Mihaela Šumić: Crvenkapice su glasnije, ali su i dalje plijen vukova

Mihaela Šumić je mlada poetesa iz Banjaluke čiji je pjesnički prvenac "Nekoliko sitnih uboda" nedavno objavljen u izdanju "Imprimatura", a knjiga je potom predstavljena u okviru poetsko-muzičkog studija "Džep".

"Ovo je poezija koja ne bježi od ispovjednog, ali autorka nema namjeru da podastre pred čitaoce svoje 'rane jade' i optereti nas ličnim iskustvima. Njena je opsesija više svijet koji gleda, onaj oko nje, bliži i dalji, naslućeni u prošlosti i onaj koji tek postaje kroz slutnje - jedan u isti mah i čaroban i surovo ogoljen svijet, sav sazdan u suprotnostima. U nježnosti i grubosti. Upravo tu se začinju snaga, dinamika i ljepota njene poezije", zapisala je Tanja Stupar Trifunović u recenziji knjige. 

O svojoj poeziji i književnim prilikama Mihaela Šumić је govorila za "Nezavisne novine".

Naslov knjige je aluzija na istoimenu sliku Fride Kalo. Kakva je zapravo istorija sintagme "sitni ubodi", o kakvim ubodima je ovdje riječ?

- Frida je 1935. godine naišla na članak u novinama o slučaju u kom je čovjek nakon što je 20 puta izbo svoju ženu, na sudu izjavio kako je to samo nekoliko sitnih uboda. Frida je zatim naslikala scenu tog ubojstva predstavljajući sebe kao žrtvu, a Dijega kao ubojicu. Za nju je to bila realistična slika njene unutarnjosti budući da su njih dvoje imali prilično nezdrav odnos. Otkrićem te Fridine slike započeo je čitav niz mojih istraživanja, na kraju sam naišla na povezane članke, slične slučajeve, ubojstva žena od strane muževa, očeva, obiteljsko nasilje i slično. Kasnije su se svi ti slučajevi spojili u jedan i nastala je pjesma "Nekoliko sitnih uboda", a zatim, kako je knjiga prepuna uboda i rezova, to je postao i naslov.

Šta je za Vas poezija?

- Poezija je jako rano postala dio mog života. Budući da nisam znala kako predstaviti određene pojave u govoru, to sam radila kroz pisanje. U početku je to bilo samo šturo opisivanje mojih roditelja, obiteljskih okupljanja, rođendana i naivnih dječjih fantazija. Kasnije sam otkrila da su se kroz poeziju stoljećima prenosile poruke o biću, društvu i svijetu koji je uvijek nalazio načine da bude nepravedan. Ono što me fasciniralo je upravo ta slojevitost koja je bila prikazana s neizmjernom lakoćom.  NN: Recenzentkinja knjige Tanja Stupar Trifunović piše da je raspon Vaših interesovanja, koja nalaze svoje mjesto u poetskom, veoma širok. Šta sve za Vas može postati pjesma? ŠUMIĆ: Bilo što. Zaista, bilo što. Mislim da je najvažnije da to ima smisla. Najjednostavnije stvari mogu postati izuzetno kompleksne, a one kompleksne izuzetno jednostavne ukoliko mogu prenijeti određenu poruku koja će svakom čitaocu biti podjednako korisna. 

U pjesmi "Mješanci i rovovi" osjeti se ispovjedni ton pomiješan s određenom vrstom društvenog angažmana. Do koje mjere poezija po Vama može i treba da bude angažovana?

- Teško je sve svrstati pod jednu kategoriju. Svaka umjetnost je dijelom angažirana, čak i u naučnoj fantastici možete pronaći odbljeske sadašnjeg svijeta i njegove kritike. Društveni angažman je dobar i funkcionira samo onda kad je iskren i nenametljiv, tako da mislim da je koristan i bitan jer ističe određene društvene probleme, ali ga ne treba nikome nametati jer će biti neubjedljiv.

Određene pjesme pisane su feminističkim tonom poručujući crvenkapicama da, za razliku od stereotipa, pojedu vuka. Da li smo i dalje društvo stereotipa gdje vukovi jedu crvenkapice?

- Neke stvari su se promijenile, istina je da danas čujemo i druge dijelove priče i  crvenkapice su s vremenom postale glasnije. No, još imamo slučajeve u kojima su one samo plijen, ne nužno jer su vukovi gladni. Ponekad je to samo zato što ne poznaju nijednu drugu ulogu u toj priči, ali se nadam da će se i to promijeniti. 

Koliko ste upoznati s ovdašnjim književnim prilikama i šta mislite o pjesništvu danas i ovdje?

-Do prije nekoliko godina bila sam ubijeđena da književna scena kod nas ne postoji, ali nakon nekog vremena se pojavilo nekoliko odličnih novih stvari na sceni; osnivanje Izdavačke kuće "Imprimatur", zatim "Imperativov" festival, sad je tu i "Džep" koji organizira književne i muzičke programe u Studentskom pozorištu. Prilike postoje, samo morate biti uporni i, naravno, svjesni toga da je sve proces koji može potrajati. Što se pjesništva tiče, ima odličnih autora čije su teme potpuno različite. Raznolikost stilova i tema je ono što obogaćuje domaću književnu scenu.

Održali ste promociju knjige u "Džepu". Kakvi su utisci i dalji književni planovi?

- Promocija je prošla bolje od očekivanog, iako je veliki izazov iznositi svoje lično pred publikom. Dalji planovi još nisu toliko razrađeni, mada sam trenutno više fokusirana na prozu.