju štetno djelovati ili iz drugih razloga zahtijeva posebne prostore, u odobrenju se može navesti da se takva roba može skladištiti samo u prostorima koji su za to posebno opremljeni.

(8) Izdavalac odobrenja može odobriti da se carinsko skladište tipa A, C, D i E koristi kao skladište za snabdijevanje životnim namirnicama brodova i zrakoplova u međunarodnom prometu i platformi za bušenje i nalaz nafte u međunarodnim vodama. Takvo odobrenje ne može se dati za carinsko skladište tipa B i F.
 

Član 7.
(Roba koja se smješta u carinsko skladište)
 

(1) U carinsko skladište, shodno članu 115. stav (1) Zakona, može se, prema postupku carinskog skladištenja, smjestiti:

a) strana (uvozna) roba, koja dok je u tom postupku ne podliježe plaćanju uvoznih dažbina i mjerama trgovinske politike,

b) domaća roba namijenjena izvozu, koja smještajem u carinsko skladište podliježe primjeni mjera koje se, u skladu sa posebnim propisima, primjenjuju za izvoz takve robe (vidi član 376. Odluke).

(2) Ako postoji opravdana ekonomska potreba, i nema smetnji za provođenje carinskog nadzora, izdavalac odobrenja može odobriti:

a) da se u prostoru carinskog skladišta, osim domaće robe iz stava (1) tačka b) ovog člana, smjesti domaća roba koja nije namijenjena izvozu,

b) preradu strane robe u prostoru carinskog skladišta u okviru postupka unutrašnje obrade, u skladu sa uvjetima za provođenje tog postupka,

c) preradu strane robe u prostoru carinskog skladišta u okviru postupka obrade pod carinskom kontrolom, u skladu sa uvjetima za provođenje tog postupka.

(3) U slučajevima iz stava (2) ovog člana roba ne podliježe postupku carinskog skladištenja.
 

GLAVA II. VRSTA I TIP CARINSKIH SKLADIŠTA

 

Član 8.
(Vrsta i tip carinskih skladišta)
 

(1) Carinsko skladište, po vrsti, može biti:

a) "javno carinsko skladište" je carinsko skladište koje može koristiti svako lice radi skladištenja robe (deponent - ostavilac robe) koje prihvati držalac carinskog skladišta,

b) "vlastito (privatno) carinsko skladište" je carinsko skladište koje je namijenjeno za skladištenje robe od strane držaoca carinskog skladišta. Držalac carinskog skladišta i deponent su isto lice.

(2) Carinsko skladište po tipu, može biti:

a) javno carinsko skladište: tip A, B i F,

b) vlastito carinsko skladište: tip C, D i E.
 

Član 9.
(Javna carinska skladišta i njihove specifičnosti)
 

(1) Javna carinska skladišta i njihove specifičnosti, po tipu skladišta, su:

a) skladište tipa A:

1) držalac ovog skladišta odgovoran je za sve obaveze,

2) odobrava se samo pouzdanom licu koje je, kod nadležnog suda, registrirano za pružanje usluga skladištenja i postoji ekonomska opravdanost za držanje takvog skladišta, a carinski organ ima mogućnost nadzora i kontrole nad odobrenim carinskim skladištem i postupkom carinskog skladištenja, bez potrebe za uvođenjem administrativnih mjera nesrazmjernih ekomonskim potrebama koje su u pitanju,

3) za pojednostavljeni postupak prijavljivanja za postupak carinskog skladištenja u carinsko skladište tipa A i za završetak tog postupka ne može se koristiti trgovinski ili službeni dokument kao pojednostavljena carinska deklaracija,

b) skladište tipa B:

1) svaki pojedini korisnik ovog skladišta odgovoran je da se roba ne izuzima ispod carinskog nadzora dok se nalazi u postupku carinskog skladištenja, kao i za sve druge obaveze koje proizilaze iz tog postupka i odobrenja,

2) nadzorni carinski ured, umjesto evidencije o robi iz člana 16. ovog uputstva, zadržava i čuva carinsku deklaraciju o stavljanju robe u postupak carinskog skladištenja i završetku tog postupka,

3) za postupak carinskog skladištenja u skladište tipa B i za postupak kojim se završava postupak carinskog skladištenja u tom skladištu može se odobriti korištenje nepotpune carinske deklaracije i pojednostavljeni postupak prijavljivanja. Kao pojednostavljena carinska deklaracija ne može se koristiti trgovinski ili službeni dokument,

4) na postupak carinskog skladištenja u skladište tipa B i na postupak kojim se završava postupak carinskog skladištenja u tom skladištu ne primjenjuje se postupak kućnog carinjenja,

5) premještanje robe nije moguće ako je mjesto otpreme ili dopreme robe carinsko skladište tipa B. To znači da se roba za koju je odobren postupak s odgođenim plaćanjem (na primjer, postupak unutrašnje obrade, privremeni uvoz, postupak carinskog skladištenja u nekom drugom tipu carinskog skladišta) ne može, u toku postupka ili po završetku, premještati iz mjesta gdje se već nalazi u carinsko skladište tipa B,

c) skladište tipa F:

1) njime upravlja carinski organ,

2) korisnik ovog skladišta odgovoran je za sve obaveze, a carinski organ odgovoran je jedino za oštećenje ili gubitak robe nastalog usljed nemara,

3) u ovo skladište svako zainteresirano lice može smještati robu,

4) carinski ured koji upravlja skladištem tipa F, umjesto evidencije o robi iz člana 16. ovog uputstva, vodi carinsku evidenciju u skladu sa carinskim propisima,

5) na postupak carinskog skladištenja u skladište tipa F ne primjenjuje se postupak kućnog carinjenja i pojednostavljeni postupak prijavljivanja,

6) za završetak postupka carinskog skladištenja, za robu stavljenu u postupak u carinsko skladište tipa F, ne može se odobriti niti jedan pojednostavljeni postupak.

(2) Shodno članu 206. stav (3), članu 209. stav (2) tačka b) i članu 216. stav (3) tačka e) Odluke, na postupak carinskog skladištenja robe iz člana 376. Odluke i na postupak kojim se završava taj postupak u bilo kojem tipu javnog carinskog skladišta ne primjenjuje se niti jedan pojednostavljeni postupak.
 

Član 10.
(Vlastita carinska skladišta i njihove specifičnosti)
 

(1) Vlastita carinska skladišta i njihove specifičnosti, po tipu skladišta, su:

a) skladište tipa D:

1) izdavanje odobrenja za carinsko skladište tipa D zahtijeva automatski i primjenu postupka kućnog carinjenja za puštanje robe u slobodan promet. To znači da za rad ovog skladišta držalac istog mora ishoditi i odobrenje za navedeno kućno carinjenje,

2) kod ovog skladišta, shodno članu 216. stav (3) tačka d) i članu 377. stav (2) tačka a) Odluke, roba se nakon postupka carinskog skladištenja pušta u slobodan promet na osnovu postupka kućnog carinjenja, pri čemu su mjerodavni vrsta, carinska vrijednost i količina robe utvrđeni u trenutku stavljanja robe u postupak carinskog skladištenja,

3) ako se za početak postupka carinskog skladištenja u skladište tipa D podnosi nepotpuna carinska prijava (ako je njeno korištenje odobreno od strane nadležnog carinskog organa), ona mora sadržavati detaljne podatke o vrsti robe koji omogućavaju ispravno i nedvosmisleno svrstavanje po Carinskoj tarifi Bosne i Hercegovine te podatke o vrijednosti robe,

b) skladište tipa E:

1) za postupak carinskog skladištenja u ovo skladište nije neophodno da se roba skladišti na mjestu koje je odobreno kao carinsko skladište. To mogu biti slučajevi kada za robu, zbog njene prirode, gabarita ili drugo (žive životinje, mašine određenog vangabarita, plovila, kamp kućice i drugo), postoje opravdani razlozi za njenim skladištenjem u prostorima koji nisu carinska skladišta. U tim i sličnim slučajevima, skladište tipa E otvara se za potrebe smještaja konkretne pošiljke i postupak otvaranja ovog tipa skladišta je hitne prirode,

2) u slučajevima iz alineje 1) ove tačke, uz carinsku deklaraciju za postupak carinskog skladištenja, podnosi se i zahtjev (čini sastavni dio carinske deklaracije) koji sadrži: podatke o primaocu robe, opis robe, vrstu i količinu, podatke o prostoru u koji se smješta i držaocu prostora i razlog zbog kojeg predmetna roba mora biti smještena u određenim prostorima koji nemaju svojstvo carinskog skladišta. Ako postupajući carinski ured prihvati zahtjev u potpunosti, odobrenje zahtjeva može se dati službenom zabilješkom na zahtjevu. Donošenjem te odluke odobreno je skladištenje robe,

3) carinsko skladište tipa E može se odobriti kao otvoreno skladište (na primjer, terminali željeznice kao otvoreni veliki prostori i ne ispunjavaju uvjete za druga carinska skladišta, mogu se odobriti kao carinsko skladište tipa E),

4) za carinsko skladište tipa E može se odrediti primjena odredbi koje važe za carinsko skladište tipa C, ili koje važe za carinsko skladište tipa D samo ako je podnosilac zahtjeva za skladište tipa E lice koje ima status ovlaštenog privrednog subjekta (AEO), što mora biti navedeno u odobrenju (vidi član 22. stav (4) ovog uputstva). Ako je odobreno da carinsko skladište tipa E radi po pravilima carinskog skladišta tipa D, u tom slučaju držalac istog mora za rad skladišta tipa E ishoditi i odobrenje za postupak kućnog carinjenja za puštanje robe u slobodan promet,

c) skladište tipa C:

1) je skladište kod kojeg se ne mogu primjeniti odredbe koje definiraju carinsko skladište tipa D i E,

2) osnov za smještaj robe u ovo skladište može biti kupovina robe u inostranstvu ili prodaja robe u ime i za račun stranog lica po osnovu ugovora o zastupanju stranog lica (konsignacija).

(2) Shodno članu 206. st. (2) i (4) i članu 216. stav (3) tačka c) Odluke, za pojednostavljeni postupak prijavljivanja za postupak carinskog skladištenja i za završetak tog postupka u bilo kojem tipu vlastitog carinskog skladišta ne može se koristiti trgovinski ili službeni dokument kao pojednostavljena carinska deklaracija.

(3) Shodno članu 206. stav (3), članu 209. stav (2) tačka b) i članu 216. stav (3) tačka e) Odluke, na postupak carinskog skladištenja robe iz člana 376. Odluke i na postupak kojim se završava taj postupak u bilo kojem tipu vlastitog carinskog skladišta ne primjenjuje se niti jedan pojednostavljeni postupak.

(4) Kod vlastitih carinskih skladišta odgovornost snosi držalac skladišta, koji je ujedno i korisnik skladišta i deklarant, koji ne mora biti i vlasnik robe.
 

Član 11.
(Obaveze i odgovornost držaoca i korisnika carinskog skladišta)
 

(1) Držalac carinskog skladišta odgovoran je:

a) da se roba koja je smještena u carinsko skladište ne izuzima ispod carinskog nadzora dok se nalazi u carinskom skladištu,

b) za ispunjavanje obaveza koje proizilaze iz skladištenja robe koja je obuhvaćena postupkom carinskog skladištenja,

c) za ispunjavanje posebnih uvjeta sadržanih u odobrenju za držanje carinskog skladišta.

(2) Korisnik carinskog skladišta mora obezbijediti da se:

a) roba direktno uputi u carinsko skladište navedeno u carinskoj deklaraciji po kojoj je roba puštena u postupak carinskog skladištenja,

b) postupak carinskog skladištenja završi carinskom deklaracijom kojom se roba stavlja u novo carinski odobreno postupanje ili upotrebu kojim se završava taj postupak.

(3) Shodno članu 119. stav (2) Zakona, korisnik carinskog skladišta je u svakom trenutku odgovoran za ispunjavanje obaveza koje proizilaze iz stavljanja robe u postupak carinskog skladištenja.

(4) Korisnik carinskog skladišta koji smješta robu u javno carinsko skladište obavezan je držaocu tog skladišta, elektronski ili na drugi među njima dogovoren način, dostaviti carinsku deklaraciju (ili podatke iz iste) po kojoj je predmetna roba stavljena u postupak carinskog skladištenja i o završetku tog postupka, radi vođenja evidencije o robi iz člana 16. ovog uputstva.

(5) Držalac carinskog skladišta, u pisanoj formi, obavještava izdavaoca odobrenja o svakoj činjenici koja nastane poslije izdavanja odobrenja a koja utiče na njegovu daljnju primjenu ili sadržaj.
 

