Drita Haziraj: Novinarstvo u službi najsiromašnijih

Mnogi od onih koje je posjećivala Drita Haziraj, urednica i voditeljica televizijskog projekta "Naša realnost" te predsjednica istoimenog udruženja, nisu imali nikog drugog da im pomogne u nevolji. Ona je pak, kroz svoj novinarski rad stekla strašan kapital- širom otvorena mnoga vrata na koja je samo trebalo pokucati da bi se nečiji problem riješio.

"Zbog svog karaktera, na ta vrata nikad ne bih pokucala da meni nešto treba, ali kada treba onom kome svašta od tog zavisi...onda sam spremna i jako zalupati", priča nam Drita čija emisija je svojevrsni posrednik između velikog broja porodica u BiH koji žive na samom dnu siromaštva i bez sredstava za osnovne životne namirnice i onih koji im žele i mogu pomoći.

O tome kako se 2004. odlučila pokrenuti jedan ovakav projekt koji je uljepšao živote i vratio osmijehe na lica onih koji žive u neimaštini i koji su bez pomoći države prepušteni sami sebi, kaže: "Razmišljanja u mojoj glavi su tada bila otprilike ovakva - dobro, u BiH je prisutan sve veći jaz između bogatih i siromašnih, sjaj i bijeda sve se lakše uočavaju, ali od toga ne treba pobjeći, to po meni ne treba kritikovati jer mi tu ništa ne možemo izmijeniti. Treba shvatiti da je to naša realnost i iz svega izvući najbolje, jer bogati će se s nama i bez nas novinara i dalje bogatiti, siromašni će i dalje siromašiti. U Našoj realnosti tražimo načine da od onih koji imaju dio usmjerimo prema onima koji nemaju".

Ova emisija je i njoj bila prilika da spoji novinarstvo, svoju veliku ljubav, sa korisnim društvenim radom i onim što u osnovi jeste, a to je humanista koji jednostavno želi biti od koristi i pomoći.

"Osim toga u jednom periodu života, kad savladate skoro sve profesionalne izazove koji su ispred vas – dokažete sebi da to možete i znate raditi, nametne se pitanje svrhe svega. Eto, ja nisam htjela da moje novinarstvo bude meni samoj svrha i da ga radim i živim samo da bih zaradila platu. Htjela sam da ono ima viši cilj – da kroz novinarstvo na neki način `služimo` onima čije priče prenosimo slušateljima i gledateljima", priča nam Drita.

Kroz ove emisije su željeli pokazati i primjere uspješnih poslovnih ljudi koji su svojim vještinama, znanjima i požrtvovanim radom stekli ono što danas imaju, kako drugi ne bi bili ljubomorni i svrstavali sve one koji imaju u isti koš.

Iza svakog projekta stoji ljudska priča

Kaže da joj je teško izdvojiti samo jedan projekt za koji može reći da je ponosna jer iza svakog od njih stoji konkretna ljudska priča koja dirne na drugačiji način. Naravno, najponosniji su, kaže, kada u akciju uključe što veći broj ljudi i kada se na kraju nje vide efekti koji doprinesu da oni koji su bili na rubu egzistencije trajno napuste kategoriju ljudi koji su socijalno ugroženi.

Osvrćući se na svo ovo vrijeme iza sebe ( od 2004. kada se odlučila na pokretanje ovog projekta pa do sada) više je, kaže, nego sretna, ali i umorna jer kompleksan je ovo projekat iza koga niko ne stoji.

"Vrlo se teško finansiramo i onaj karakter koji pomenuh često je barijera za rješavanje vlastitih problema finasiranja logističkih troškova (kirija, goriva, telefona, plata...svega što treba da bi mala firma poput Udruženja NAŠA REALNOST funkcionirala) koje treba pokriti iz sredstava marketinga, dakle od sponzora emisije kojih nedostaje i koji teško prate količinu akcija koje provodimo na terenu", priča nam Haziraj.

Govoreći o utjecaju rada na ovom projektu (jer emisija je mali djelić onoga što tim Naše realnosti od ukupno pet ljudi radi svakodnevno) na nju, ističe da je on postao njen život kao i život svih koji rade u ovom timu. Tako da su, kaže, jedni drugima postali najbolji prijatelji jer nemaju vremena za druge oko sebe.

