Ermin Sijamija, glumac i direktor Drame Narodnog pozorišta - Vrhunac karijere ne postoji

09.05.2012. 17:38 / Izvor: eKapija.ba
Ermin Sijamija, glumac i direktor Drame Narodnog pozorišta - Vrhunac karijere ne postoji

Ermin Sijamija je bosanskohercegovački glumac rođen 26. novembra 1974. godine u Travniku. Poznat je u svojoj državi i okolnim zemljama po ulogama u brojnim pozorišnim predstavama, filmovima i televizijskim serijama.

Od 2003. je član Drame Narodnog Pozorišta u Sarajevu, a od 2006. godine obavlja funkciju direktora tog dijela najveće pozorišne kuće u Bosni i Hercegovini. Mediji, njegove kolege i publika ga vole, a on nastoji da prema svima bude korektan. Otkako obavlja funkciju direktora drame u Narodnom pozorištu, postao je u historiji "Kuće na Obali" najmlađi direktor. Ova pozicija mu, kaže, nije donijela veće promjene u životu, samo puno više obaveza, briga i problema.

Sa porodicom se rano seli u Sarajevo gdje pored osnovne škole završava Drugu gimnaziju. Nakon nekoliko pokušaja, upisuje Akademiju scenskih umjetnosti 1996. gdje diplomira 2002. godine.

Kako je bilo na prijemnom ispitu? Postoji li neka anegdota...

Na prijemni sam izlazio četiri ili pet puta, a svaki put sam dolazio jer sam mislio da trebam sve napamet naučiti. Bilo je tako sve dok nisam shvatio u čemu je fol. Mogu vam reći da mi je svaki izlazak bio prilično traumatičan. Kad god ne prođeš imaš osjećaj da je pao svijet, a onda sretneš one ljude koji su s tobom bili na prijemnom, oni prošli, a ti moraš ponovo. A sada kada ova djeca izađu pa padnu, tješim ih i govorim da to nije ništa strašno i da trebaju biti uporni i da sam ja izlazio pet puta na ispit.

Čega se najčešće sjetiš iz djetinjstva? Jesi li bio nestašan?

Auuu, gdje me nađe sa djetinjstvom!? Bio sam užasno nestašan i problematičan. Nisam se tukao, ali sam uvijek pravio neke belaje i zijane, što naš narod kaže. Volio sam stalno probavati neke nove stvari. Imao sam predivno djetinjstvo. Rodio sam se u Travniku i bio kod majke jedno vrijeme, a jedan dio djetinjstva sam proveo u Bugojnu, a uglavnom sam bio tu, po ulicama Sarajeva. Znaš kako je kada je raspust, provodiš odmor kod prijatelja i rodbine, pa ih sve obiđeš. Ma, uglavnom sam bio po ulicama Sarajeva, haustorče pravo.

Nekada si vagao više kilograma nego sada, a imao si i dužu kosu. Šta je uticalo na tako drastičnu promjenu?

Uvijek sam imao isto kilograma, tu sam negdje oko 86 kg, možda kilu gore ili dole. Možda sam na nekim fotografijama izgledao kao da sam puniji, a ustvari nikada nisam imao puno više ili manje kilograma nego što je moja normalna kilaža. A dužu kosu sam imao, pa dobro, dosadi čovjeku, pa se nešto mora mijenjati. Napravio sam tu promjenu imidža i mogu ti reći da se puno bolje osjećam sa ovako kratkom kosom. Nekako mi je puno lakše.

Baviš li se nekim sportom, hraniš li se zdravo? Koji je tvoj recept za dobar izgled?

Nemam recept za dobar izgled. Zdravo se hranim i pazim na ishranu i uvijek pokušavam uticati na prijatelje i uputiti ih kako da se hrane. Od sporta upražnjavam uglavnom fitnes, ponekad košarku i fudbal, a plivanje kad stignem ili neke rekreativne varijante, skijanje kada ima snijega, itd.

Šta te najviše nervira u svakodnevnici i u tvom poslu?

To je od dana do dana, sve zavisi kako se probudim.

Koje je tvoje najljepše, a koje najlošije iskustvo u karijeri?

Teško mi je reći koje mi je najljepše, a koje najlošije iskustvo, iako dugo desetak godina. Možda ću kada budem radio još deset ili dvadeset godina moći reći i odgovoriti na to pitanje. Jednostavno, to je takav posao, svaki dan imaš lijepih i ružnih iskustava i moraš naučiti da se nosiš s tim.

Šta treba da se desi da pomisliš da si dostigao vrhunac karijere?

Joj, ja nikada ne bih volio da osjetim da sam dostigao vrhunac karijere, iz prostog razloga što čovjek kada osjeti da je postigao sve, onda ne znam zbog čega živi i radi. Trudiću se da do zadnjeg dana života mislim da nisam dostigao vrh, a uvijek ću težiti ka njemu.

Često si na televiziji i po novinama. Da li te popularnost imalo promijenila? Ako jeste, na koji način?

Nije, u principu ja sam u novinama zbog posla kojim se bavim, a ne zbog skandala ili nekih drugih varijanti. Pogotovo u posljednje vrijeme u medijima se pojavljujem zbog funkcije na kojoj se trenutno nalazim. Imam osjećaj da čvrsto stojim na zemlji i da me ta popularnost ne može promijeniti. Pa, šta je popularnost, na kraju krajeva? Svi ti ljudi koji izlaze po novinama, viđamo ih na kafama, u objektima gdje svi ljudi dolaze. Kod nas je popularnost nebitna.

KARIJERA:

Prvu profesionalnu ulogu je imao nešto ranije u predstavi "Let iznad kukavičijeg gnijezda", Mustafe Nadarevića. Iste godine se pojavljuje u humorističnoj seriji Viza za budućnost gdje igra jednu od sporednih uloga. Nakon što je diplomirao igra i prvu ozbiljniju ulogu i to na daskama Narodnog pozorišta u predstavi "Omer-paša Latas" zajedno sa Josipom Pejakovićem i Zoranom Bečićem.

Naredne godine ostvaruje i prvu filmsku ulogu u bh. ostvarenju Remake režisera Dine Mustafića. Nedugo poslije i u još dva filma; Ljeto u Zlatnoj Dolini te Zemlja crvenih gusaka (Racconto di guerra), kratkometražni film u italijanskoj produkciji. Glumio je još u filmovima "Nebo iznad krajolika", "Sve džaba", "Moram spavat`, anđele" te u kriminalističkoj seriji "Crna hronika", a zapaženu ulogu ostvario je i u filmu Angeline Jolie "U zemlji krvi i meda".

Igrao je još u predstavama: "Ptičice", "Roberto Zucco", "Luda lova", "Tvđava", "Revizor", "Višnjik", "Kraljevo", "Pobuna u Narodnom pozorištu", "Legenda o Ali-paši", "Rodoljupci", "Prvi put s ocem na izbore", "Ženidba", "Igra plakanja", kao i u predstavama "Romeo i Julija" i "Adam Geist" u produkciji MESS-a.

eKapija.ba/Svijet plus

foto:magazine

Pogledajte i druge dokumente u rubrici "Ko je ko"



*Pri preuzimanju teksta s portala Akta.ba potrebno je navesti izvor i linkovati tekst.

Dojavi vijest na viber +387 60 3315503 ili na mail urednik@akta.ba.

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Akta.ba.

Ličnosti