GLAVA III. UVJETI I POSTUPAK ODOBRAVANJA DRŽANJA CARINSKOG SKLADIŠTA I UKIDANJE ODOBRENJA

 

Član 12.
(Uvjeti za držanje carinskog skladišta)
 

Uvjeti za držanje carinskog skladišta su:

a) da je podnosilac zahtjeva pravno lice registrirano i upisano u Jedinstveni registar obveznika indirektnih poreza kod UIO po osnovu obavljanja vanjskotrgovinskog prometa, koji uvjet izdavalac odobrenja provjerava po službenoj dužnosti, uz ispis provjere. Za javna carinska skladišta, pored toga, i da je, kod nadležnog suda, registriran i za obavljanje usluga skladištenja,

b) da prostorom za carinsko skladište upravlja isključivo imalac odobrenja,

c) da je carinsko skladište namijenjeno prvenstveno za skladištenje robe,

d) da postoji ekonomska potreba za skladištenje robe,

e) da, ako će se u carinsko skladište smještati roba koja pri ulasku u carinsko područje Bosne i Hercegovine ili prilikom puštanja u slobodan promet podliježe odgovarajućoj inspekcijskoj kontroli (veterinarska, fitopatološka, tržišna, kontrola kvaliteta, ili eventualno drugoj odgovarajućoj kontroli), prostor za carinsko skladište mora imati pogodne uvjete i biti opremljeno za smještaj te robe,

f) da, ako roba koja će se smještati u carinsko skladište prema svojoj prirodi predstavlja opasnost ili postoji vjerovatnoća da može pokvariti drugu robu ili na drugi način na nju štetno djelovati ili iz drugih razloga zahtjeva posebne prostore odnosno uvjete (na primjer, lijekovi, radioaktivne materije, hemikalije, i drugo), prostor za carinsko skladište mora imati pogodne uvjete i biti opremljeno za smještaj te robe,

g) da, ako je, prema važećim propisima, potrebno odobrenje ili suglasnost nadležnog organa za skladištenje i promet određene robe (na primjer, lijekovi, radioaktivne materije, hemikalije, naftni derivati i drugo, ako je primjenjivo), podnosilac zahtjeva mora imati to odobrenje ili dozvolu, koje prilaže uz zahtjev za izdavanje odobrenja ili pisanu izjavu da navedenom uvjetu ne podliježe roba za koju podnosi zahtjev za izdavanje odobrenja,

h) da podnosilac zahtjeva ispunjava i posebne uvjete za držanje carinskog skladišta obzirom na vrstu i karakter robe koja će biti smještena u carinsko skladište radi carinskog nadzora i kontrole (na primjer, radi kontrole stanja zaliha robe u tečnom ili rasutom stanju, posjedovanje mjernog protočnog instrumenta, vage ili drugog instrumenta za mjerenje količine ili težine robe, koji ispunjava uvjete u pogledu metrološke usuglašenosti),

i) da administrativni troškovi carinskog nadzora i kontrole nisu nesrazmjerni s ekonomskim potrebama držanja carinskog skladišta, pri čemu carinski organ uzima u obzir, između ostalog, tip carinskog skladišta i postupak koji se u njemu može provoditi,

j) da podnosilac zahtjeva, u skladu sa članom 102. stav (1) i članom 121. Zakona, položi garanciju za osiguranje plaćanja duga koji bi mogao nastati u vezi s robom stavljenom u postupak carinskog skladištenja,

k) da podnosilac zahtjeva nema neizmirenih dospjelih finansijskih obaveza u pogledu indirektnih poreza, ostalih prihoda i taksi, koje je UIO nadležna naplaćivati prema propisima iz oblasti indirektnog oporezivanja, o čemu se vrši provjera u skladu sa članom 20. ovog uputstva.
 

Član 13.
(Ekonomska opravdanost držanja carinskog skladišta)
 

(1) Pri odlučivanju o donošenju odobrenja, izdavalac odobrenja cijeni i ekonomsku opravdanost držanja carinskog skladišta, što podrazumijeva predviđeni obim prometa, vrstu i procijenjenu vrijednost robe (koja nije carinska vrijednost), koeficijent obrtanja prometa, veličinu smještajnog prostora naspram vrste i karaktera robe koja se namjerava skladištiti, periodično ili vrlo rijetko razduživanje postupka carinskog skladištenja. Nema ekonomske opravdanosti u slučaju držanja malih količina robe duži period (na primjer, tri mjeseca i više) ili većih količina samo povremeno, što se provjerava u kontroli rada carinskog skladišta.

(2) Kod ocjene ekonomske opravdanosti treba praviti razliku između javnog i vlastitog carinskog skladišta. Kod javnog carinskog skladišta uzima se da promet opravdava ekonomsku potrebu.

(3) Kod vlastitog carinskog skladišta treba postojati dovoljno prednosti za držaoca carinskog skladišta, pri čemu treba uzeti u obzir da li u neposrednoj blizini postoji neko javno carinsko skladište. Prednost za držanje ovog skladišta može biti potreba da se obezbijedi dovoljno zaliha za nesmetan kontinuirani proces proizvodnje odnosno obavljanje djelatnosti, poteškoće kod nabavke robe, veliki troškovi prijevoza i drugo.

(4) Radi ocjene ekonomske opravdanosti držanja carinskog skladišta, podnosilac zahtjeva, uz zahtjev, prilaže i podatke mjerljive za taj uvjet, na obrascu "Tabela procjene", čiji je izgled i sadržaj dat:

a) u Prilogu 1. ovog uputstva, za javno carinsko skladište,

b) u Prilogu 2. ovog uputstva, za vlastito carinsko skladište.

(5) Zahtjev za izdavanje odobrenja za držanje carinskog skladišta koji ne dobije najmanje 60% od ukupnog broja mogućih bodova iz "Tabele procjene" iz stava (4) ovog člana ne ispunjava uvjet u pogledu ekonomske opravdanosti i odbija se. Izuzetno, ako je u pitanju skladištenje robe za koju su, zbog njenog karaktera, neophodni posebni uvjeti smještaja i čuvanja (na primjer, radioaktivne materije, hemikalije, oružje i druge opasne robe, i drugo, ako je primjenjivo) može se smatrati da postoji ekonomska opravdanost i u slučaju manjeg broja mogućih bodova, što procjenjuje Komisija iz člana 21. ovog uputstva u svakom pojedinačnom slučaju.
 

Član 14.
(Odnos ekonomske opravdanosti držanja carinskog skladišta i carinskog nadzora)
 

Vrijeme koje nadležni carinski organi provode u nadzoru i kontroli carinskog skladišta, broj i vrsta potrebnih kontrola (dokumentarna i fizička), te potrebni resursi za to (zaposleni, vozila i drugo), trebaju biti u ravnoteži sa stvarnom ekonomskom potrebom držanja carinskog skladišta. Na to utiče tip carinskog skladišta, sistem vođenja evidencije o zalihama robe i pouzdanost tog sistema, vrsta i obim kontrole (dokumentarna ili fizička, djelimična ili potpuna kontrola, na primjer elektronsko vođenje evidencije je efikasnije i daje mogućnost praćenja carinskog nadzora više putem dokumentarnih od fizičkih kontrola). Značajnije narušavanje te ravnoteže može uticati na držanje odobrenog carinskog skladišta.
 

Član 15.
(Namjena carinskog skladišta i privremeni smještaj)
 

(1) Glavna namjena carinskog skladišta je smještaj strane robe. Prostor koji se uglavnom koristi za postupke kao što su unutrašnja obrada, obrada pod carinskom kontrolom i uobičajni oblici postupanja, gdje je skladištenje strane robe sekundarnog karaktera, ne može se odobriti kao carinsko skladište, kao ni i u slučaju ako se prostor carinskog skladišta koristi za prodaju robe na malo osim u slučajevima iz člana 379. stav (3) Odluke (vidi član 30. stav (1) ovog uputstva).

(2) Ako je carinsko skladište, odobrenjem za držanje carinskog skladišta, bilo u vrijeme donošenja odobrenja ili izmjenom ili dopunom odobrenja, odobreno i za privremeni smještaj robe u statusu "roba u privremenom smještaju", u tom slučaju:

a) dio prostora carinskog skladišta namijenjen za privremeni smještaj robe mora biti fizički odvojen (na primjer, kliznom ili fiksnom pregradom i slično) od dijela prostora carinskog skladišta u kojem se smješta roba u postupku carinskog skladištenja,

b) prostor iz tačke a) ovog člana mora biti i vidno obilježen kao prostor za privremeni smještaj robe, uz navođenje i naziva držaoca i tipa predmetnog carinskog skladišta,

c) privremeni smještaj robe u carinskom skladištu ne može biti preovlađujući u odnosu na smještaj strane robe u postupku carinskog skladištenja,

d) roba za koju je istekao rok privremenog smještaja može i dalje ostati u prostoru za privremeni smještaj (ne mora fizički biti prenijeta u prostor carinskog skladišta), ako je za istu podnijeta carinska deklaracija za postupak carinskog skladištenja (postupak "71") i ako držalac carinskog skladišta vodi evidenciju na način da se nesporno može obavljati carinski nadzor i kontrola, odnosno da se u kontroli nesporno može utvrditi da li je roba u privremenom smještaju ili u postupku carinskog skladištenja.
 

Član 16.
(Evidencija o robi)
 

(1) Za robu smještenu u carinskom skladištu vodi se evidencija o robi. Evidenciju o robi na zalihama u carinskom skladištu i evidenciju o robi u privremenom smještaju vodi:

a) u carinskom skladištu tipa A, C, D i E - držalac carinskog skladišta, koji je odgovoran za vođenje te evidencije,

b) u carinskom skladištu tipa F - carinski ured koji upravlja ovim skladištem vodi carinsku evidenciju u skladu sa carinskim propisima, umjesto evidencije o robi,

c) u carinskom skladištu tipa B - nadzorni carinski ured, umjesto evidencije o robi, zadržava i čuva carinske deklaracije o stavljanju robe u postupak carinskog skladištenja, kao i carinske deklaracije o završetku tog postupka,

d) ako je u carinskom skladištu odobren i privremeni smještaj robe - držalac carinskog skladišta evidenciju o robi u privremenom smještaju vodi u skladu sa odredbama carinskih propisa koje uređuju privremeni smještaj, i to odvojeno od evidencije o robi u postupku carinskog skladištenja.

(2) Evidencija o robi vodi se na način koji u svakom trenutku omogućava jasan uvid u stvarno stanje robe koja je još uvijek u postupku carinskog skladištenja. Evidencija mora sadržavati podatke i informacije koje carinskom organu omogućavaju da nadzire upravljanje carinskim skladištem i postupak carinskog skladištenja, naročito u pogledu popisa, sljedivosti i identifikacije robe stavljene u postupak carinskog skladištenja, carinskog statusa, lokacije, kretanja robe i drugo.

(3) Evidencija o robi sadrži informacije i podatke i to:

a) broj i datum odobrenja za držanje carinskog skladišta,

b) identifikacioni broj i tip carinskog skladišta,

c) MRN broj i datum ili, ako ne postoji, drugi broj ili oznaku kojom se identifikuju carinske deklaracije po kojima je roba stavljena u postupak carinskog skladištenja,

d) podatke iz carinskih deklaracija po kojima je roba stavljena u postupak carinskog skladištenja i to iz onih polja deklaracije koja su za taj postupak navedena u minimalnoj listi iz Priloga 23. Odluke (Glava I, Odjeljak B. - polja označena simbolom "A" u koloni "J" ili koloni "K", ovisno od tipa carinskog skladišta),

e) podatke o oznakama, identifikacionim brojevima, broju i vrsti koleta, količini i uobičajeni trgovački ili tehnički opis robe i, prema potrebi, identifikacione oznake kontejnera potrebne za identifikaciju robe, ako ti podaci nisu već sadržani u podacima iz tačke d) ovog stava,

f) podatke o porijeklu robe, prema potrebi,

g) podatke iz carinskih deklaracija kojima je robi određeno novo carinski odobreno postupanje ili upotreba radi završetka postupka carinskog skladištenja. Kod djelimičnog završetka (razduženja) carinskog skladištenja potrebno je da evidencija o robi sadrži, posebno po naimenovanjima, MRN broj i datum carinske deklaracije razduženja, bruto masu, kao i količinu robe. Kada se sva roba obuhvaćena carinskom deklaracijom za carinsko skladištenje razduži, evidencija te deklaracije za carinsko skladištenje se završava,

h) datum i odgovarajuće podatke o drugim carinskim dokumentima i svim drugim dokumentima koji se odnose na stavljanje u postupak carinskog skladištenja i završetak tog postupka,

i) podatke o uobičajenim oblicima postupanja iz Priloga 56. Odluke, kao i novo tarifno svrstavanje proisteklo iz tih uobičajenih oblika postupanja, ako je uskladištena roba bila predmet onih oblika postupanja kod kojih je mogućnost promjene tarifne oznake izričito propisana tim prilogom,

j) ako se primjenjuje član 128. stav (1) Zakona, troškove skladištenja,

k) ako se primjenjuje član 128. stav (2) Zakona, a roba je bila predmet uobičajenih oblika postupanja, troškove uobičajenih oblika postupanja i carinska vrijednost robe prije provođenja uobičajenih oblika postupanja, kao i podatke o Informativnom obrascu INF 8 ako je izdat,

l) podatke o robi u zajedničkom skladištenju u skladu sa članom 386. st. (2) i (3) Odluke i članom 31. ovog uputstva, prema potrebi,

m) mjesto gde se roba nalazi i podatke o eventualnom kretanju robe (privremeno iznošenje i vraćanje i, prema potrebi, druga odobrena kretanja),

n) podatke o prijenosu prava i obaveza u skladu sa članom 120. Zakona, prema potrebi,

o) ako evidencija nije dio glavnih poslovnih knjiga za carinske svrhe, upućivanje na te glavne poslovne knjige za carinske svrhe.

(4) Oblik i sadržaj evidencije o robi iz člana 19. stav (3) tačka i) ovog uputstva, predložen od strane podnosioca zahtjeva, provjerava i procjenjuje prihvatljivost iste Komisija iz člana 21. ovog uputstva. Izdavalac odobrenja može, u postupku izdavanja odobrenja, na prijedlog te Komisije, odobriti da se neki od navedenih podataka ne evidentiraju, ako to ne utiče negativno na carinski nadzor i kontrolu robe u carinskom skladištu, u kom slučaju, ako bude odobreno, podnosilac zahtjeva dostavlja izdavaocu odobrenja novi uređen oblik i sadržaj evidencije.