"Mi našu realnost živimo u svakom trenutku i drugačije ne bismo ni mogli postići rezultate koje imamo, a naši su rezultati osmijeh na nečijem licu, namirnice zbog koji se mjesec dana neće brinuti šta jesti, posao kojim će neko zarađivati za svoju porodicu, stipendija djetetu koje se ne može školovati, stoka od koje će se moći prehraniti, kuća o kojoj su sanjali....Rezultat je i svaka nova emisija koju gledatelji imaju priliku vidjeti, jer nikad se ne zna hoćemo li imati dovoljno sredstava za sljedeću u kojoj treba pokazati ono što smo zahvaljujući dobrim ljudima uspjeli za nekog učiniti", kaže naša sagovornica.

Zbog ovakvog tempa rada kaže da vremena za hobije nema. Naime, svaki slobodan trenutak za nju znači novu obavezu koju može završiti tada, a ne ostavljati je za sutra kad će biti mnoštvo novih.

"Da imam više vremena moj bi hobi bila moja djeca koja uglavnom trpe zato što im mama ovo radi. Nadam se da će jednom i za druge hobije biti vremena, a u ovoj fazi mog života sigurno ne", ističe u šali.

Iz biografije:

Drita Haziraj, rođena 4. februara 1976. godine u Sarajevu, svoju karijeru je započela kao radijski novinar, a prve priloge i jutarnje programe počela je raditi na Radiju BiH 1996. godine. Već 1999. godine pridružuje se ekipi Radija FERN u Sarajevu i tu radila sve do njegovog zatvaranja 2001. godine. Bila je deset mjeseci urednik i voditelj na Radiju Stari Grad da bi se potom uposlila na Radio Slobodna Evropa gdje se prvi put susreće sa TV novinarstvom radeći priloge za Magazin TV Liberty.

Ali bilo da je radila reporterske, novinarske, voditeljske ili uredničke zadatke uvijek se bavila, kaže, temama iz života, socijalnog karaktera, najčešće izbjegličke...Smatra da je to usmjerilo pravcem kojim sada ide.

Lična karta:

Najdraža knjiga i zašto?

Oh Bože, otkad nisam imala vremena za dobru knjigu! U zadnje vrijeme kad nešto i pročitam, to su štiva koja imaju duhovne poruke. Hafiz Bugari mi je neprevaziđen. U svakoj njegovoj rečenici pronalazim nešto novo, neku poruku koja može poslužiti za kreiranje vlastitog životnog pravca.

U autu slušam?

Zavisi od raspoloženja, obično ono što opušta i pjesme čije mi se riječi sviđaju – nije bitan muzički pravac jer u svakom od njih se ponešto može pronaći.

Najviše me nasmijava?

Dobar vic ispričan u društvu koje je na istim „talasnim dužinama“

Volite li putovati? Najdraža putovanja?

Itekako, mada je u prethodnom periodu bilo malo onih putovanja koja su putovanja radi odmora. Pronašla sam način da lijepo doživim poslovne posjete našim dragim donatorima u SAD, Australiji...Svaka posjeta mjestu u kojem niste bili vas obogati, ali u mom slučaju i ostavi sa željom da to isto mjesto nekad budem u prilici posjetiti i turistički.

Moto kojim se vodite u životu?

Učini sve što možeš od sebe da drugom pomogneš na bilo koji način i svojim primjerom pokažeš kako možemo i trebamo biti ljudi ne bi li i ovaj svijet na kojem smo od rođenja pa do smrti postao pravedniji, bolji, ljepši....

Koje jezike govorite?

Osim ova naša tri - bosanski, srpski i hrvatski (šalim se) govorim još engleski. Mogu se služiti njemačkim, a poznajem osnove arapskog.

Neostvarene želje?

Imati milion eura ušteđenih na računu, vilu vrijednu dva puta toliko, vozni park, jahtu.....(vjerujem da su čitatelji već primjetili da se šalim). Mada ovo nikom ne bi bilo od viška, ne mogu reći da nemam neostvarenih želja.

Pogledajte i druge dokumente u rubrici "Ko je ko"