Vedran Zubić, najbolji profesor u BiH: Škola nije bauk

Vedrana Zubića, profesora geografije, učenici su 2017. godine proglasili najboljim profesorom. Rođen je u Sarajevu 1975. godine. Priča nam da je imao klasično odrastanje u radničkoj porodici. Od 1983. godine živi na Dobrinji, koja je kako kaže, njegov personalni i profesionalni „okvir“.

"Za to naselje vežem sve uspomene. Završio sam Oš "Simon Bolivar", a nakon toga Prvu Gimnaziju. Na PMF-u sam diplomirao prije 21 godinu. Oženjen i otac sina od cca 18", kaže Vedran.

Vedran je kao profesor geografije počeo raditi sa 25 godina.

"Kao relativno mlad dobio sam šansu raditi i u srednjoj i u osnovnoj školi. Radio sam kratko u Četvrtoj Gimnaziji na Ilidži, ali i u Oš "Skender Kulenović". Ipak, već gotovo 20 godina se vezujem za Gimnaziju Dobrinja u kojoj sam ostvario svoje najveće djelovanje. Jednostavno sam od prvog dana zavolio ovaj posao. Nisam ni sanjao da ću raditi u školi, ali kada vam nešto "legne", onda u tome uživate", istakao je Zubić.

Odrastanje uz globuse i atlase

Ljubav prema geografiji Vedran je naslijedio od svojih roditelja koji su oboje profesori geografije.  

"Odrastao sam uz globuse i atlase. To je bila najveća zabava. Šarenilo boja i mjesta. Danas djeca imaju mnogo više šarenila i sjaja oko sebe. Sumnjam da im je globus zanimljiv. Sin baš nije "zagrizao" za geografiju. Vjerujem da je uči, ali sam mu možda ja i dodatno opterećenje. Ja smatram da svi trebaju da pronađu sebe. Voli bih da shvata i razumije geografiju, ali neka se bavi čime on smatara da treba. Geografija je stil života!", kaže Zubić.

Vedran nosi titulu najboljeg profesora u BiH još od 2017. godine. Za ovo priznanje su ga nominovali njegovi učenici. To je razlog što mu je ovo najdraža nagrada.

"Dobijao sam poslije razna priznanja i nagrade, čak i one koje su bile medijski mnogo zvučnije. Ali mi je najdraža ona za koju su me nominirali učenici i ona za koju su glasala djeca širom države. Zanimljivo je kako su moja djeca "krišom" snimala moje sate i to "švercovala" drugoj djeci. Hvala im na tome. Velika je čast bila primiti priznanje i održati čas pred 1000 djece na Marijin Dvoru", kazao je Vedran.

Smatra da mnoge njegove kolege na inovativan i zabavan način prenose učenicima znanje.

"Kroz smijeh je sve lakše pa tako i učenje. Na ovaj način časovi budu draži i protiču u ljepšoj atmosferi. Profe naravno moraju biti prijatelji djeci. To je osnova posla", naglašava Zubić.

U posljednje vrijeme profesora Vedrana sve više prepoznaju roditelji njegovih učenika i vrlo rado ga pozdravljaju.

"Ljudi me prepoznaju, pozdravljaju i zahvaljuju. Dolazili su roditelji i na predavanja, a sada čak slušaju i predavanja preko online nastave. Često se javljaju na satima i zahvaljuju. Uče sa djecom. To je divno. Škola nije bauk. Drago mi je zbog toga", ističe Vedran .

Djeca ne idu u školu samo zbog učenja. Važna je i socijalizacija. Učenici u adolescenciji često nisu pretjerano zainteresovani za učenje.

"Jedna od bitnijih stvari je da znate da su to ljudi u pubertetu i adolescenciji. Morate znati njihova zanimanja u tom uzrastu. Od "tjeranja“ nećete dobiti ništa. Znam da je to možda neobično, ali se sjetite kad ste Vi bili u "klupi". Mnogo više sada razumijete zbog čega ste učili i čemu to služi. Djeca su ipak ogledalo društva koje ne cijeni znanje. Meni je drago da uopće žele da sjede i slušaju geografiju. Pa koliko mogu. A da je obrazovanje stub društva svima nam je jasno", priča Zubić.

U vrijeme pandemije profesoru su najviše nedostajali učenici i druženje sa njima.

"Puno su mi nedostajala djeca, osmijeh. Oči. Pogled. Priča. Druženje. Komunikacija. Pa nije škola samo neka lekcija. Nismo mi puno znanstveno izgubili. Radila su djeca i učila lekcije. Mi smo gubili na odgoju i socijalizaciji. Ja se nadam skorašnjem vraćanju u školske klupe, jer nam je tamo najbolje i najljepše", naglasio je profesor.

Vedra Geografija

Profesor je sa učenicima nedavno pokrenuo i You Tube kanal Vedra Geografija na koji stavlja razne videe.

"Sama ideja je dječija. Pa kad bih se ja toga sjetio? Oni su došli na ideju i napravili sve. Ja sam samo "pričalica" na tom videu. Kroz pandemiju sam morao snimati sam. Zato je kvalitet oslabio. Dobro je svima došao u periodu pandemije. Mogle su ga koristiti kolege. Već sam pokrenuo ZEZ, znanstveno-edukativno-zabavna predavanja u obliku humor-teatra gdje smo skupljali novac za ekskurziju. Na BHT sam donio ideju "Domaće zadaće" koja se i sada emitira i za koju sam snimio preko 70 lekcija koje se svaki dan puštaju u programu. Kviz koji sam radio za djecu u Novom Gradu ću pokušati kao zabavu ekranizirati, snimanja znanstvenih emisija na terenu koje planiram kada situacija dozvoli, obilazak mjesta širom države i predavanja u njima. Imam stvarno brojne ideje. Nadam se da će biti ostvarene, uz nastavak onoga što radim. "Maltretiram" djecu na poseban način!“, naglašava Zubić“.

Profesor Vedran ispraća učenike na poseban način. Svakoj generaciji na posljednjem času napiše dirljivu čestitku i donese buket cvijeća. To je čas na kojem bude mnogo suza, tuge zbog rastanka, ali i smijeha zbog svijeh lijepih trenutaka koji su se desili u toku četverogodišnjeg obrazovanja. Ove godine iako, učenici nisu bili u školi, to ipak nije spriječilo profesora Vedrana da nastavi tradiciju.

"Nema te pandemije koja je to mogla spriječiti! Nekako se ideja rodila kada sam počeo raditi. Ne bih mogao reći kada, ali od prve generacije to radim. Maturantima, predsjednici razreda, poklonim buket cvijeća i napišem odjeljenju pismo. Pa da se oprostimo kao "ljudi". Pa mi smo se družili četiri godine. Pričali. zabavljali se. Postajali vječni prijatelji. I lijepo je imati jednu takvu uspomenu. A posebna uspomena je zadnji sat geografije. Puno suza! Emocija!", kaže profesor Vedran.

Ako šetate Dobrinjom velika vjerovatnoća je da ćete sresti upravo profesora Vedrana. Ako želite da se pozdravite i razgovarate s njim on će vam se jako obradovati.

E.O.