(5) Kod ocjene sistema vođenja evidencije treba obratiti pažnju na nivo kompjuterizacije i zaštite podataka na način da u slučaju eventualnih naknadnih opravdanih ispravki ostaju vidljivi i prvobitno upisani podaci i informacije, na povezanost iste sa drugim radnjama u vezi robe (izdavanje naloga, izdavanje transportne dokumentacije, fakturisanje, prijenos u odgovarajuće postupke obrade i drugo), što treba dokumentirati držalac carinskog skladišta.

(6) Izdavalac odobrenja, u pogledu evidencije o robi i popisa zaliha robe, može:

a) kao evidenciju o robi prihvatiti i evidenciju iz postojećeg knjigovodstva držaoca carinskog skladišta, ako takva evidencija sadrži potrebne podatke i informacije koje carinskim organima omogućavaju nadzor i kontrolu rada carinskog skladišta i postupka carinskog skladištenja,

b) u odobrenju, odrediti da popis zaliha robe u carinskom skladištu bude usuglašen sa redovnim knjigovodstvenim inventurnim popisom zaliha kojeg sačinjava držalac carinskog skladišta,

c) za robu iz člana 7. stav (2) ovog uputstva, ako odobri smještaj ili preradu iste u prostoru carinskog skladišta, u odobrenju odrediti da držalac carinskog skladišta vodi evidenciju o toj robi u skladu sa članom 122. Zakona, odvojeno od evidencije o robi u postupku carinskog skladištenja.

(7) Držalac carinskog skladišta dužan je, u roku određenom u odobrenju, obaviti popis zaliha robe i dostaviti ga nadzornom carinskom uredu radi kontrole.

(8) Neovisno kako je odobrenjem određeno, nadzorni carinski ured može, kada to smatra potrebnim radi pravilnog poslovanja carinskog skladišta, zahtjevati provođenje popisa za ukupan ili dio zaliha robe, u kom slučaju držalac carinskog skladišta dostavlja popis u roku koji taj ured odredi. Nadzorni carinski ured i drugi kontrolni carinski organ može, u bilo koje vrijeme, izvršiti nenajavljenu kontrolu carinskog skladišta, pri čemu se može izvršiti sveukupna kontrola zaliha robe i izvršenih promjena. Nadzorni carinski ured treba vršiti kontrolu carinskog skladišta, najmanje jednom godišnje.

(9) Ako, u toku držanja carinskog skladišta, nadzorni carinski ured ocijeni da evidencija o robi koja je prihvaćena u postupku izdavanja odobrenja nije dovoljna za kontrolu i nadzor carinskog skladišta ili da neke podatke ne treba sadržavati evidencija, taj ured, ovisno od situacije, može od držaoca carinskog skladišta zatražiti odgovarajuće dopune te evidencije ili mu odobriti da neke od navedenih podataka ne evidentira.
 

Član 17.
(Upis u evidenciju o robi)
 

(1) Roba koja se nalazi u postupku carinskog skladištenja upisuje se u evidenciju o robi čim se unese u carinsko skladište.

(2) Roba za koju je, u carinskom skladištu, odobren privremeni smještaj upisuje se u evidenciju o robi u privremenom smještaju nakon prihvatanja deklaracije za privremeni smještaj.

(3) Ako se primjenjuje član 128. stav (2) Zakona, u evidenciju o robi upisuje se carinska vrijednost robe prije provođenja predmetnog uobičajenog oblika postupanja.

(4) U slučaju privremenog iznošenja robe i zajedničkog skladištenja, u evidenciju o robi upisuju se odgovarajući podaci o tome.

(5) Roba stavljena u postupak carinskog skladištenja u skladište tipa E upisuje se u evidenciju o robi po njenom prispjeću u skladišne prostore držaoca.

(6) Upis podataka u evidenciju o robi koji se odnose na završetak postupka carinskog skladištenja obavlja se najkasnije u trenutku kada je roba napustila carinsko skladište ili skladišne prostore držaoca.
 

Član 18.
(Garancija)
 

(1) Na dostavljanje garancije (sveobuhvatne) podnosilac zahtjeva poziva se tek pošto izdavalac odobrenja ocijeni da su ispunjeni svi drugi uvjeti za izdavanje odobrenja. U tom slučaju, podnosilac zahtjeva garanciju za carinsko skladište, izdatu na obrascu propisanom propisima o garanciji, prethodno podnosi na provjeru i prihvatanje nadležnoj službi UIO, koja služba, odmah, kopiju prihvaćene garancije službeno dostavlja izdavaocu odobrenja.

(2) Iznos garancije treba u svakom momentu pokrivati iznos duga kojem bi strana roba smještena u carinsko skladište mogla podlijegati.

(3) Ako propisima o garanciji nije drugačije propisano, garancija glasi:

a) na držaoca carinskog skladišta - za javno carinsko skladište tipa A,

b) na korisnika carinskog skladišta - za javno carinsko skladište tipa B,

c) na držaoca carinskog skladišta ili na njegovog zastupnika - za vlastita carinska skladišta.

(4) Ako je carinsko skladište odobreno i za privremeni smještaj robe, dug za robu u privremenom smještaju može biti osiguran:

a) sveobuhvatnom garancijom položenom za predmetno carinsko skladište ili drugom sveobuhvatnom garancijom iz čijeg sadržaja je nesporno da se njome obezbjeđuje dug i za privremeni smještaj, s tim da je rasporedom sredstava, u skladu sa propisima o garanciji, naznačeno koji iznos iz te garancije se koristi za privremeni smještaj, ili

b) sveobuhvatnom garancijom koja se odnosi samo na privremeni smještaj.

(5) Ako držalac vlastitog carinskog skladišta polaže garanciju koja glasi na njegovog zastupnika, u tom slučaju:

a) uz položenu garanciju, podnosi i pisanu izjavu korisnika garancije (zastupnika) da prihvata da predmetnom garancijom osigura dug za tog držaoca carinskog skladišta,

b) podnijeta garancija mora obuhvatati i postupak carinskog skladištenja te da sadrži i klauzulu da se ta garancija može koristiti za osiguranje namirenja duga drugih lica, kako je propisano propisima o garanciji,

c) tač. a) i b) ovog stava primjenjuju se na odgovarajući način i na privremeni smještaj robe odobren u carinskom skladištu.

(6) Ako se odobrenje za držanje carinskog skladišta donosi na neodređeno vrijeme, a garancija je na određeno vrijeme, imalac odobrenja mora, prije isteka roka važenja garancije, dostaviti novu garanciju ili produženje ranije garancije na prihvatanje od strane nadležne organizacione jedinice UIO, koja kopiju prihvaćene garancije službeno dostavlja nadzornom carinskom uredu za predmetno carinsko skladište. Ako se, umjesto već položene garancije, podnosi nova garancija, iz sadržaja teksta te garancije mora biti jasno da se njome preuzimaju obaveze i iz garancije koju zamjenjuje, sa naznakom podataka o ranijoj garanciji (broj i datum garancije i izdavalac garancije).

(7) Stavljanje robe u postupak carinskog skladištenja (kao ni privremeni smještaj robe u carinskom skladištu, ako je odobren) ne može se odobriti bez važeće garancije koja je, na propisan način, prihvaćena od nadležne službe UIO. Ukoliko držalac carinskog skladišta nije obezbijedio valjanu garanciju, a u međuvremenu je istekla ranija garancija ili je ona nedovoljna, nadzorni carinski ured blagovremeno preduzima potrebne carinske formalnosti radi reguliranja nastale situacije.

(8) Za skladištenje robe u carinskom skladištu tipa F i za skladištenje domaće robe nije potrebna garancija.
 

Član 19.
(Zahtjev za izdavanje odobrenja)
 

(1) Zahtjev za izdavanje odobrenja za držanje carinskog skladišta podnosi se izdavaocu odobrenja. Izdavalac odobrenja je Odsjek za carinske poslove regionalnog centra UIO nadležnog prema mjestu gdje se nalazi prostor za držanje carinskog skladišta.

(2) Zahtjev iz stava (1) ovog člana podnosi se u pisanoj formi na obrascu iz Priloga 26. Odluke (opći i dopunski obrazac), popunjen u skladu sa Objašnjenjem datim u tom prilogu. Zahtjev mora sadržavati sve podatke i informacije potrebne za izdavanje odobrenja, kao i obrazloženje ekonomske potrebe za skladištenje robe (polje 10. zahtjeva).

(3) Uz zahtjev iz stava (1) ovog člana, podnosilac zahtjeva, u originalu ili ovjerenoj kopiji, prilaže:

a) dokaz o registraciji kod nadležnog suda za obavljanje usluga skladištenja, ako se radi o javnom carinskom skladištu,

b) dokaz o pravnom osnovu za korištenje prostora za carinsko skladište (pravo svojine, zakup ili drugo),

c) upotrebnu dozvolu, ako se carinsko skladište nalazi u objektu,

d) dokaz o adekvatnosti prostora za carinsko skladište (skica i tehnički opis u kojem se navode podaci gdje se nalaze prostori za zatvoreno ili otvoreno carinsko skladište, ovisno od situacije, opis istih, njihove dimenzije i drugo), ovjeren od strane podnosioca zahtjeva za izdavanje odobrenja (vidi član 15. stav (2) ovog uputstva),

e) izjavu podnosioca zahtjeva da prostor za carinsko skladište ispunjava uvjete iz člana 12. tač. e) i f) ovog uputstva, kada su predmet carinskog skladištenja robe na koje se ti uvjeti odnose,

f) akt nadležnog organa da prostor za carinsko skladište ispunjava posebne uvjete, ako su za skladištenje određene robe propisani ti uvjeti, ili izjavu podnosioca zahtjeva da tim uvjetima ne podliježe skladištenje i promet robe za koju podnosi zahtjev (član 12. tačka g) ovog uputstva),

g) izjavu podnosioca zahtjeva da je u stanju ispuniti i posebne uvjete za držanje carinskog skladišta, ako je to, obzirom na vrstu i karakter robe koja će biti smještena u carinsko skladište, neophodno radi carinskog nadzora i kontrole (član 12. tačka h) ovog uputstva),

h) popunjen obrazac "Tabela procjene" iz Priloga 1. ili Priloga 2. ovog uputstva, ovisno od tipa carinskog skladišta,

i) predloženi oblik i sadržaj evidencije, tabelarno prikazan i usklađen sa zahtjevima iz člana 16. ovog uputstva.

(4) Zahtjev iz stava (1) ovog člana, sa prilozima, podnosi se u dva primjerka, od kojih jedan primjerak ostaje u spisu kod izdavaoca odobrenja, a drugi primjerak dostavlja se nadzornom carinskom uredu sa izdatim odobrenjem.
 

Član 20.
(Provjera indirektnih poreza i druge provjere zahtjeva)
 

(1) Nakon prijema zahtjeva za izdavanje odobrenja iz člana 19. ovog uputstva, izdavalac odobrenja, kod nadležne organizacione jedinice UIO, odmah, po službenoj dužnosti, prvo provjerava uvjet iz člana 12. tačka k) ovog uputstva, to jest provjerava da li podnosilac zahtjeva ima neizmirenih dospjelih finansijskih obaveza u pogledu indirektnih poreza, ostalih prihoda i taksi koje je UIO nadležna naplaćivati prema propisima iz oblasti indirektnog oporezivanja. Za tu svrhu koristi obrazac zahtjeva iz Priloga 3. ovog uputstva.

(2) Ako se u provjeri utvrdi da podnosilac zahtjeva ima neizmirenih dospjelih finansijskih obaveza u pogledu indirektnih poreza, ostalih prihoda i taksi u iznosu od 20,00 konvertibilnih maraka i manje, navedeni uvjet smatra se ispunjenim.

(3) Ako se u provjeri utvrdi da podnosilac zahtjeva ima neizmirenih dospjelih finansijskih obaveza u pogledu indirektnih poreza, ostalih prihoda i taksi u iznosu većem od iznosa navedenog u stavu (2) ovog člana, u tom slučaju, navedeni uvjet smatra se ispunjenim:

a) ako je podnosiocu zahtjeva, prije podnošenja zahtjeva, u skladu sa propisima o indirektnom oporezivanju, rješenjem UIO odobreno odgođeno plaćanje ili plaćanje istih u ratama i da je, ako mu je odobreno plaćanje u ratama, izmirio iznose rata dospjelih za plaćanje do dana provjere podnijetog zahtjeva,

b) ako podnosilac zahtjeva, u roku od 10 dana od dana prijema pisane obavijesti od izdavaoca odobrenja o neizmirenim dospjelim obavezama koja sadrži i poziv da iste izmiri (uključujući i neizmirene dospjele obaveze u slučaju iz tačke a) ovog člana, prema potrebi), dostavi izdavaocu odobrenja dokaz da je dospjele obaveze izmirio bilo ranije ili nakon prijema navedene obavijesti.

(4) Ako se u provjeri utvrdi da podnosilac zahtjeva ima neizmirenih dospjelih finansijskih obaveza u pogledu indirektnih poreza, ostalih prihoda i taksi po bilo kom osnovu i podnosilac zahtjeva ne postupi u skladu sa stavom (3) tačka b) ovog člana, u tom slučaju, bez daljnje provjere ostalih uvjeta, postupa se u skladu sa članom 22. stav (10) ovog uputstva.

