Draga Gajić, fotografkinja: Svaka fotografija jedna je priča

 

Mlada i uspješna fotografkinja Draga Gajić Gaša za Woman.ba portal otkriva šta za nju znači fotografija, u čemu pronalazi inspiraciju i da li je teže kada žena fotografiše žene…

Na njenim fotografijama često ćete pronaći osobe uhvaćene u momentu, a svaka fotografija ima svoju poruku.

To je Gašin način stvaralaštva – umjetnička fotografija koja ima svoju priču i značenje. Za nju fotografija je hobi, ljubav, život,  stoga i ne čudi što je kao trinaestogodišnjakinja imala svoju prvu izložbu još davne 2001. godine u Banja Luci.

Šta za vas znači fotografija?

- Život. Nada. Strast. Sreća. Budućnost.

 Motivi u kojima pronalazite inspiraciju?

- Divni ljudi koji me okružuju i koji mi pružaju podršku, filmovi, knjige, putovanja. Smatram da sve može biti izvor inspiracije ukoliko smo spremni da osjetimo i prepoznamo ono kvalitetno i vrijedno pažnje oko nas.

Prvi aparat kojeg ste dobili bio je…?

- Prvi aparat sam dobila 2000. godine za  rođendan od dede. U pitanju je bio aparat Trip XB400 marke Olympus. Još uvijek se sjećam toga trenutka kao da je bilo juče. Iako aparat  danas ne koristim i dalje ga čuvam kao jednu od najdražih uspomena na voljenog dedu i na fotografske početke.

Jeste li radili editorijale? Kada i za koga?

- U današnje vrijeme se od fotografa/kinja očekuje da svaštare, odnosno da budu ,,jack of all trades”. I sama sam u situaciji da ,,skačem” od žanra do žanra. Mislim da je to i dobro, jer to je najlakši način da fotograf/kinja izgradi svoj stil i  da se ,,pronađe” u nekom od žanrova. Moji afiniteti su  više bili  dokumentarna fotografija, fotografisanje evenata i slično. Do prije mjesec dana modni editorijali i ja smo bili na ”Vi”, međutim stvari se polako mijenjaju. Dobila sam par ponuda za editorijale o kojima intenzivno razmišljam. Ipak ono čime se primarno bavim jeste društveno angažovana fotografija i fotografisanje portreta, ali s vremena na vrijeme bi mi prijao poneki  ,,izlet” u modnu fotografiju.

Fotografi koje obožavate?

- Moj apsolutni favorit je Steve McCurry. Obožavam još i Roberta Capu, Eve Arnold i Annie Leibovitz.

Šta želite da vaše fotografije poručuju?

- Želim da fotografijama prenesem svoj pogled na svijet, da kritički reagujem na probleme u društvu, da podstičem ljude da misle, da se angažuju, da vjeruju u svoje snove i da nikad ne odustaju. Želim da fotografijama nekome uljepšam dan, da nekoga obradujem, da nekoga inspirišem, da nekoga naljutim, itd. Moj primarni i jedini cilj  u fotografiji je iskrena emocija.

 Da li je bolje da žene fotografišu žene?

- Veoma polemično pitanje. Ne postoji univerzalan odgovor. Svakako da postoje značajne razlike. Prvenstveno u tome što  fotografkinje (bar velika većina) ne svodi modela samo na seksualni objekt. S druge strane sve opet zavisi i od konteksta, fotografskog žanra i brojnih drugih faktora.

Radili ste na ciklusu fotografija ”Žene danas – podređene ili ne?” Zašto ste se odlučili na tu temu?

- Rad na ciklusu fotografija još uvijek traje. Mislim da je to bio logičan slijed mog aktivizma i naučnoistraživačkog rada. Shvatila sam da fotografijom mogu da ukažem na položaj žena danas i na sve prepreke sa kojima se suočavaju. Kroz fotografije iz ovog ciklusa ukazujem i reagujem na društveno-istorijski kontekst koji je uticao i utiče na život žena danas.

Kome je lakše, ženama ili muškarcima fotografima, da u našoj zemlji dođu do uspjeha?

- Mislim da se i fotografi i fotografkinje suočavaju sa velikim brojem izazova, prepreka ali i sa nesigurnošću, odnosno neizvjesnosću koju sa sobom nosi fotografska profesija.

Uzor u životu vam je?

- Moja majka.

Onda kada ne fotografišete, čime se bavite?

- Pišem o fotografiji. Trudim se da igram šah svaki dan. Putujem. Sklapam nova prijateljstva i njegujem ona stara. Razmišljam kako doprinjeti i omogućiti promjene u našem društvu. Pokušavam da naučim da kuham.

Planovi za bližu budućnost?

- Plan je da odbranim još jednu master tezu, onda doktorske studije i da  fotografišem, fotografišem, fotografišem i fotografišem. Budućnost bez fotografije ne mogu i ne želim da zamislim.

(Woman.ba)