Kada su se 23. marta 2026. godine otvorila vrata čuvene londonske dvorane Royal Albert Hall, publika nije znala da prisustvuje pisanju muzičke historije. Na pozornici je stajao čovjek s harmonikom — instrumentom koji su mnogi odavno svrstali u kategoriju folklore. Sedam večeri kasnije, Nihad Hrustanbegović iz Bijeljine izašao je kao prvi harmonikaš u historiji koji je nastupio na toj pozornici sedam uzastopnih puta, pridruživši se panteonu u kojemu sjede Eric Clapton i Ludovico Einaudi.

Od Bijeljine do Arnhema, put jednog virtuoza

Priča počinje 1973. godine u Bijeljini, gdje se rodio dječak koji će jednog dana redefinisati percepciju harmonike u cijelom svijetu. Nihad Hrustanbegović pohađao je osnovnu muzičku školu u Bijeljini, u klasi profesora Nijaza Aliustića, a srednju u Tuzli kod profesora Midhata Zulića. Već tada, kao mladi solista, osvajao je prve nagrade, uključujući onu na Republičkom takmičenju Bosne i Hercegovine.

U septembru 1995. odlazi u Holandiju, gdje nastavlja obrazovanje na Akademiji za umjetnost u Arnhemu kod profesorice Miny Dekkers. Njegovo muzičko obrazovanje podržala je organizacija Stichting UAF, a već 1998. nastupao je na 50. godišnjici te fondacije u prisustvu kraljice Beatrix. Do 2000. stiče zvanje docenta, a 2002. magistrira sa pohvalama, Cum Laude, na ArtEZ Konzervatoriju i Messiean akademiji u klasi profesora Gerie Daanen. Holandski dnevni list Dagblad Trouw sažeo je tada ono što će godinama biti lajtmotiv njegovih kritičara: "Ono što je Pablo Casals učinio za emancipaciju violončela, a Astor Piazzolla za bandoneon, to Nihad Hrustanbegović radi za klasičnu harmoniku. On daje 'the poor man's piano' dostojno mjesto na koncertnoj pozornici."

Historijski poduhvat, sedam večeri u hramu muzike

Kada je Robert Smith, frontmen grupe The Cure i ovogodišnji kustos koncerata za humanitarnu organizaciju Teenage Cancer Trust, tražio posebnog umjetnika koji može otvoriti svaku večer festivala, izbor je pao na Hrustanbegovića. Serija od sedam koncerata u periodu od 23. do 29. marta 2026. pretvorila se u trijumf koji niko nije predvidio.

Svake večeri pred rasprodanom dvoranom, Hrustanbegović je vodio publiku kroz raznovrstan i pažljivo osmišljen repertoar koji je obuhvatio kompozicije Vivaldija, Albéniza i Debussyja, ali i "Just Like Heaven" grupe The Cure, "Yesterday" Beatlesa, "Amsterdam" Jacquesa Brela, "Miss Sarajevo" u izvođenju U2 i Pavarottija, te Piazzolline skladbe "Oblivion" i "Libertango". Između klasike i avangarde, između autorskih kompozicija s albuma "Mediterraneo" i suptilnih odsjaja balkanskog sevdaha, svaka večer nosila je drugačiji naglasak i pokazivala nevjerovatnu širinu harmonike kao instrumenta.

Poseban trenutak svake večeri bila je izvedba kompozicije "Stork suite", kojom je Hrustanbegović odao počast vlastitim korijenima, miješajući klasičnu formu s dubokom emocijom sevdaha. Britanska muzička kritika nije bila škrta na riječima. Novinari vodećih listova pisali su da ono što Hrustanbegović radi s harmonikom nije samo sviranje, već da je on srušio sve predrasude o harmonici kao narodnom instrumentu i postavio je tamo gdje joj je mjesto, u sam vrh svjetske klasike i avangarde. Opisivali su ga kao "harmonikaša s dušom orkestra", čiji su lebdeći tonovi bili istovremeno jezivi i prekrasni, prelazeći iz spektralne melanholije u intenzitet s lakoćom. "Svirati u ovoj dvorani je san, ali svirati sedam večeri zaredom i osjetiti kako harmonika diše s ovom arhitekturom, to je nešto što se riječima ne može opisati", izjavio je Nihad nakon finalnog nastupa 29. marta.

Ovim poduhvatom Hrustanbegović se upisao u "Zlatnu knjigu" dvorane i postavio ljestvicu za sve buduće generacije muzičara, dokazujući da za istinski talent i harmoniku nema neosvojivih tvrđava. Njegov rekord sada stoji kao svjetionik za sve umjetnike s Balkana, ali i harmonikaše širom svijeta.

Karijera bez premca, od Concertgebouwa do Notre-Dame

Londonski trijumf nije iznenađenje za one koji prate karijeru ovog majstora. Hrustanbegović je Het Concertgebouw u Amsterdamu posjetio sedam puta, tri puta solistički u Maloj dvorani i sa Jazz Orchestrom Concertgebouwa u Velikoj dvorani. Nastupao je i u Paradisu sa Grace Jones, te na Janezovim danima u Hrvatskoj pod patronatom Roberta Smitha. Svirao je uz legendu gitare Ala Di Meolu, a njegova kompozicija "World Promenade" bila je inspiracija za Heineken-ovu TV reklamu "Extra Cold" 2007. godine. Hodnici koje je prolazio nose imena poput katedrale Notre-Dame Le Puy-en-Velay u Francuskoj, Dvorane Vitezova u Hagu i Katedrale Presvetog Srca u Sarajevu.

Među najznačajnijim dostignućima je transkriptura Vivaldijevih "Četiri godišnja doba" za solo harmoniku, prva takva na svijetu, bazirana na originalnoj Urtext partituri. Sedam mjeseci rada i objavljivanje za Zefir Records donijeli su mu premijeru u Het Concertgebouwu na Valentinovo 2015. i pet zvjezdica belgijskog lista Klassiek Centraal, koji je napisao da je Hrustanbegović "otišao toliko daleko koliko je moguće s originalnom partiturom i interpretacijom baroknog stila na klasičnoj harmonici, a to je zadatak koji niko na svijetu nikada nije poduzeo. Smjelo i uspješno." Do danas broji deset solo albuma, uključujući "The Best of Concert Accordion", "Live in Het Concertgebouw Amsterdam" i "Mediterraneo".

Muzika u službi života

Sav prihod od ulaznica tokom sedam londonskih večeri namijenjen je udruženju Teenage Cancer Trust, koje pruža specijaliziranu skrb i podršku mladim osobama oboljelima od raka u Ujedinjenom Kraljevstvu. "Sretan sam što sam doprinio svijetu mladih ljudi za njihovo bolje sutra", rekao je Hrustanbegović po završetku finalnog nastupa, rečenicom koja govori više od svakog rekordera.

Bh. maestro osvojio London

Sedam večeri, jedna harmonika: Nihad Hrustanbegović ispisao historiju u Londonu

Komentari (0)