(5) Ako se u provjeri utvrdi da podnosilac zahtjeva nema neizmirenih dospjelih finansijskih obaveza u pogledu indirektnih poreza, ostalih prihoda i taksi, u tom slučaju, dalje se vrši formalna provjera zahtjeva i provjera uvjeta iz člana 12. tačka a) ovog uputstva.

(6) Ako izdavalac odobrenja ocijeni da podaci dati u zahtjevu nisu potpuni ili nisu dovoljni za izdavanje odobrenja ili uz zahtjev nisu priložena sva potrebna dokumenta, zatražit će od podnosioca zahtjeva da mu dostavi nedostajuće i/ili dodatne podatke, informacije i dokumenta, u roku koji mu za to odredi.

(7) Izdavalac odobrenja uredan zahtjev, sa njegovim prilozima (u jednom primjerku), dostavlja na postupanje Komisiji iz člana 21. ovog uputstva (predsjedniku Komisije, zajedno sa rješenjem o imenovanju Komisije).
 

Član 21.
(Komisija)
 

(1) Izdavalac odobrenja imenuje Komisiju koja se sastoji od jednog predstavnika izdavaoca odobrenja, dva predstavnika iz reda zaposlenih u carinskom uredu koji će biti određen kao nadzorni carinski ured. Prema potrebi, u Komisiju mogu biti uključeni i zaposleni iz drugih organizacionih jedinica Odsjeka za carinske poslove pri regionalnom centru.

(2) Komisija iz stava (1) ovog člana ima zadatak da, uz prisustvo predstavnika podnosioca zahtjeva, pregleda prostor namijenjen za carinsko skladište (i za privremeni smještaj ako zahtjevom traži korištenje carinskog skladištenja i za privremeni smještaj), da utvrdi prikladnost prostora za držanje robe navedene u zahtjevu za izdavanje odobrenja, mogućnost provođenja mjera carinskog nadzora i kontrole, da li je prostor fizički odvojen, da utvrdi da li uz zahtjev priložena evidencija o robi obezbjeđuje pravilno provođenje i nadzor postupka carinskog skladištenja (nivo kompjuterizacije i zaštite podataka, vidi član 16. st. (4), (5) i (6) ovog uputstva), da provjeri tačnost podataka navedenih u "Tabeli procjene" iz Priloga 1. ili Priloga 2. ovog uputstva (ovisno od tipa carinskog skladišta), te da provjeri stanje u pogledu ispunjenosti uvjeta iz člana 12. tač. b) do i) ovog uputstva.

(3) Po prijemu rješenja, koje izdavalac odobrenja dostavlja predsjedniku Komisije (zajedno sa zahtjevom i prilozima zahtjeva iz člana 20. stav (7) ovog uputstva), Komisija je dužna, u roku od osam dana, izvršiti pregled prostora za carinsko skladište i obaviti i druge provjere iz stava (2) ovog člana, te o utvrđenom stanju u pogledu tih provjera sačiniti zapisnik u tri primjerka. Dva primjerka zapisnika, zajedno sa zahtjevom i njegovim prilozima, dostavlja izdavaocu odobrenja u navedenom roku, a jedan primjerak zapisnika dostavlja podnosiocu zahtjeva.
 

Član 22.
(Odluka po zahtjevu za izdavanje odobrenja)
 

(1) Po zahtjevu za izdavanje odobrenja, a nakon dostavljanja zapisnika Komisije iz člana 21. stav (3) ovog uputstva i dostavljanja prihvaćene garancije iz člana 18. ovog uputstva od strane nadležne organizacione jedinice UIO, izdavalac odobrenja donosi i dostavlja podnosiocu zahtjeva odobrenje ili obrazloženo rješenje o odbijanju zahtjeva za izdavanje odobrenja, u roku od 60 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva (član 360. Odluke).

(2) Odobrenje za držanje carinskog skladišta izdaje se na obrascu iz Priloga 26. Odluke, u koji treba unijeti i: druge relevantne informacije u vezi odobravanja i držanja carinskog skladišta, obrazloženje, informaciju o naplati eventualno propisane administrativne takse, pouku o pravnom lijeku iza koje se navode i prilozi uz odobrenje, kao i kome se odobrenje dostavlja. Ako žalba ne odlaže izvršenje odobrenja, to se, s pozivom na odredbu propisa koji to predviđa, navodi u odobrenju.

(3) Za skladištenje robe u carinsko skladište tipa F nije potrebno odobrenje na obrascu iz Priloga 26. Odluke, već odluku o njegovom otvaranju donosi direktor UIO, a postupak provodi carinski organ iz člana 19. stav (1) ovog uputstva.

(4) U odobrenju za držanje carinskog skladišta, odnosno u odluci ako je u pitanju carinsko skladište tipa F, određuje se identifikacioni broj carinskog skladišta koji se, bez razmaka, sastoji od:

a) slovne oznake tipa predmetnog carinskog skladišta (uvijek latinična). Kod carinskog skladišta tipa E, pored slovne oznake E, mora sadržavati i slovnu oznaku onog tipa carinskog skladišta za koji je odobren rad tog skladišta (vidi član 10. stav (1) tačka b) alineja 4) ovog uputstva), da li rad kao carinskog skladišta tipa C ili tipa D, i ta se slovna oznaka stavlja iza šifre nadzornog ureda,

b) evidencijskog broja carinskog skladišta iz evidencije iz stava (11) ovog člana, koji se sastoji od četiri mjesta i

c) šifre nadzornog carinskog ureda (an8), (na primjer, za carinsko skladište tipa A: "A0025BA094013"; za carinsko skladište tipa E: "E0004BA094013C" ili "E0009BA094013D", ovisno od situacije).

(5) Ako je odobrenjem za držanje carinskog skladišta odobren i privremeni smještaj robe u statusu privremenog smještaja, u odobrenju se navode posebno podaci o dijelu prostora za carinsko skladište, a posebno podaci o dijelu prostora za privremeni smještaj (polje 19. odobrenja).

(6) Odobrenje iz stava (1) ovog člana izdaje se na neodređeno vrijeme, osim u slučaju kada je za objekat u kojem se nalazi prostor za carinsko skladište upotrebna dozvola izdata sa rokom važenja.

(7) Odobrenje iz stava (1) ovog člana počinje važiti od dana izdavanja odobrenja ili od nekog kasnijeg dana navedenog u odobrenju. Primjerak odobrenja dostavlja se i Sektoru za informacione tehnologije u Središnjem uredu UIO, radi evidentiranja podataka iz istog u carinski informacioni podsistem.

(8) Shodno članu 362. Odluke, ne može se izdati odobrenje sa retroaktivnim važenjem.

(9) Ako se u postupku po zahtjevu za izdavanje odobrenja utvrdi da podnosilac zahtjeva ne ispunjava uvjete za držanje carinskog skladišta, izdavalac odobrenja donosi obrazloženo rješenje o odbijanju zahtjeva.

(10) Zahtjev se, bez daljnje provjere ostalih uvjeta, odbija i u slučaju iz člana 20. stav (4) ovog uputstva.

(11) O izdatim odobrenjima izdavalac odobrenja, hronološkim redom, vodi evidenciju, koja najmanje sadrži: podatke o držaocu carinskog skladišta, ukučujući i njegov I.B., UP I osnovni broj i datum donošenja odobrenja (kao i UP I osnovni broj i datum svake odluke o izmjeni i/ili dopuni odobrenja), tip carinskog skladišta, identifikacioni broj carinskog skladišta, adresa lokacije skladišta, naziv nadzornog carinskog ureda, šifra nadzornog carinskog ureda, da li je u odnosnom carinskom skladištu odobren privremeni smještaj robe, te osnovni broj UP I i datum rješenja o ukidanju odobrenja, napomene.
 

Član 23.
(Izmjena i dopuna odobrenja)
 

(1) O proširenju, smanjenju i/ili preseljenju carinskog skladišta na drugu lokaciju, o promjeni odobrene vrste robe koja se može smještati u carinsko skladište i o drugim izmjenama i/ili dopunama odobrenja za držanje carinskog skladišta odlučuje izdavalac odobrenja.

(2) Ako je, zbog razloga navedenog u članu 22. stav (6) ovog uputstva, odobrenje izdato sa rokom važenja, držalac carinskog skladišta, prije isteka roka važenja odobrenja, treba izdavaocu odobrenja podnijeti zahtjev za izmjenu odobrenja sa potrebnim podacima i dokumentom (nova upotrebna dozvola), ako namjerava i dalje držati predmetno carinsko skladište.

(3) Izmjena odobrenja ne vrši se u slučaju kada ne dolazi do izmjene vrste robe iz odobrenja, a došlo je do izmjene tarifne oznake te robe po Carinskoj tarifi Bosne i Hercegovine. U tom slučaju, u carinskoj deklaraciji kojom se roba stavlja u postupak carinskog skladištenja, kao i u carinskoj deklaraciji kojom se završava taj postupak, navodi se tarifna oznaka u koju se roba iz odobrenja (kod kojih je došlo do izmjene tarifne oznake) svrstava po Carinskoj tarifi koja je važeća na dan prihvatanja carinske deklaracije.
 

Član 24.
(Ukidanje odobrenja)
 

(1) Odobrenje za držanje carinskog skladišta može se ukinuti u slučaju:

a) ako držalac carinskog skladišta ne počne sa radom carinskog skladišta u roku od šest mjeseci od dana početka važenja odobrenja,

b) isteka roka garancije ili postojeća garancija nije dovoljna, a druga valjana garancija nije položena,

c) izuzimanja robe ispod carinskog nadzora,

d) ako držalac carinskog skladišta ne vodi ili nepravilno vodi evidenciju o robi, ne podnese ili kasni u podnošenju popisa zaliha robe,

e) prestanka ekonomske opravdanosti za držanje carinskog skladišta (na primjer, carinsko skladište se duže vrijeme minimalno koristi),

f) ako se u carinskom skladištu drži roba za koju nije izdato odobrenje,

g) ako u carinskom skladištu preovlađuju drugi postupci (na primjer, smještaj domaće robe i/ili postupci prerade strane robe iz člana 7. stav (2) ovog uputstva, uobičajeni oblici postupanja, privremeni smještaj ako je odobren u prostoru carinskog skladišta) u odnosu na skladištenje,

h) u drugim slučajevima kada držalac carinskog skladišta ne ispunjava jedan ili više uvjeta za držanje carinskog skladišta i/ili ne poštuje pravila postupka carinskog skladištenja i završetka tog postupka.

(2) Odobrenje za držanje carinskog skladišta može se ukinuti:

a) po zahtjevu držaoca carinskog skladišta,

b) po službenoj dužnosti, na prijedlog nadzornog carinskog ureda, naknadne carinske kontrole i izdavaoca odobrenja.

(3) Ako Sektor za poreze, u kontroli iz njegove nadležnosti, nađe nepravilnosti kod držaoca carinskog skladišta koje bi mogle uticati na daljnje držanje carinskog skladišta, o tome obavještava izdavaoca odobrenja, radi preduzimanja potrebnih carinskih formalnosti u cilju reguliranja nastale situacije.

(4) Ako Sektor za poreze, u kontroli iz njegove nadležnosti, nađe nepravilnosti kod držaoca carinskog skladišta koje bi mogle uticati na dalje držanje carinskog skladišta, o tome obaviještava izdavaoca odobrenja, radi preduzimanja potrebnih carinskih formalnosti u cilju reguliranja nastale situacije.
 

GLAVA IV. STAVLJANJE ROBE U POSTUPAK CARINSKOG SKLADIŠTENJA

 

Odjeljak A. Stavljanje robe u postupak carinskog skladištenja

 

Član 25.
(Stavljanje robe u postupak carinskog skladištenja)
 

(1) U carinskom skladištu dozvoljeno je skladištenje samo one robe koja je navedena u odobrenju. Sa aspekta carinskih propisa, ne postoji vremensko ograničenje u pogledu roka držanja robe u postupku carinskog skladištenja, s tim da za svo vrijeme dug za istu mora biti osiguran valjanom garancijom. Međutim, praćenje rokova upotrebe određene robe koja je u postupku carinskog skladištenja i završetak tog postupka prije isteka tih rokova je odgovornost i rizik korisnika carinskog skladišta, kao i držaoca carinskog skladišta, kako bi spriječili nastanak za njih štetnih posljedica.

(2) Roba treba biti uskladištena na način da se lako može vršiti kontrola zaliha robe i identifikovati carinski status svake vrste robe. Ako se skladišti roba koja po svojoj prirodi predstavlja opasnost ili može štetiti drugoj robi ili iz drugih razloga zahtijeva posebno postupanje, obezbjeđenje tih uvjeta je na držaocu carinskog skladišta.

(3) Strana roba koja se prijavljuje za postupak carinskog skladištenja mora biti obuhvaćena carinskom deklaracijom za postupak carinskog skladištenja (postupak "71"), koja se podnosi prijavnom carinskom uredu navedenom u odobrenju.

(4) Ako su prijavni i nadzorni carinski ured različiti uredi, u tom slučaju, carinsku deklaraciju o stavljanju robe u postupak carinskog skladištenja prijavni carinski ured obavezno, elektronski, dostavlja nadzornom carinskom uredu.

