Vanna, pjevačica: Karijera duga dva desetljeća

Hrvatska pjevačica Ivana Vrdoljak poznatija kao Vanna jedna je od prepoznatljivih glasova na domaćoj estradi. On je povodom dva desetljeća karijere nedavno objavila CD i DVD “Vanna - zajedno 20 godina”, a u razgovoru za Dnevni list govori o uspjesima, planovima i uspomenama.

Imate 20 godina bogate karijere iza sebe. Kakvi su osjećaji zbog te spoznaje?

Zapravo, i više od dvadeset, ali zašto brojati godine? U svakom poslu u kojem se zadržite dulje od dvadeset godina možete biti zadovoljni i ponosni da ste ostavili neki trag. Naravno, ovo čime se ja bavim je posao prepun neizvjesnosti i nesigurnosti pa nikada nemam osjećaj da već sve znam, da sam rutiner, naprotiv, sa svakom novom pjesmom javljaju se nove strepnje, nove bojazni da neće uspjeti kako sam zamislila i tako stalno imam osjećaj da sam na početku. I tako, ulažući svaki put sve od sebe u svaku novu pjesmu, uspjela sam skupiti repertoar od dva i pol sata odličnog koncertnog programa kojim se ponosim i s kojim mogu zabaviti i najzahtjevniju publiku. To me čini sretnom.

Koje su Vam najdraže, a koje najgore uspomene koje ste doživjeli u svojoj karijeri?

Vjerujte mi da ću one najgore zadržati za sebe, iako nisu to bile neke javne blamaže, više je to bio osjećaj da su me izigrali i izdali ljudi u koje sam vjerovala, osjećaj izdaje i razočaranja na koji nisam bila spremna. A najdraže uspomene su ipak itekako dominantne, a mogu biti svakojake: od iskrenih i nenadanih reakcija ljudi na mene i moje pjesme do slavnih trenutaka velikih koncerata kada publika zna moj cijeli repertoar, pjevanja hrvatske himne na velikim sportskim događajima kao što je to bila oproštajna utakmica Zvonimira Bobana na stadionu Maksimir, kada su ispred mene stajale tadašnje najveće svjetske nogometne zvijezde, upoznavanje Beyonce prije njezinog koncerta u zagrebačkoj Areni, još bih mogla dugo nabrajati.

Koliko ste zadovoljni prethodnim CD-om 'Sjaj'?

Jako sam zadovoljna i to osobito sa zastupljenošću na radiopostajama. Naravno, prvi singlovi s albuma kao što su to Ljubav putuje pod lažnim imenom i pjesma Sjaj su, naravno, imali bolji tretman nego svaki sljedeći singl, pa i dalje smatram da su pjesme poput Svakodnevna žena i osobito pjesma 7 minuta pomalo zapostavljene. Ali, tu su i odlične live izvedbe s albuma “20 godina zajedno”, snimke koncerta iz dvorane Lisinski, da još malo privuku pozornost na sebe. I dalje mislim da je album odličan i da su pjesme vrlo hitoidne. Vjerujem da vrijeme radi za njih.

Radite li na novim materijalima, možemo li u skorije vrijeme očekivati novi album?

Naravno da radim, općenito mi je kreativni dio stvaranja pjesama u studiju najdraži dio posla. Kao ni sa zadnjim albumom, nisam opterećena ni rokovima diskografa, ni imperativom zvuka, samo da nam bude dobro.

Koliko vremena provodite sa svojom obitelji?

Zapravo jako puno. Ja se ipak bavim slobodnom profesijom i tempo posla kreiram sama. Ima dana kada mi se čini da sam prava tradicionalna kućanica, a onda opet dođe razdoblje kada jedva proletim kroz kuću i čini mi se da puno toga propuštam. Ipak, moja djeca su već dosta velika, nije da im trebam svake sekunde, ali mi je opet drago vidjeti da im nedostajem kada se vratim s puta.

Koliko Vam suprugova potpora znači u poslu kojim se bavite?

Njegova mi je potpora ključna. Kada s nekim dijelite život, nužna je potpora za ono čime se bavite, pogotovo kada vas taj posao definira i u mnogočemu određuje.

Tko se bolje snalazi u kućanskim poslovima, Vi ili suprug?

 Ja, bez dvojbe. Iako ima dobru namjeru, bolje je kada sve te kućanske poslove obavim sama.

 Planirate li u skorije vrijeme održati koncert u Mostaru?

Da, nažalost, nemam baš sreće s dogovorenim terminima u Mostaru. Vjerujem da će nam uskoro uspjeti napraviti jedan odličan koncert. Čak ni s mojim posljednjim koncertom u Mostaru nije bilo baš sve idealno. Naime, to je još bilo u prvoj polovici devedesetih, vrijeme ET-a. Dečki su došli kombijem na vrijeme, ja sam išla zrakoplovom koji je kasnio u polasku iz Zagreba. Kada sam sletjela u Split, iznajmili smo auto i stigli u Mostar tek negdje u 4 sata ujutro. Klub je i dalje bio pun, organizator je već spremio lomaču da me spale na njoj, dečki iz banda su me ubijali pogledom, ali koncert smo održali i čini mi se da je bilo odlično!

Koga od kolega najviše cijenite i zašto?

Cijenim sve kolege koji se iskreno bave glazbom i nastoje svaki put biti sve bolji, ne cijenim manipulatore i ljude koji svjesno publici podvaljuju šund tvrdeći da je to baš ono što publika traži. Publika traži ono što joj se nudi i zato je velika odgovornost na nama koji to nešto nudimo. Stvar je osobnog morala pokušati ponuditi što je moguće bolje od sebe.