Edvard Kapetanović, generalni direktor hotela Hollywood

Edvard Kapetanović je rođen u Sarajevu. Osnovnu školu je završio na Bistriku, potom zavšava 1. Gimnaziju, a onda sasvim slučajno upisuje Ekonomski fakultet. Naime, želja mu je bila da upiše nuklearnu fiziku ili pozorišnu akademiju. Međutim, u to vrijeme, taj studij je postojao samo u Beogradu, a on, kako kaže, nije mogao ostaviti majku samu, i upisuje ekonomiju. Koincidencija je da se nikad nije bavio ekonomijom, mada mu je ona pomogla u ostvarenju poslovnih planova.

Kada je u pitanju Vaša karijera, kakav je bio Vaš put do ovog što ste sada?

Kapetanović: Prvi posao koji sam radio je bio novinarski i to četiri godine u Oslobođenju. Potom sam radio šest godina kao upravnik Doma kulture, a onda, sasvim slučajno ulazim u kreativne vode turizma i odlučim sa da ostanem u tome. Uslijedio je put od recepcije, operativne finansijske kontrole, preko marketinga, pa do nekakvih pozicija. Ulazeći više u taj posao, vidio sam da je životna škola koju sam stekao, tj komunikacija sa ljudima, zapravo bila temelj i najveći doprinos ovom poslu.

Tako sam 80-tih godina krenuo u turističko-hotelijerski zanat, koji traje do danas. Sav taj period sam radio u hotelima Ilidža, a 2003. godine dolazim u hotel Hollywood. Prelazak u Hollywood za mene je predstavljao izazov da nakon višegodišnjeg iskustva i skupljanja informacija, te moje vizije poslovne atmosfere primjenim na onaj način koji sam smatrao da treba. Naišao sam na potpuno odobravanje i ponosan na ono što je Hollywood postao danas.

Osim životne škole, šta smatrate također bitnim za uspjeh u Vašem poslu?

Kapetanović: Da bi neko bio dobar turistički hotelijer, gotovo da nema talenta koji ti nije potreban za uspješno obavljanje posla. Trebaš znati komunicirati sa ljudima, glumiti, pjevati, recitovati, ali ono što je najvažnije, to je stvaranje dobre atmosfere, za koju su opet potrebni pomenuti talenti.

Na šta ste posebno ponosni i šta smatrate presudnim za uspjeh u Vašem poslu?

Kapetanović: Ponosan sam upravo na tu atmosferu. U mojoj praksi je rijedak primjer da se postigne takav nivo dobre atmosfere. Dakle, ono što sam naučio kroz rad i što je potrebno za jedan ugostiteljski objekat-hotel, jeste da ga možeš smatrati svojom drugom kućom. Da bi se to postiglo, potrebna je određena doza intime sa gostima, nekakvo upoznavanje. Međutim, to je mač sa dvije oštrice, jer ako se pređe ta granica odlazite u banalnost, a sa druge strane, ako ne stvarate takav odnos sa gostima gubite se u nekom sivilu i nema vas nigdje. Ali to kod nas nije bio slučaj, jer naš najveći brend i najvažniji proizvod je otvorenost i gostoljubivost koje nema nigdje osim u Bosni. Dakle, sve što se dosad radilo, radilo se sa motom: "Mi vam poklanjamo ovo malo duše". Stvaranje imidža objekta kao takvog, vrhunac je ovog posla. I ne samo za goste koji borave ovdje, već i u ekonomskom smislu.

Osjete li gosti "to malo duše"? Je li to razlog njihovog ponovnog dolaska?

Kapetanović: Osjete, jer kada gostima stvorimo ugođaj kao da su kod kuće, dolazimo u situaciji da svakog dana imamo određen broj gostiju i ja to popularno zovem recidivi. Znači oni dolaze po treći, peti ili stoti put. Kada su u pitanju gosti Hollywooda, nema šanse da odu u drugi hotel. Sve to opet postižemo zahvaljujući atmosferi o kojoj smo pričali i koju ne pravi pojedinac. Može je napraviti samo kompletna ekipa koju smo usmjerili u tom pravcu da niko ne odstupa. Rezultat toga je da, ko je god došao u naš hotel bio izuzetno zadovoljan, i ko je jednom bio u Hollywood, sigurno će doći opet.

Kako gledate na konkurenciju?

Kapetanović: Mi na konkurenciju gledamo drugačije od ostalih. Nama konkurencija nije neprijatelj već prijatelj koji treba da nam pomogne da u svakom trenutku, bez obzira na pritisak koji vlada, imamo rješenje za smještajne kapacitete.

Koja je Vaša poslovna filozofija?

Kapetanović: Moja poslovna filozofija je ona pomalo prevaziđena, a to je da je gost uvijek u pravu. Ali, ja sam to preveo ovako: Gostu i potencijalnom gostu si uvijek na usluzi.

Šta je to što bi voljeli da drugima prenesete?

Kapetanović: Ono što bih ja volio da prenesem drugima, jeste način razmišljanja i poslovna filozofija bez koje se ne može uspjeti u ovom poslu. Dakle vještinu komunikacije sa gostom i razmišljanje o programima i programskom radu hotela kao kuće, što recimo uopšte nije prisutno u hotelskoj praksi. I konačno, ono što bih također volio da prenesem mojim saradnicima jeste ta neophodna univerzalnost, vještina i talent koji moraš imati da bi uspio u ovom poslu. Tako da sve što znam nesebično prenosim bilo kome i bilo kada, jer mi smo prije svega nesebična kuća.

Pripremila: Seida Adrović