(5) Uz carinsku deklaraciju za smještaj strane robe u carinsko skladište (postupak "71"), bez uticaja na posebne odredbe, shodno članu 151. Odluke, prilažu se sljedeća dokumenta:

a) za carinsko skladište tipa D: dokumenta iz člana 149. stav (1) tač. a) i b) Odluke (faktura i ostala trgovačka dokumenta na osnovu kojih je prijavljena carinska vrijednost robe, kao i deklaracija o vrijednosti, ako je to potrebno na osnovu člana 98. Odluke, popunjena u skladu sa uvjetima iz tog člana),

b) za ostale tipove carinskog skladišta koje nije tip D: nije potrebno prilagati nikakva dokumenta, s tim da se, shodno članu 151. stav (2) Odluke, na te deklaracije primjenjuje član 149. stav (2) Odluke, odnosno carinski organ može zahtjevati da se pri podnošenju carinske deklaracije prilože prijevozna dokumenta ili dokumenta u vezi sa prethodnim carinskim postupkom (faktura, CMR, profaktura i slično), iz kojih je vidljivo najmanje masa, broj koleta, količina i trgovački opis robe. Također, kada se jedna vrsta robe podnosi u dvije ili više pošiljki može se zahtijevati prilaganje popisa pošiljki ili jednako vrijednog dokumenta u kojem je naveden sadržaj pojedinačne pošiljke.

(6) U slučaju smještaja strane robe u carinsko skladište tipa A, kada deponent nije istovremeno i držalac tog skladišta, uz carinsku deklaraciju podnosi se i suglasnost držaoca skladišta o prihvatanju smještaja robe i osiguranju za plaćanje duga iz garancije položene za carinsko skladište, na obrascu iz Priloga 4. ovog uputstva.

(7) U slučaju smještaja strane robe iz člana 30. stav (4) ovog uputstva u carinsko skladište tipa C, uz carinsku deklaraciju podnosi se i ugovor o zastupanju stranog lica (konsignacija), zaključen između držaoca carinskog skladišta tipa C i stranog lica koje je vlasnik robe, iz kojeg je vidljivo da je držalac carinskog skladišta ovlašten da u ime i za račun stranog lica obavlja prodaju robe koju smješta u carinsko skladište. Podaci o ugovoru upisuju se u polje 44 carinske deklaracije za postupak carinskog skladištenja.

(8) Domaća roba iz člana 7. stav (2) tačka a) ovog uputstva, ako je odobrenjem odobreno držanje te robe u carinskom skladištu, smješta se u carinsko skladište, bez obzira na tip, na osnovu komercijalnog dokumenta (na primjer, otpremnica, dostavnica ili drugo) ili evidencije koju vodi držalac carinskog skladišta, a koji omogućavaju carinski nadzor nad tom robom, te mora biti označena da se radi o domaćoj robi (na primjer, putem naljepnice "domaća roba").
 

Član 26.
(Popunjavanje i podnošenje carinske deklaracije)
 

(1) Carinska deklaracija za stavljanje robe u postupak carinskog skladištenja popunjava se i podnosi u skladu sa carinskim propisima koji reguliraju pitanja u vezi popunjavanja i podnošenja carinskih deklaracija, uključujući i specifičnosti propisane ovim uputstvom, kao i specifičnosti propisane odredbama carinskih propisa o pojednostavljenim carinskim postupcima primjenjivim na te deklaracije, ako su odgovarajući pojednostavljeni postupci za postupak carinskog skladištenja odobreni od strane nadležnog carinskog organa. Podnosilac carinske deklaracije odgovoran je za obaveze koje proizilaze iz podnošenja carinske deklaracije propisane članom 131. stav (1) Odluke i odredbom osmog stava Odjeljka C, Glava I Priloga 23. Odluke.

(2) Ako se roba stavlja u postupak carinskog skladištenja u javno carinsko skladište (tip A ili B), u polje 8 carinske deklaracije upisuju se podaci o licu koje podnosi carinsku deklaraciju (korisnik carinskog skladišta) ili o licu u čije ime se podnosi carinska deklaracija u slučaju zastupanja iz čl. 5. i 6. Zakona.

(3) Ako se roba stavlja u postupak carinskog skladištenja u privatno carinsko skladište (tip C, D i E), u polje 8 upisuju se podaci o imaocu odobrenja za privatno carinsko skladište.

(4) Opis robe u carinskoj deklaraciji mora biti potpun, jasan i precizan tako da se može identifikovati to jest prepoznati koja je roba predmet postupka carinskog skladištenja (tip, model, serijski broj kada je u pitanju oprema ili tehnička roba koja nosi taj broj, vrstu i sastav materijala, dimenzije, stanje robe (nova, upotrebljavana, oštećena i drugo)), te sadržavati i vrstu i težinu pakovanja i druge podatke koji su potrebni radi svrstavanja robe po carinskoj i drugim tarifama, naplate duga, primjene mjera trgovinske politike i drugih važećih propisa pri stavljanju predmetne robe u novo carinski odobreno postupanje ili upotrebu nakon postupka carinskog skladištenja ili u slučaju naplate duga eventualno nastalog za vrijeme dok je roba u postupku carinskog skladištenja.
 

Član 27.
(Dokaz o preferencijalnom porijeklu robe)
 

(1) Kada je uz carinsku deklaraciju za postupak carinskog skladištenja, za robu koja je predmet te deklaracije, priložen dokaz o preferencijalnom porijeklu (Uvjerenje o kretanju EUR.1 ili izjava na fakturi), podatke o priloženom dokazu o porijeklu treba upisati u polje 44 te deklaracije, kao i u evidenciju o robi iz člana 16. ovog uputstva. Ako se dokaz o preferencijalnom porijeklu dostavi u vrijeme trajanja postupka carinskog skladištenja, u tom slučaju carinski ured na carinskoj deklaraciji (kada je podnijeta u pisanoj formi) koja je u pitanju, te i u njenom inspekcijskom aktu, sačinjava službenu zabilješku o njegovom podnošenju i datumu podnošenja.

(2) Ako je propisima koji uređuju preferencijalno porijeklo robe propisan rok važenja dokaza o preferencijalnom porijeklu, tada u tom roku dokaz o preferencijalnom porijeklu mora biti podnijet carinskom organu u državi uvoza, u svrhu njegovog prihvatanja (uz ispunjenje i drugih uvjeta propisanih za primjenu datog preferencijalnog aranžmana).

(3) Ispunjenost uvjeta za prihvatanje dokaza o preferencijalnom porijeklu iz stava (1) ovog člana, uključujući i uvjet iz stava (2) ovog člana, cijeni se kada se roba na koju se taj dokaz odnosi, nakon postupka carinskog skladištenja, prijavi za puštanje u slobodan promet uz primjenu traženog preferencijalnog aranžmana ili za stavljanje u drugo novo carinski odobreno postupanje ili upotrebu koje dovodi do nastanka duga a u kojem se može primjeniti traženi preferencijalni aranžman.

(4) Ako se carinska deklaracija za postupak carinskog skladištenja iz stava (1) ovog člana razdužuje u više puta stavljanjem robe u novo carinski odobreno postupanje ili upotrebu uz primjenu carinske stope predviđene prema datom preferencijalnom aranžmanu, u svrhe prilaganja dokaza o porijeklu uz carinsku deklaraciju za to postupanje ili upotrebu i ocjene ispunjenosti uvjeta za primjenu datog preferencijalnog aranžmana, postupa se kako je određeno propisima koji uređuju pitanja u vezi preferencijalnog porijekla robe.
 

Član 28.
(Uobičajeni oblici postupanja)
 

(1) Shodno članu 125. Zakona, strana roba stavljena u postupak carinskog skladištenja može biti predmet uobičajenih oblika postupanja navedenih u Prilogu 56. Odluke, koji su neophodni za očuvanje robe, poboljšanje njenog izgleda ili tržišnog kvaliteta ili pripremu za distribuciju, tržište ili daljnju prodaju, koje postupanje ne može biti preovlađujuće u odnosu na sâm postupak carinskog skladištenja. Svako uobičajeno postupanje robom ne smije rezultirati promjenom osmocifrene tarifne oznake, osim ako drugačije nije izričito propisano za određeni uobičajeni oblik postupanja, i ne smije biti preduzeto u cilju prijevara.

(2) Domaća roba iz člana 115. stav (1) tačka b) Zakona i člana 376. Odluke stavljena u postupak carinskog skladištenja na koju se primjenjuju mjere poljoprivredne politike može biti predmet samo onih oblika postupanja koji su izričito tim mjerama predviđeni za tu robu.

(3) Preduzimanje uobičajenih oblika postupanja mora biti prethodno odobreno, koje odobrenje kao opće, po zahtjevu držaoca carinskog skladišta, može biti sadržano u samom odobrenju, u kom slučaju, držalac carinskog skladišta, prije preduzimanja odobrenih uobičajenih oblika postupanja o tome pismeno obavještava nadzorni carinski ured. Kod javnog carinskog skladišta, obavještenje može biti dostavljeno i od strane deponenta čija roba je u pitanju, u kom slučaju deponent obavještava i držaoca carinskog skladišta kako bi to mogao unijeti u evidenciju o robi.

(4) Ako preduzimanje uobičajenih oblika postupanja nije odobreno u skladu sa stavom (3) ovog člana, za svako preduzimanje uobičajenih oblika postupanja držalac carinskog skladišta podnosi nadzornom carinskom uredu pisani zahtjev. Kod javnog carinskog skladišta, zahtjev može podnijeti i deponent čija roba je u pitanju, u kom slučaju deponent po odobravanju zahtjeva mora obavijestiti držaoca carinskog skladišta kako bi to mogao unijeti u evidenciju o robi.

(5) Obavijest ili zahtjev za preduzimanje uobičajenih oblika postupanja sadrži najmanje podatke o: carinskoj deklaraciji za postupak carinskog skladištenja robe koja je u pitanju, deponentu, vrsti (opis) i količini robe (i carinskoj vrijednosti robe prije provođenja uobičajenih oblika postupanja, ako se primjenjuje član 128. stav (2) Zakona) koja se podvrgava uobičajenim oblicima postupanja, obliku postupanja koji se preduzima nad robom, datumu ili periodu preduzimanja, mjestu, prostoru i držaocu prostora gdje se preduzimaju odobreni uobičajeni oblici postupanja ako se, radi preduzimanja istih, roba privremeno izmješta.

(6) Svako preduzimanje odobrenih uobičajenih oblika postupanja, kao i carinska vrijednost robe prije tog postupanja ako se primjenjuje član 128. stav (2) Zakona, evidentiraju se u evidenciji o robi prije njihovog preduzimanja.

(7) Kada je uskladištena strana roba prošla odobrene uobičajene oblike postupanja, za obračun duga pri stavljanju takve robe u slobodan promet ili drugo novo carinski odobreno postupanje ili upotrebu koje može dovesti do nastanka duga, deklarant može, shodno članu 128. stav (2) Zakona, birati između:

a) carinske vrijednosti strane robe u vrijeme nastanka duga, kao da nije prošla uobičajene oblike postupanja,

b) carinske vrijednosti strane robe dobijene nakon uobičajenih oblika postupanja, u vrijeme nastanka duga.

(8) Na zahtjev deklaranta, ili samoincijativno, nadzorni carinski ured, u skladu sa članom 375. tačka a) Odluke, može izdati Informativni obrazac INF 8 za robu koja se, nakon što je u postupku carinskog skladištenja prošla odobrene uobičajene oblike postupanja, kod otpusnog carinskog ureda (ako je različit od nadzornog carinskog ureda) pušta u slobodan promet ili stavlja u drugo novo carinski odobreno postupanje ili upotrebu koje može dovesti do nastanka duga. Informativni obrazac INF 8 služi za dostavljanje elemenata za utvrđivanje duga koji se mogu primjeniti na stranu robu prije vršenja uobičajenih oblika postupanja.

(9) Informativni obrazac INF 8, kao i postupanje u vezi sa istim, propisan je Prilogom 55. Odluke.
 

Član 29.
(Privremeno iznošenje robe)
 

(1) Kada postoji potreba (radi ispitivanja, izlaganja na organiziranim sajmovima, izložbama, demonstracije, obavljanja uobičajenih oblika postupanja i slično), strana roba stavljena u postupak carinskog skladištenja može se privremeno iznijeti iz carinskog skladišta.

(2) Privremeno iznošenje strane robe mora biti unaprijed odobreno, koje odobrenje kao opće, po zahtjevu držaoca carinskog skladišta, može biti sadržano u samom odobrenju, u kom slučaju, držalac carinskog skladišta, prije privremenog iznošenja robe o tome pismeno obavještava nadzorni carinski ured. Kod javnog carinskog skladišta, obavještenje može biti dostavljeno i od strane deponenta čija roba je u pitanju, u kom slučaju deponent obavještava i držaoca carinskog skladišta kako bi to mogao unijeti u evidenciju o robi.

(3) Ako privremeno iznošenje robe nije odobreno u skladu sa stavom (2) ovog člana, za svako privremeno iznošenje robe držalac carinskog skladišta, podnosi nadzornom carinskom uredu pisani zahtjev. Kod javnog carinskog skladišta, zahtjev može podnijeti i deponent čija roba je u pitanju, u kom slučaju deponent, po odobravanju zahtjeva, obavještava držaoca carinskog skladišta kako bi to mogao unijeti u evidenciju o robi.

(4) Obavijest ili zahtjev za privremeno iznošenje sadrži najmanje podatke o: carinskoj deklaraciji za postupak carinskog skladištenja robe koja je u pitanju, deponentu, vrsti (opis) i količini robe koja se namjerava privremeno iznijeti, razlogu privremenog iznošenja, datumu kada se planira privremeno iznošenje, prostoru i držaocu prostora gdje se roba privremeno iznosi, datumu vraćanja u carinsko skladište privremeno iznijete robe.

