Merima Ključo, solistica na harmonici: Ostvarila sve što je željela

Merima Ključo je bosanskohercegovačka solistica na harmonici, sa trenutnom adresom u Los Angelesu.

Ključo je dobitnica američkog priznanja koje se dodjeljuje stranim državljanima iznimnih sposobnosti na području umjetnosti, nauke, sporta, poslovanja ili obrazovanja.

Sarađuje sa mnogim muzičarima kao i većim sastavima poput Škotskog kamernog orkestra i Holandske simfonije. Uporedo se bavi i komponovanjem, a i autorica je dvije knjige.

Rođeni ste u Livnu, a Srednju muzičku školu završili u Sarajevu. U Holandiju odlazite 1993. godine i boravite u azilskom centru. Tamo ste, u međuvremenu, studirali i diplomirali solo harmoniku na Roterdamskom konzevatorijumu. Po okončanju studija dodijeljena vam je državna stipendija za talente. Specijalizaciju u savremenoj muzici završili ste na Univerzitetu za Umjetnost u Bremenu kod čuvene solistice Margit Kern. Kada se javila ljubav prema ovom instrumentu?

Fascinacija iz djetinjstva pretvorila se u životnu fascinaciju. Zamislite dječijim očima i dječijim sluhom doživljavati sve detalje jednog takvog instrumenta, crno-bijele tipke, registri koji, kada pritisnete, daju novi zvuk - novu boju, dugmići (basovi, op.a.) kojima dobijate dubinu zvuka, ali i čitav prateći orkestar, fascinantni mijeh koji svojim pokretom sve stavlja u funkciju kako bi iz tog čudnovatog instrumenta odjednom izašao niz tonova, "boja", nijansi. Sve to još uvijek doživljavam na isti način kao nekada i sada znajući kako sve funkcioniše, fascinacija je poprimila jedan novi, svjesni nivo.

Harmoniku često upoređuju sa „kraljicom instrumenata" - orguljama. Međutim, za razliku od orgulja, harmonika je bila podređena. Zašto?

Harmonika je mlad instrument i svaki mladi instrument mora proći fazu dokazivanja do potpuno prihvaćenog koncertnog instrumenta. Mislim da je slabo poznavanje instrumenta i često pogrešno muziciranje na ovom instrumentu razlog što se harmonika još uvijek nedovoljno cijeni. Međutim, sve je to normalan proces u evoluciji svakog instrumenta. Srećom, zapažam da je u proteklih dvadeset godina proces sazrijevanja ubrzan i da je harmonika sve više zastupljena na koncertnom podijumu. Sve je više poznatih svjetskih kompozitora, poput Sofie Gubaiduline, zainteresovano za ovaj instrument, te je već napisan znatan broj vrijednih kompozicija.

Pored sviranja, pišete i kompozicije za ovaj instrument.

Rado komponujem za harmoniku. Također, radim obrade i kompozicije za harmoniku u kombinaciji sa drugim instrumentima. Na albumu „Zumra" spojila sam tradicionalno pjevanje, koje je fantastično izvela Amira Medunjanin, sa savremenim tehnikama harmonike. Trenutno radim obrade i kompozicije za sopran i harmoniku. A posebna čast mi je bila, na poziv Harisa Pašovića, uraditi aranžmane i komponovati za „Sarajevsku Crvenu Liniju".

Autorica ste i dvije knjige. O čemu je riječ?

Respektabilna izdavačka kuća Schott Music je u posljednje tri godine izdala moje dvije knjige „Eastern European Folk Tunes for Accordion" (Istočnoevropske narodne kompozicije za harmoniku, op.a.) i „Klezmer and Sephardic Tunes for Accordion" (Klezmer i sefardske kompozicije za harmoniku, op.a.) koje su upravo bazirane na tradicionalnim melodijama istočne Evrope.

Predajete li na nekom univerzitetu ili držite master radionice?

Gostujući sam profesor na uglednoj američkoj ljetnoj akademiji Yellow Barn u Vermontu. Talentovani studenti muzike iz cijelog svijeta dolaze na ovu ljetnu akademiju na kojoj nekoliko sedmica imaju mogućnost pratiti predavanja i master časove svjetskih uglednih muzičkih profesora i kompozitora. Moje predavanje o harmonici i savremenoj muzici, te koncerti su sastavni dio ovog gostovanja.

Kad možemo očekivati vaš koncert u Sarajevu ili drugom bh. gradu?

Uvijek sam spremna da nastupim ako sam pozvana. Naravno, važno je ko organizuje koncert i na koji način.

Ima li Bosna i Hercegovine publiku koja bi mogla doći i slušati jednosatni koncert savremene klasične muzike?

Publiku ne treba nikada potcjenjivati i treba joj dati šansu da nas čuje. A naš je zadatak da publici što više približimo izvedbu i objasnimo suštinu savremene klasične muzike. Njene „boje", „nijanse", ideje, slikovitost, posebnost.

Kakve su vam ambicije u narednih, naprimjer, pet godina?

Uvijek se držim stare jevrejske poslovice „pazi što poželiš, jer bi moglo da se ostvari". Iskustvo mi je pokazalo da je ta poslovica veoma istinita. Svoje prohtjeve uvijek posmatram sa svih strana prije nego što ih pretvorim u želju. Do sada sam ostvarila sve što sam istinski, duboko i promišljeno poželjela.

Šta rado slušate u slobodno vrijeme?

Rado slušam tišinu, jer kada se bavite muzikom stalno ste okruženi zvukovima. Trudim se da „isključim" mozak od svih tih muzičkih podataka koje nosim u sebi. Tada mi tišina, nekako, najljepše zvuči.

(foto: www.merimakljuco.com)