Zanimljivo, ali njega kao izdavača na životu održavaju upravo skupe knjige. On je Goran Mikulić, vlasnik i direktor izdavačke kuće "Rabic" iz Sarajeva, prepoznatljive po monografijama. Prva među njima je "Sarajevska Hagada", a na nedavnom otvorenju izložbe "Sarajevska Hagada" u galeriji Novi hram u Sarajevu, čiji je Mikulić autor, najavio je gostovanje ove izložbe po sjevernoj Italiji, Genovi i Rimu.
Mikulić za Dnevni list kaže da će se izložba i promocija Hagade, židovske svete knjige, čiji je reprint objavljen u nakladi ove izdavačke kuće, održati najvjerojatnije i u Vatikanu. Na tom projektu veleposlanik BiH u Rimu Nerkez Arifhodžić radi već šest, sedam mjeseci, a također i veleposlanica BiH u Madridu Jasna Krivošić se također zauzela da se promocija organizira i u Barceloni. Sve će to biti realizirano u ovoj godini, kaže nam Mikulić.
"Želio bih makar simbolično vratiti u Barcelonu, da ljudi vide to što je davno otišlo iz Barcelone", kaže nam Mikulić.
Izdavači su u BiH godinama bez potpore, a kao što mnogi kažu a slaže se i Mikulić, pri dodjeli sredstava kriterija jednostavno – nema.
"Za svaku knjigu sam zavukao ruku u svoj džep i napravio knjigu, od države ništa dobio nisam. Prije skoro tri godine Fond za izdavaštvo je donio odluku da mi se prebace neka sredstva u vidu kredita, ali ni danas ih nisam dobio. Prošle godine sam isto tako dobio rješenje da je Fond odlučio da mi se prebaci još sredstava, i nisam ih ni do danas dobio. Fond za bibliotekarstvo mi je dao rješenje da će otkupiti knjiga, niti su došli po te knjige, niti su prebacili novac, ni do danas. Želim reći da moje kolege izdavači i ja patimo, mi smo u užasnoj situaciji. A novac se odvaja, nije da se ne odvaja. Odvaja se za neka primitivna dešavanja, neka se nitko ne uvrijedi, ali to je po meni tako. 'Moj Ummete', 'Dođi najdraži', 'Heineken party', i ne znam kako se sve ta dešavanja zovu, za ta dešavanja novca ima i to se isplati. Ili za neke pjevaljke, to se isplati. A kulturna baština za koju se ja borim, za to nema. Vrlo prepotentno ću reći: više sam ja uradio sa svojim izdanjima i promocijama knjiga kao što su 'Stećci', 'Hagada', 'Sarajevo', 'Sevdalinka' itd., nego svi ministri kulture zajedno. Po tome je izdavačka kuća 'Rabic' prepoznatljiva", kaže Mikulić. Ovu izdavačku kuću, možda zvuči čudno – ali 'na životu' održavaju upravo vrijedna izdanja, monografije, po kojima su prepoznatljivi. Mikulić otkriva kako.
Rabic objavljuje i dosta manjih knjiga i po značaju i po formatu: poznata je Rabicova “Smeđa biblioteka”, biblioteka esejistike, koja ima 22 naslova i još tri se rade, a to znači čak 25 naslova u samo četiri godine koliko ova biblioteka postoji. U Smeđoj biblioteci su autori kao što su Ivan Lovrenović, Željko Ivanković, Ugo Vlaisavljević…, i to su knjige koje izlaze u dva, tri, četiri, a neke i u pet izdanja, kao što je knjiga Dubravka Lovrenovića "Povijest est magistra vitae". Međutim, Mikulić kaže da se tu čak ne pokriju ni uložena sredstva. Izrađivanje knjiga je skupo, kaže Mikulić, a tu su male naklade, od 300 do 500 komada.
"E, sada dolazimo do fenomena skupih knjiga, koje mene održavaju na životu. Monografija 'Sarajevo' je rađena u 6000 primjeraka. Ona nije jeftina, košta 150 maraka, a sad je na sniženju 100 maraka jer smo oborili cijenu nakon što smo vratili uložena sredstva. Od tih 100 maraka nama nešto i ostane, a kad je knjiga 20 maraka nama ništa ne preostane. Mene PDV pojede, i ne samo mene, nego svakog živog. I ne samo PDV – pojedoše me knjižari koji uzimaju 30, 40 posto rabata, pa PDV 17 posto", objašnjava Mikulić. To bi značilo ovo: ako je cijena knjige 20 maraka, 10 maraka već na samom početku ode tamo negdje, ne vidi ih; onda ide izrada knjige, autorska prava..., i to košta dodatnih 7, 8 ili 9 maraka, tako da od knjige koja košta 20 maraka njemu ustvari ostanu jedna ili dvije marke ukoliko se knjiga proda. PDV plaća unaprijed jer kad kupi materijal, odmah mora platiti PDV na taj materijal.
"I to me jede. Ako knjiga stoji u magacinu, to onda samo sebe jede", kaže Mikulić. Monografije kao što je Sarajevska Hagada, koja košta 100, 150 i 200 maraka, može pokriti uloženo i na taj način financira i ove druge knjige. Odnosno - monografije financiraju i jeftinije knjige.
Sretan sam što sam se opredijelio za monografije, po njima sam prepoznatljiv. Do sada sam uradio 11 monografija, kaže direktor 'Rabica', u čijoj će nakladi uskoro biti objavljeni novi naslovi monografskih izdanja. Među njima je i monografija “Olimpijada”, koja se radi povodom 30. godišnjice obilježavanja Olimpijade iduće godine. Ta će monografija do kraja ove godine biti otiskana i završena. Na njoj rade Slobodan Stajić, a u Louisiani je dizajner Dragan Stefanović koji je, kaže Mikulić, napravio božanstvenu naslovnu stranu i dizajn knjige i koji će raditi i prijelom. Ni za prodaju nema velikog straha – Mikulić je već naišao na interes kod zemalja sudionica Olimpijade: Francuska, Njemačka, Italija, koje su sudjelovale na toj Olimpijadi, a uvjeren je da će se i Olimpijski odbori iz ostalih zemalja zainteresirati za tu knjigu, kao što se zainteresirao gradonačelnik Sarajeva i gradonačelnik Istočnog Sarajeva i koji su s Mikulićem potpisali izjavu o zajedničkoj izradi te monografije.
"Druga monografija koja se radi također za iduću godinu, a radimo je već malo više od dvije godine jednako kao i Olimpijadu, je monografija 'Sarajevski atentat – 100 godina poslije', za koju su uključilo 17 pisaca iz cijele Europe. U toj monografiji nije mi namjera bila pokazati je li Gavrilo Princip bio terorist ili heroj, nego posljedice koje se i danas osjećaju od tog atentata, od tog momenta, od te sekunde kad se pokrenuo svijet 1914. godine, jer se tad zaista promijenila svjetska povijest. I danas se također osjećaju posljedice tog atentata", kaže Mikulić. Za monografiju o posljedicama tog atentata pišu Ivo Banac, Slavko Goldstein, Latinka Perović, Filip David, pisci i filozofi iz Češke, Slovačke, Austrije, Mađarske… U Rabicu je u pripremi i komplet od četiri knjige: to su knjige o Sarajevu (Moj grad Sarajevo), Banja Luci, Mostaru i Tuzli, odnosno knjige koje govore o ulicama koje nose imena velikih ljudi, a o kojima ništa ili vrlo malo znamo.