(5) Roba se može privremeno iznijeti iz carinskog skladišta za period ne duži od tri mjeseca. Navedeni rok, ako to zahtijevaju posebne okolnosti, nadzorni carinski ured može produžiti najduže do dva mjeseca.

(6) Strana roba koja se privremeno iznosi iz carinskog skladišta i ponovo vraća u carinsko skladište zavodi se u evidenciju o robi bez podnošenja dodatne carinske deklaracije.

(7) Za vrijeme dok je roba privremeno iznijeta iz carinskog skladišta ista može biti predmet odobrenih uobičajnih oblika postupanja.

(8) Roba se iz odobrenog prostora za carinsko skladište (uključujući i prostor za privremeni smještaj, ako je odobren u okviru carinskog skladišta) može privremeno iznijeti u slučaju više sile (na primjer, elementarna nepogoda i slično). Imalac odobrenja obavezan je, ako se desi ovakav događaj, odmah obavijestiti nadzorni carinski ured.
 

Član 30.
(Prodaja robe u carinskom skladištu)
 

(1) U carinskom skladištu, bez obzira na tip, dozvoljena je prodaja strane robe na malo uz oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina samo u slučajevima propisanim članom 379. stav (3) Odluke i to:

a) putnicima u putničkom prometu do drugih država (prodaja na malo u bescarinskoj prodavnici),

b) diplomatskom ili konzularnom osoblju koje prema međunarodnim sporazumima ima po tom osnovu pravo na oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina,

c) članovima međunarodnih organizacija,

d) vojsci i pripadnicima stranih oružanih snaga, prema zaključenim sporazumima,

e) invalidnim licima iz člana 207. tačka a) alineja 27) Zakona.

(2) Kod prodaje robe na malo u slučajevima iz stava (1) ovog člana primjenjuje se i član 76. stav (1) Odluke, osim ako se radi o prodaji navedenoj u stavu (4) ovog člana.

(3) Druga prodaja strane robe koja je stavljena u postupak carinskog skladištenja (bez obzira na tip carinskog skladišta) može se vršiti na području Bosne i Hercegovine nakon puštanja iste u slobodan promet.

(4) Izuzetak od stava (3) ovog člana je situacija kada se radi o prodaji robe vlasništvo stranog lica koja je stavljena u postupak carinskog skladištenja u carinsko skladište tipa C, a koju, na osnovu ugovora o zastupanju stranog lica (konsignacija), držalac tog skladišta prodaje u ime i za račun stranog lica. Roba stavljena po tom osnovu u postupak carinskog skladištenja može se prometovati samo jednom. U slučaju navedene prodaje primjenjuje se i član 76. stav (2) Odluke.
 

Član 31.
(Skladištenje domaće robe, zajedničko skladištenje)
 

(1) Ako postoji ekonomska potreba, i nema smetnji za provođenje carinskog nadzora, to jest da je u svakom momentu moguće identifikovati carinski status svake vrste uskladištene robe, domaća roba iz člana 7. stav (2) tačka a) ovog uputstva i strana roba koja se stavlja u postupak carinskog skladištenja mogu se skladištiti u isti skladišni prostor. Izdavalac odobrenja može odrediti posebne metode utvrđivanja identifikacije te robe, naročito radi njenog razlikovanja od strane robe stavljene u postupak carinskog skladištenja.

(2) Zajedničko skladištenje mora biti odobreno u odobrenju. Predfinansirana roba iz člana 376. Odluke isključena je iz takvog odobrenja.

(3) Držalac carinskog skladišta mora odvojeno voditi evidenciju o domaćoj robi (vrsta, opis i količina robe, vrijeme smještaja u i izlaska iz carinskog skladišta i drugo) od evidencije strane robe u postupku carinskog skladištenja.

(4) Roba koja se zajednički skladišti mora imatu istu osmocifrenu tarifnu oznaku Carinske tarife Bosne i Hercegovine (na primjer, derivati nafte, žitarice i drugo), isti komercijalni kvalitet i iste tehničke karakteristike.

(5) Kada je istovjetna roba u zajedničkom skladištenju prijavljena za novo carinski odobreno postupanje ili upotrebu, kao i u posebnim okolnostima, ona se po izboru deponenta, a pod uvjetom da se može identifikovati i ispunjava uvjete iz stava (4) ovog člana, može smatrati kao domaća roba ili kao strana roba.

(6) U slučaju iz stava (5) ovog člana ne može se dati carinski status za veću količinu robe od količine koja stvarno ima taj status koja je uskladištena u carinskom skladištu ili skladišnim prostorima držaoca, kada se roba iznosi radi prijavljivanja za novo carinski odobreno postupanje ili upotrebu.
   

Odjeljak B. Bescarinska prodavnica

 

Član 32.
(Otvaranje bescarinske prodavnice)
 

(1) Bescarinska prodavnica, shodno članu 115. stav (3) Zakona, može se otvoriti u dijelu međunarodnog aerodroma koji je određen za tranzit ili odlazak putnika u međunarodnom zračnom saobraćaju. Rad bescarinske prodavnice podliježe dobivanju odobrenja kao carinsko skladište tipa C i na istu se primjenjuju odgovarajuće odredbe o carinskim skladištima iz Zakona i Odluke i odredbe ovog uputstva.

(2) Prostor bescarinske prodavnice mora biti obezbijeđen tako da se bez carinskog nadzora roba ne može unositi i iznositi.

(3) Bescarinska prodavnica može se sastojati od prodajnog mjesta i priručnog skladišta pored prodajnog mjesta.
 

Član 33.
(Maloprodaja robe u bescarinskoj prodavnici)
 

(1) Shodno članu 379. stav (3) tačka a) Odluke, strana roba u bescarinskoj prodavnici može se prodavati samo na malo uz oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina putnicima u putničkom prometu do drugih država (putnici koji napuštaju carinsko područje Bosne i Hercegovine - letovi van Bosne i Hercegovine).

(2) U bescarinskoj prodavnici može se prodavati strana i domaća roba licima iz člana 379. stav (3) tačka a) Odluke na osnovu karte za ukrcaj u zrakoplov (bording karta).
 

Član 34.
(Evidencija o robi i smještaj domaće robe)
 

(1) Držalac bescarinske prodavnice evidenciju o stranoj robi vodi zasebno, koja sadrži odgovarajuće podatke iz člana 16. stav (4) ovog uputstva, te broj i odredište leta i broj i datum računa o prodaji.

(2) Roba koja se smješta u bescarinsku prodavnicu evidentira se odmah po unošenju u bescarinsku prodavnicu, odnosno carinsko skladište.

(3) Smještaj domaće robe na carinsko skladište - bescarinsku prodavnicu vrši se na osnovu komercijalnog dokumenta (na primjer, faktura, dostavnica, otpremnica ili drugo) i ta roba ne podliježe postupku carinskog skladištenja. Držalac bescarinske prodavnice evidenciju o domaćoj robi (podaci o fakturi ili drugom dokumentu za domaću robu, vrsta, količina i cijena (nabavna i prodajna) robe, vrijeme smještaja u i izlaska iz carinskog skladišta, podaci o razduženju i drugo) vodi odvojeno od evidencije o stranoj robi iz stava (1) ovog člana.

(4) Domaća roba iz stava (3) ovog člana koja nije pod postupkom carinskog skladištenja mora biti vidno obilježena, fizički odvojena od strane robe koja se stavlja u postupak carinskog skladištenja - bescarinsku prodavnicu, te se ne smije miješati sa stranom robom i u svakom momentu mora biti moguće identifikovati carinski status svake vrste robe.

(5) U evidenciju o robi (i za stranu i za domaću robu) držalac bescarinske prodavnice svakog dana upisuje promjene u pogledu vrste, količine i vrijednosti smještene i prodate robe, na osnovu evidencije o dnevnoj prodaji koja se vodi preko fiskalne kase.

(6) Iz evidencije o robi (i za stranu i za domaću robu) mora biti vidljiva i povezanost između broja računa po kojem je predmetna roba prodata i karte za ukrcaj u zrakoplov sa naznačenim odredištem van carinskog područja Bosne i Hercegovine.

(7) Evidencija o robi može se prilagoditi i voditi sistemom elektronske obrade podataka.
 

Član 35.
(Obaveze držaoca bescarinske prodavnice)
 

(1) Držalac bescarinske prodavnice, pored ispunjavanja obaveza u pogledu evidencije o robi iz člana 34. ovog uputstva i poštivanja drugih uvjeta pod kojim je odobreno držanje bescarinske prodavnice, obavezan je:

a) pri svakoj kupovini strane robe u bescarinskoj prodavnici uz oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina od putnika zahtijevati da pokaže kartu za ukrcaj u zrakoplov, koja karta se mora odnositi na međunarodni let u odlasku iz carinskog područja Bosne i Hercegovine,

b) na traci iz registar kase bescarinske prodavnice moraju biti naznačeni odredište, broj leta, datum i vrijeme prodaje,

c) otpusnom carinskom uredu, radi razduženja prodaje strane robe u bescarinskoj prodavnici, jednom mjesečno i to najkasnije do devetog u tekućem mjesecu za prethodni mjesec, podnijeti carinsku deklaraciju za ponovni izvoz (postupak "3171"), zasebno za svaku državu odredišta sa karte za ukrcaj u zrakoplov,

d) uz izvoznu deklaraciju iz tačke c) ovog stava podnosi, u dva primjerka, specifikaciju (ili izvještaj) svih prodaja strane robe putnicima koji napuštaju carinsko područje Bosne i Hercegovine prema podacima iz registar kase za period na koji se odnosi ta deklaracija, koji podaci uključuju i podatak o nabavnoj cijeni robe, MRN broj i datum carinske deklaracije na osnovu koje je roba smještena u bescarinsku prodavnicu. Nakon ovjere specifikacije, koja ovjera treba sadržavati i MRN broj i datum predmetne izvozne carinske deklaracije, jedan primjerak zadržava otpusni carinski ured. U polju 31 izvozne carinske deklaracije mora se upisati i kalendarski mjesec na koji se ta deklaracija odnosi (na primjer, "maloprodaja AVGUST 2022.").

(2) Ako su otpusni i nadzorni carinski ured za predmetnu bescarinsku prodavnicu različiti uredi, u tom slučaju specifikaciju prodate strane robe držalac bescarinske prodavnice podnosi u tri primjerka, od kojih jedan primjerak, zajedno sa prihvaćenom izvoznom carinskom deklaracijom, otpusni ured elektronski dostavlja nadzornom carinskom uredu.

(3) Odredbe st. (1) i (2) ovog člana primjenjuju se na odgovarajući način i na maloprodaju domaće robe u bescarinskoj prodavnici, s tim da se za prodatu domaću robu podnosi zasebna izvozna carinska deklaracija (postupak "9600").
 

Član 36.
(Ograničeno raspolaganje kupljenom robom)
 

(1) Putnik je dužan čuvati račun iz člana 34. stav (6) ovog uputstva dok ne napusti carinsko područje Bosne i Hercegovine.

(2) Robu kupljenu u bescarinskoj prodavnici putnik ne smije ustupiti drugom licu ili upotrijebiti ili potrošiti sve dok se nalazi na carinskom području Bosne i Hercegovine.
 

GLAVA V. ZAVRŠETAK POSTUPKA CARINSKOG SKLADIŠTENJA

 

Član 37.
(Završetak postupka carinskog skladištenja i carinska deklaracija)
 

(1) Postupak carinskog skladištenja završava se kada se stranoj robi stavljenoj u taj postupak odredi novo carinski odobreno postupanje ili upotreba, kao što su:

a) ponovni izvoz,

b) puštanje u slobodan promet,

c) stavljanje u carinski postupak s ekonomskim dejstvom,

d) smještaj u slobodnu zonu, radi naknadnog ponovnog izvoza ili radi stavljanja u drugi carinski postupak u slobodnoj zoni koji nije postupak carinskog skladištenja, a prema uvjetima i pravilima propisanim za postupak u koji se stavlja (na primjer, radi procesa obrade u okviru odobrenog postupka unutrašnje obrade u slobodnoj zoni),

e) uništenje pod carinskim nadzorom,

f) ustupanje carinskom organu u korist Bosne i Hercegovine.

(2) Kod završetka postupka carinskog skladištenja primjenjuje se i član 373. Odluke i član 17. stav (6) ovog uputstva.

(3) Carinska deklaracija za novo carinski odobreno postupanje ili upotrebu kojim se završava postupak carinskog skladištenja popunjava se i podnosi u skladu sa carinskim propisima koji reguliraju pitanja u vezi popunjavanja i podnošenja carinskih deklaracija, uključujući i specifičnosti propisane ovim uputstvom, kao i specifičnosti propisane odredbama carinskih propisa o pojednostavljenim carinskim postupcima primjenjivim na te deklaracije, ako su odgovarajući pojednostavljeni postupci za završetak postupka carinskog skladištenja odobreni od strane nadležnog carinskog organa. Podnosilac carinske deklaracije odgovoran je za obaveze koje proističu iz podnošenja carinske deklaracije propisane članom 131. stav (1) Odluke i odredbom osmog stava Odjeljka C, Glava I Priloga 23. Odluke.

(4) Carinska deklaracija kojom se završava postupak carinskog skladištenja, koja se podnosi otpusnom carinskom uredu navedenom u odobrenju, glasi na lice koje je robu stavilo u postupak carinskog skladištenja po carinskoj deklaracji za postupak carinskog skladištenja (lice iz polja 8). Uz tu deklaraciju prilažu se dokumenta propisana čl. 149. do 152. Odluke, ovisno od situacije.

(5) Izuzetno od stava (4) ovog člana, u slučaju dozvoljene prodaje robe u carinskom skladištu iz člana 30. stav (1) tačka e) i stav (4) ovog uputstva, u polje 8 carinske deklaracije kojom se završava postupak carinskog skladištenja, upisuju se podaci o licu koje je robu kupilo, a u polje 2 te deklaracije upisuju se podaci o licu iz polja 2 carinske deklaracije po kojoj je predmetna roba stavljena u postupak carinskog skladištenja (postupak "71").

(6) Postupak carinskog skladištenja završava se prihvatanjem carinske deklaracije kojom se roba stavlja u novo carinski odobreno postupanje ili upotrebu kojim se završava postupak carinskog skladištenja.

(7) Ako su otpusni i nadzorni carinski ured različiti uredi, u tom slučaju, carinsku deklaraciju o završetku postupka carinskog skladištenja otpusni carinski ured obavezno, elektronski, dostavlja nadzornom carinskom uredu.

(8) Roba za koju je završen postupak carinskog skladištenja može ostati u prostoru carinskog skladišta do njenog preuzimanja od strane vlasnika robe ili lica koje ima slična prava raspolaganja s robom (u skladu sa uvjetima iz ugovora o skladištenju robe ili njene otpreme iz carinskog skladišta) i to najduže do mjesec dana od dana završetka tog postupka.

(9) Držalac carinskog skladišta dužan je robu iz stava (8) ovog člana vidno obilježiti i unijeti podatak u svoju evidenciju pozivanjem na broj carinskog dokumenta o završetku postupka carinskog skladištenja. Kada roba napusti carinsko skladište držalac skladišta u evidenciju o robi upisuje i datum izdavanja robe, bez obzira na upis datuma završetka postupka carinskog skladištenja.
 

Član 38.
(Ponovni izvoz robe)
 

(1) Kada se postupak carinskog skladištenja završava ponovnim izvozom strane robe iz carinskog područja Bosne i Hercegovine podnosi se carinska deklaracija za ponovni izvoz (postupak "3171").

(2) U polje 2 izvozne carinske deklaracije upisuju se podaci o deponentu (korisniku carinskog skladišta) ako se završava postupak carinskog skladištenja u javnom carinskom skladištu, odnosno o držaocu skladišta ako se istom završava postupak carinskog skladištenja u vlastitom carinskom skladištu.

(3) Držalac vlastitog carinskog skladišta u evidenciji o robi upisuje podatak o fizičkom istupu robe iz carinskog područja Bosne i Hercegovine na osnovu ovjere istupa od strane izlaznog carinskog ureda, odnosno držalac javnog carinskog skladišta na osnovu podatka o navedenom koji mu dostavlja korisnik carinskog skladišta.
 

Član 39.
(Puštanje robe u slobodan promet)
 

Kada se postupak carinskog skladištenja završava puštanjem robe u slobodan promet podnosi se carinska deklaracija za puštanje robe u slobodan promet, uz primjenu pravila za taj postupak, uključujući i obračun i naplatu primjenjivog duga.
 

Član 40.
(Stavljanje robe u carinski postupak s ekonomskim dejstvom)
 

(1) Kada se postupak carinskog skladištenja završava stavljanjem strane robe u namjeravani carinski postupak s ekonomskim dejstvom, mogu se razlikovati sljedeće situacije:

a) ako su otpusni carinski ured za carinsko skladište koje se razdužuje i prijavni carinski ured za postupak s ekonomskim dejstvom isti uredi:

1) kod tog ureda podnosi se carinska deklaracija za postupak s ekonomskim dejstvom (na primjer, unutrašnja obrada - postupak "5171"),

2) u polje 49 carinske deklaracije iz alineje 1) ove tačke upisuje se identifikacioni broj carinskog skladišta koje se razdužuje (na primjer: "A0015BA094013"),

b) ako su otpusni carinski ured za carinsko skladište koje se razdužuje i prijavni carinski ured za namjeravani postupak s ekonomskim dejstvom različiti uredi:

1) kod navedenog otpusnog ureda podnosi se provozna carinska deklaracija po kojoj se roba, po postupku provoza, kreće odnosno upućuje prijavnom carinskom uredu za postupak s ekonomskim dejstvom,

2) u provoznoj carinskoj deklaraciji (u grupi podataka: "Prethodni dokument - Dopuna informacija") upisuje se identifikacioni broj predmetnog carinskog skladišta,

3) kod prijavnog carinskog ureda za postupak s ekonomskim dejstvom, nakon završetka postupka provoza, započinje namjeravani postupak s ekonomskim dejstvom (na primjer, unutrašnja obrada - postupak "5171") kojim se završava postupak carinskog skladištenja za predmetnu robu,

4) u polje 40 carinske deklaracije za postupak "5171" upisuju se referentni podaci o carinskoj deklaraciji po kojoj je predmetna roba bila stavljena u postupak carinskog skladištenja, u polje 44 referentni podaci o provoznoj carinskoj deklaraciji iz alineje 1) ove tačke, a u polje 49 identifikacioni broj carinskog skladišta koje se razdužuje.

(2) U slučajevima iz stava (1) ovog člana carinsku deklaraciju (ili podatke iz iste) kojom se završava postupak carinskog skladištenja u carinskom skladištu koje je u pitanju mora u svojoj evidenciji imati držalac carinskog skladišta, što mu treba dostaviti korisnik carinskog skladišta elektronski ili na drugi među njima dogovoren način, radi vođenja evidencije o robi iz člana 16. ovog uputstva.
 

Član 41.
(Stavljanje robe u carinski postupak s ekonomskim dejstvom - premještanje robe iz jednog u drugo carinsko skladište)
 

(1) Postupak carinskog skladištenja može biti završen i stavljanjem strane robe u isti postupak u drugo carinsko skladište od strane istog deponenta, pri čemu se mogu razlikovati sljedeće situacije:

a) završetak postupka carinskog skladištenja smještajem strane robe u drugo carinsko skladište u slučajevima kada ako su otpusni carinski ured za carinsko skladište koje se razdužuje i prijavni carinski ured za carinsko skladište u koje se roba premješta isti uredi:

1) kod tog carinskog ureda podnosi se carinska deklaracija za novi postupak carinskog skladištenja na istog deponenta (šifra postupka "7171"),

2) u polje 44 carinske deklaracije iz alineje 1) ove tačke upisuje se identifikacioni broj carinskog skladišta iz kojeg se roba premješta, a u polje 49 identifikacioni broj carinskog skladišta u koje se premješta,

b) završetak postupka carinskog skladištenja smještajem strane robe u drugo carinsko skladište u slučajevima kada ako su otpusni carinski ured za carinsko skladište koje se razdužuje i prijavni carinski ured za carinsko skladište u koje se roba premješta različiti uredi:

1) kod navedenog otpusnog ureda podnosi se provozna carinska deklaracija po kojoj se roba, po postupku provoza, kreće odnosno upućuje prijavnom carinskom uredu za carinsko skladište u koje se premješta,

2) u provoznoj carinskoj deklaraciji (u grupi podataka: "Prethodni dokument - Dopuna informacija") upisuje se identifikacioni broj carinskog skladišta iz kojeg se roba premješta,

3) kod prijavnog carinskog ureda za carinsko skladište u koje se roba premješta, nakon završetka postupka provoza, započinje novi postupak carinskog skladištenja (postupak "7171") kojim se završava prvobitni postupak carinskog skladištenja u carinskom skladištu iz kojeg se premješta ("71").

4) u polje 40 carinske deklaracije za novi postupak "7171" upisuju se referentni podaci o carinskoj deklaraciji po kojoj je predmetna roba bila stavljena u prvobitni postupak carinskog skladištenja u carinskom skladištu iz kojeg se premješta, u polje 44 referentni podaci o provoznoj carinskoj deklaraciji iz alineje 1) ove tačke i identifikacioni broj carinskog skladišta iz kojeg se roba premješta, a u polje 49 identifikacioni broj carinskog skladišta u koje se premješta.

(2) U slučajevima iz stava (1) ovog člana carinsku deklaraciju (ili podatke iz iste) kojom se završava postupak carinskog skladištenja u carinskom skladištu iz kojeg se roba premješta mora u svojoj evidenciji imati držalac carinskog skladišta, što mu treba dostaviti korisnik carinskog skladišta elektronski ili na drugi među njima dogovoreni način, radi vođenja evidencije o robi iz člana 16. ovog uputstva.

(3) Pri premještanju robe iz jednog u drugo carinsko skladište ne mijenja se vlasnik robe. Vlasnik robe ostaje isti, postupak carinskog skladištenja se nastavlja istim podacima o robi i o deponentu (ostaviocu robe), samo u drugom carinskom skladištu zbog uvjeta, cijene skladištenja ili drugo.

(4) Izuzetno od st. (1) do (3) ovog člana, iz jednog carinskog skladišta tipa C može se premjestiti roba u carinsko skladište tipa C drugog držaoca (drugi deponent) u slučaju kada se radi o premještanju robe koja je vlasništvo istog stranog lica sa kojim i drugi deponent ima ugovor o zastupanju stranog lica (konsignacija) na osnovu kojeg može tu robu prodavati u ime i za račun tog lica, te suglasnost tog lica za premještanje.

(5) Premještanje nije moguće ako je mjesto otpreme ili dopreme robe carinsko skladište tipa B.
 

Član 42.
(Uništenje i ustupanje robe)
 

Kod završetka postupka carinskog skladištenja uništenjem strane robe pod carinskim nadzorom ili ustupanjem strane robe carinskom organu u korist Bosne i Hercegovine, primjenjuju se i propisi kojima je regulirano pitanje uništenja i ustupanja carinske robe.
 

GLAVA VI. DRUGE ODREDBE ZA PROVOĐENJE POSTUPKA

 

Član 43.
(Podnošenje carinske deklaracije drugom carinskom uredu)
 

(1) Kada se za određenu robu u postupku carinskog skladištenja taj postupak završava njenim stavljanjem u slobodan promet uz korištenje određene carinske povlastice u pogledu koje je za prihvatanje carinske deklaracije za tu carinsku povlasticu nadležan drugi carinski ured koji nije naveden kao otpusni u odobrenju (na primjer, prodaja putničkog automobila invalidnom licu koje je korisnik carinske povlastice; prodaja robe u carinskom skladištu tipa C po osnovu ugovora o zastupanju stranog lica (konsignacija) licu koje je korisnik određene carinske povlastice za predmetnu robu; slučaj kada je deklarant koji je smjestio robu u carinskom skladištu korisnik određene carinske povlastice za tu robu) postupa se shodno članu 364. Odluke.

(2) U slučaju iz stava (1) ovog člana postupa se na sljedeći način:

a) držalac privatnog carinskog skladišta odnosno deponent (korisnik carinskog skladišta) kod javnog carinskog skladišta nadzornom carinskom uredu za predmetno carinsko skladište podnosi pisani zahtjev kojim traži primjenu člana 364. Odluke,

b) zahtjev sadrži najmanje podatke o:

1) držaocu carinskog skladišta, broju i datumu odobrenja za držanje tog skladišta, identifikacionom broju carinskog skladišta iz odobrenja,

2) robi koja je u pitanju (vrsta, količina, država porijekla, tarifna oznaka),

3) carinskoj deklaraciji po kojoj je predmetna roba stavljena u postupak carinskog skladištenja (čija kopija se prilaže uz zahtjev) i broj naimenovanja iz te deklaracije za predmetnu robu,

4) korisniku carinske povlastice i vrsti carinske povlastice koja je u pitanju,

5) nazivu carinskog ureda kod kojeg se, kao nadležnog, traži podnošenje carinske deklaracije za puštanje u slobodan promet uz oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina kojom će se završiti postupak carinskog skladištenja.

(3) Nadzorni carinski ured stavlja zabilješku na zahtjevu kojom isti odobrava, uz navođenje primjerenog roka za postupanje po članu 364. Odluke, te navodi i način na koji će je obavijestiti nadležni carinski ured o provedenom postupku kojim se završava postupak carinskog skladištenja (na primjer, dostavljanjem carinske deklaracije elektronski ili, ako nije moguće elektronski, pisanim putem, faksom ili na drugi prihvatljiv način).

(4) Po odobrenju predmetnog zahtjeva, nadzorni carinski ured, elektronski ili putem faksa, isti dostavlja nadležnom carinskom uredu za koji je odobrio zahtjev.

(5) Roba se predočava nadležnom carinskom uredu koji je nadležan za prihvatanje carinske deklaracije za puštanje u slobodan promet uz oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina (postupak "4271") za predmetnu carinsku povlasticu zajedno sa tom deklaracijom, a postupak carinskog skladištenja završava se prihvatanjem carinske deklaracije za traženu carinsku povlasticu.

(6) Nadležni carinski ured, po provođenju carinskog postupka za predmetnu robu, obavezno, elektronski, dostavlja carinsku deklaraciju nadzornom carinskom uredu koji je odobrio zahtjev odnosno primjenu člana 364. Odluke.

(7) Držalac carinskog skladišta u evidenciji o robi upisuje podatke o carinskoj deklaraciji za odobrenu carinsku povlasticu, prihvaćenoj kod nadležnog carinskog ureda, kojom se za predmetnu robu završava postupak carinskog skladištenja.
 

Član 44.
(Mjere trgovinske politike)
 

Shodno članu 363. Odluke, mjere trgovinske politike predviđene propisima koji uređuju trgovinu robom, primjenjuju se u postupku carinskog skladištenja i to:

a) ako se postupak carinskog skladištenja odnosi na stranu robu koja je predmet mjera trgovinske politike za ulazak robe u carinsko područje Bosne i Hercegovine (na primjer, dozvole za uvoz, ograničenja i slično): te mjere primjenjuju se u trenutku prijavljivanja robe za postupak carinskog skladištenja, osim u slučajevima gdje za predmetnu robu postoji carinska deklaracija o prethodnom carinskom postupku u kojem je ta mjera primijenjena,

b) ako se postupak carinskog skladištenja odnosi na stranu robu koja je predmet mjera trgovinske politike koje se primjenjuju za puštanje uvozne robe u slobodan promet: takve mjere ne primjenjuju se pri stavljanju robe u postupak carinskog skladištenja i za vrijeme dok se nalazi u tom postupku.
 

GLAVA VII. KONTROLA CARINSKOG SKLADIŠTA I NASTANAK DUGA

 

Član 45.
(Kontrola carinskog skladišta)
 

(1) Kontrolu carinskog skladišta nadzorni carinski ured i drugi nadležni kontrolni organ UIO provodi preko carinskih deklaracija i njihove evidencije u carinskom informacionom podsistemu, kao i provođenjem kontrolnih pregleda evidencije o robi, popisa zaliha i pregleda stvarnog stanja u carinskom skladištu.

(2) Prilikom kontrole carinskog skladišta, između ostalog, provjerava se:

a) da li evidencija o robi sadrži podatke za sve carinske deklaracije ili druga carinska dokumenta za ulazak robe u postupak carinskog skladištenja i završetak tog postupka,

b) da li su podnijete carinske deklaracije za sva razduženja robe iz carinskog skladišta navedena u evidenciji o robi,

c) da li se podaci o robi i drugi podaci iz evidencije o robi slažu sa podacima iz carinskih deklaracija ili drugih dokumenata iz tačke a) ovog stava,

d) da li se stanje zaliha robe utvrđeno tokom popisa odnosno kontrole slaže sa zalihama upisanim u evidenciju o robi i podacima iz carinskih deklaracija ili drugih dokumenata iz tačke a) ovog stava,

e) da li je za svaku carinsku deklaraciju o ponovnom izvozu robe, o kojoj su podaci upisani u evidenciju o robi, potvrđen fizički istup robe iz carinskog područja Bosne i Hercegovine od strane izlaznog carinskog ureda,

f) da li je iznos garancije dovoljan, s obzirom na zalihe uskladištene robe i kretanje tih zaliha tokom držanja carinskog skladišta,

g) ispunjenost i poštivanje drugih uvjeta od kojih ovisi držanje carinskog skladišta i pravilno provođenje postupka carinskog skladištenja.

(3) Po izvršenoj kontroli carinskog skladišta, sačinjava se zapisnik u dva ili tri primjerka, od kojih se jedan primjerak zapisnika dostavlja držaocu carinskog skladišta, drugi primjerak zadržava carinski organ koji je vršio kontrolu, a treći primjerak dostavlja se nadzornom carinskom uredu za predmetno carinsko skladište u slučaju kada on nije bio carinski organ koji je vršio kontrolu. Zapisnik potpisuju carinski službenici koji su vršili kontrolu i držalac carinskog skladišta ili njegov ovlašteni predstavnik.
 

Član 46.
(Postupanje kod utvrđenih nepravilnosti i razlika o stanju robe)
 

(1) U slučaju kada dođe do nestanka ili krađe robe iz carinskog skladišta nastaje dug. Koje je lice iz člana 227. stav (4) Zakona carinski dužnik (ili dužnici) utvrđuje se iz načina nastanka duga.

(2) U slučaju da utvrđeni carinski dužnik (ili dužnici) ne plati nastali utvrđeni dug u propisanom roku, naplata tog duga vrši se iz garancije položene za predmetno carinsko skladište.

(3) U slučaju oštećenja, loma ili isteka roka trajanja robe, ona se i dalje nalazi u postupku carinskog skladištenja, te se, shodno članu 200. Zakona i članu 490. Odluke, ovisno od situacije, može ponovno izvesti ili prijaviti otpusnom carinskom uredu radi uništenja pod carinskim nadzorom ili staviti u neko drugo novo carinski odobreno postupanje ili upotrebu, uz ispunjenje propisanih uvjeta i primjenu pravila za takvo postupanje ili upotrebu.

(4) Kada okolnosti slučaja i dokumentacija nedvosmisleno ukazuju da je do nepovratnog gubitka ili potpunog uništenja uskladištene robe došlo zbog stvarnog karaktera same robe (prirodni gubici), te da gubitak nije nastao zbog nemarnosti ili nekog postupka držaoca carinskog skladišta, može se primijeniti član 230. stav (1) tačka c) Zakona, odnosno čl. 516. do 518. Odluke. Primjena navedenih odredbi moguća je samo ako postoji važeći propis u Bosni i Hercegovini naveden u članu 518. Odluke i ispunjeni su propisani uvjeti, koju primjenu odobrava nadzorni carinski ured na pisani zahtjev (dovoljno obrazložen, sa priloženim dokazima) korisnika carinskog skladišta, stavljanjem službene zabilješke na zahtjevu ako isti prihvata uz ispunjenost uvjeta. U protivnom, predmet se dostavlja na rješavanje u upravnom postupku carinskom organu iz člana 47. stav (2) ovog uputstva.

(5) Ako se prilikom kontrole carinskog skladišta (ili popisa robe na zalihama) utvrdi da se stanje zatečenih zaliha razlikuje od stanja prema podacima iz evidencije o robi, odnosno kada se pojavi razlika između ulaza i izlaza robe, postupa se na sljedeći način:

a) ako su stvarne zalihe robe veće: razlika se prikazuje kao ulaz robe i za istu korisnik carinskog skladišta podnosi carinsku deklaraciju za postupak carinskog skladištenja ili za stavljanje u drugo carinski odobreno postupanje ili upotrebu,

b) ako su stvarne zalihe robe manje a razlika je nastala zbog prirodnog gubitka koji je odobren u skladu sa stavom (4) ovog člana: količina robe za koju je odobren prirodni gubitak upisuje se u evidenciju o robi kao otpis i razdužuje se, uz naznaku da se radi o odobrenom prirodnom gubitku, o čemu taj ured obavještava prijavni carinski ured,

c) odobreni prirodni gubitak robe (količina i vrsta robe), o kojem je obaviješten, prijavni carinski ured upisuje u inspekcijski akt carinske deklaracije za postupak carinskog skladištenja robe koja je u pitanju i na primjerku iste koji se nalazi kod tog ureda (u polje C, ako je podnijeta u pisanoj formi),

d) ako su stvarne zalihe robe manje, a nije u pitanju odobreni prirodni gubitak, količina i vrsta robe koja nedostaje: razlika manjka prikazuje se u evidenciji o robi kao puštanje robe u slobodan promet (uz naznaku da se radi o manjku robe). U tom slučaju, korisnik carinskog skladišta, najkasnije drugog radnog dana nakon obavljene kontrole ili popisa robe, podnosi carinsku deklaraciju za puštanje u slobodan promet, te po istoj plaća obračunati dug u roku propisanom za plaćanje. U protivnom, nadzorni carinski ured odmah preduzima potrebne carinske formalnosti radi reguliranja nastale situacije,

e) ako je roba bez odobrenja izuzeta ispod carinskog nadzora iz carinskog skladišta: postupa se kao u tački d) ovog stava.

(6) Postupanje kao u stavu (5) ovog člana ne isključuje primjenu važećih kaznenih propisa, ako su se za to stekli propisani uvjeti.
 

Član 47.
(Postupanje kod nastanka duga u postupku carinskog skladištenja)
 

(1) U slučaju nastanka duga za robu u postupku carinskog skladištenja prema čl. 227. i 228. Zakona, a korisnik carinskog skladišta nije podnio carinsku deklaraciju za stavljanje robe u novo odgovarajuće carinski odobreno postupanje ili upotrebu kojim završava postupak carinskog skladištenja, nadzorni carinski ured podnosi zahtjev za pokretanje postupka za utvrđivanje nastanka duga i carinskog dužnika (ili dužnika).

(2) Zahtjev iz stava (1) ovog člana, zajedno sa carinskom deklaracijom za postupak carinskog skladištenja robe koja je u pitanju i ostalom raspoloživom dokumentacijom, nadzorni carinski ured dostavlja na rješavanje u upravnom postupku Odsjeku za carinske poslove regionalnog centra kojem organizaciono pripada.

(3) Postupak iz st. (1) i (2) ovog člana je, zbog eventualne naplate utvrđenog duga iz položene garancije za carinsko skladište, hitne prirode, te carinski organ iz stava (2) ovog člana isti provodi bez odlaganja.

(4) U slučaju da korisnik carinskog skladišta odnosno utvrđeni carinski dužnik (ili dužnici) ne plati nastali utvrđeni dug u propisanom roku, naplata tog duga vrši se iz garancije položene za predmetno carinsko skladište.
 

GLAVA VIII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

 

Član 48.
(Upotreba ranijih odobrenja i rješavanje zahtjeva)
 

(1) Odobrenja za držanje carinskog skladišta izdata do dana početka primjene ovog uputstva ostaju na snazi šest mjeseci od dana početka primjene ovog uputstva, ili do isteka roka njihovog važenja, ili do njihovog ukidanja, ili do dobijanja novog odobrenja, ovisno od toga šta je ranije.

(2) Postupak carinskog skladištenja i završetak tog postupka po odobrenjima iz stava (1) ovog člana od dana početka primjene ovog uputstva provodi se u skladu sa odredbama Zakona i Odluke koje se odnose na taj postupak i odredbama ovog uputstva.

(3) Držalac carinskog skladiša koji namjerava dalje držanje carinskog skladišta u skladu sa Zakonom, Odlukom i ovim uputstvom i želi novo odobrenje najkasnije do isteka roka od šest mjeseci iz stava (1) ovog člana, treba bez odlaganja podnijeti novi uredan zahtjev za izdavanje odobrenja na obrascu iz Priloga 26. Odluke. Uz novi zahtjev prilaže se i kopija odobrenja iz stava (1) ovog člana, kao i kopije svih izmjena i dopuna tog odobrenja, koja se stavljaju van snage novim odobrenjem.

(4) Ako držalac carinskog skladišta ne ishodi odobrenje u roku od šest mjeseci iz stava (1) ovog člana, ranije izdato odobrenje prestaje važiti po isteku tog roka, o čemu se ne donosi posebna odluka. U tom slučaju, držalac carinskog skladišta dužan je, u roku od 15 dana od isteka roka od šest mjeseci iz stava (1) ovog člana, robi zatečenoj u postupku carinskog skladištenja odrediti novo carinski odobreno postupanje ili upotrebu. U protivnom, nadzorni carinski ured odmah preduzima potrebne carinske formalnosti radi reguliranja nastale situacije.

(5) Zahtjeve za izdavanje odobrenja za držanje carinskog skladišta zaprimljene a neriješene do dana početka primjene ovog uputstva rješava nadležni carinski organ iz člana 19. stav (1) ovog uputstva, u skladu sa odgovarajućim odredbama Zakona i Odluke i ovim uputstvom.

(6) Zahtjeve za izmjene i/ili dopune odobrenja iz stava (1) ovog člana, zaprimljene a neriješene do dana početka primjene ovog uputstva, rješava carinski organ koji je donio odobrenje čija se izmjena i/ili dopuna traži, u skladu sa propisima koji su važili do dana početka primjene ovog uputstva.

(7) Zahtjevi za izmjene i/ili dopune odobrenja iz stava (1) ovog člana zaprimljeni od dana početka primjene ovog uputstva bit će odbijeni kao nedopušteni, obzirom da od navedenog dana počinje primjena Zakona i Odluke

(8) U postupku donošenja odobrenja po novom zahjevu za izdavanje odobrenja u skladu sa Zakonom, Odlukom i ovim uputstvom može se, shodno članu 562. tačka b) Odluke, prihvatiti i koristiti garancija koja je položena do dana stupanja na snagu ovog uputstva za carinsko skladište ranije odobreno po odobrenju iz stava (1) ovog člana, i to do u njima navedenog roka važenja, osim ako u tom roku ne bude ukinuta ili opozvana.
 

Član 49.
(Sastavni dio uputstva)
 

Sastavni dio ovog uputstva čine:
   

Član 50.
(Prestanak važenja)
 

Danom početka primjene ovog uputstva prestaje važiti Uputstvo o odobravanju držanja carinskog skladišta i postupku carinskog skladištenja ("Službeni glasnik BiH", br. 25/08, 76/08, 12/09, 43/10, 13/12 i 35/22).
 

Član 51.
(Stupanje na snagu i primjena)
 

Ovo uputstvo stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku BiH", a primjenjuje se od dana početka primjene Odluke o provođenju Zakona o carinskoj politici u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH", br. 13/19, 54/19, 21/20, 47/21, 49/21, 4/22 i 23/22).
 

Broj 01-02-2-1585-1/22
08. jula 2022. godine
Banja Luka

 

Direktor
Dr. Miro Džakula, s. r.