Giovanna Paparella, instruktorica fitnessa - Ljudi, širimo pozitivu, svima će nam biti lakše!

Talijanka koja je u Sarajevo došla s 20 godina, odlučila započeti novi život i u toj odluci ustrajala čak i kad je prestao “originalni razlog” – brak sa Sarajlijom, očitala nam je lekciju o mentalitetu, odnosu prema životu i potrebi da uvijek konstatiramo da nešto “ne može” prije negoli i pokušamo.

“Znam da je nekad prije rata bilo bolje, svi mi to pričaju, ali danas je danas i mi se moramo prilagoditi novim okolnostima. Ljudi trebaju gledati naprijed, a ne se stalno okretati nazad”, priča Giovanna Paparella (33), vlasnica fitness centra Lifestyle Club i odnedavno suvlasnica LGSF-a, kompanije koja se bavi trgovinom građevinskim materijalom, te agencije za nekretnine Dobar stan.

Ako poznajete Giovannu, njezin poduzetnički duh ne iznenađuje: s 18 je postala fitness trenerica u Bariju, a s 23 u Sarajevu otvorila svoj prvi fitness klub. Danas, njezin se život odvija između firme i obaveza u Lifestyle Clubu, te brige za devetogodišnjeg sina Lea. Dan započinje u šest ujutro, sprema doručak, odvodi sina u školu i odlazi u ured, gdje je od osam do pet, nakon čega juri u teretanu, u kojoj, uz ostatak tima, vodi različite kurseve: body sculpt, pilates, jogu, 50 plus aerobasic, kardiokombat, RTP… U rodni Bari odlazi dvaput godišnje kako bi vidjela roditelje i braću, godinu dana starijeg Michelea i dvije godine mlađeg Francesca.

Šta je uticalo na odluku da ostanete živjeti u Sarajevu i nakon razvoda prije dvije godine?

- Iz naše ljubavi rodilo se dijete, naš Leo, koji ima pravo da viđa oca i da mu bude blizu. Meni je, opet, Sarajevo druga kuća. Ovdje sam došla prije kao dvadesetogodišnjakinja; osjećam da pripadam ovdje, pustila sam korijenje, puno sam radila, stvorila nešto i nisam željela to ostaviti. Vjerujem da mogu doprinijeti ovoj zemlji, ovom gradu, koji je i moj, kao i tvoj.

Koliko je prošlo od razvoda i u kakvim ste odnosima s bivšim suprugom?

- Vjerujem u dobre odnose nakon što se supružnici rastanu. Nekad se neke stvari trebaju zaustaviti korak prije nego što sve krene nizbrdo. Taj korak prije dozvolio nam je da imamo normalan odnos. On je otac mog sina i ja ga poštujem, kao i on mene kao majku svog djeteta.

Mislite li da ćete se jednom opet udati za Bosanca?

- Brak je jednom u životu! Zasad tako mislim, ali nikad ne reci nikad. Zapravo, mislim da dvije osobe trebaju imati osjećaj pripadanja jedno drugom ne zato što to piše na papiru, već su udati ili oženjeni u srcu jedno za drugog. Možeš živjeti s nekim i nikad se ne udati. Ja sam sad napravila pauzu i jako mi je lijepo. Ne radim ništa drugačije nego kad sam bila u braku, uživam u vremenu s Leom, sretna sam i zadovoljna životom. Ako dođe neko, a ja osjetim da od toga može biti nešto, poželit ću mu dobrodošlicu u svoj život.

U čemu je tajna Vaše vedrine i sreće?

- Pozitivan stav. Čašu uvijek gledam kao napola punu, a ne polupraznu. Ne postoji život bez problema, ali moja filozofija je jednostavna: ako postoji problem, ima i rješenje za njega, ako rješenja nema, na to neću ni gledati kao problem, već ću pustiti da vrijeme sve razriješi.

Iziskuje li truda uvijek biti pozitivan, kad u stvarnom životu za to često nema pokrića?

- Nekad je mnogo teško biti pozitivan, ali to dolazi iznutra. Ja osjećam tu pozitivnost u sebi, a osjećaju je i ljudi oko mene. Da sam negativna, te bih vibracije širila oko sebe i onda bi ljudi bili manje raspoloženi prema meni. Evo primjera: donijela sam papire za svoju radnu dozvolu i gospođa koja je radila na tome pita me: Kako možete biti uvijek tako fini i raspoloženi? Odgovorim joj: Gospođo, da sam ja vama ovdje ušla i počela kukati i pričati o svojim problemima, vi biste mi rekli, daj bogati, imam i ja svojih muka, ne mogu ja to slušati!. Ne bi bila raspoložena da mi pomogne, a ja sam ušla kod nje sa širokim osmijehom na licu, pitala je kako je, zamolila da mi pomogne da riješim papirologiju i – uskoro dobijam dozvolu!

A šta se dešava u situacijama u kojima smo stalno izloženi negativnostima? Kakve efekte to polučuje?

- Recimo, šef se dere na tebe, ti ideš kući i dereš se na muža, on, opet, nađe nekog da istrese svoje frustracije i to je jedan začarani krug. Ako ti neko fino priđe, vedar je i uljepšava ti dan, i tebi će biti lijepo, bit ćeš raspoložena prema drugima, i to je ova ljepša strana priče o krugu – ovaj put pozitivnom. Ljudi, širimo pozitivu, svima će nam biti lakše!

Šta je naš najveći problem?

- Ljudi su ovdje zatvoreni u neku vrstu kocke, ne razmišljaju izvan zadanih okvira, ne žele otvoriti oči, proširiti vidike, otvoriti se prema nekom ko ima više iskustva od njih. Mi smo najbolje radili s ljudima koji su bili vani; ne zato što su se tamo obrazovali, već zato što imaju drugačiji pogled na život. Ovdje odmah kažu to ne može. Pa, hajde, razmišljaj malo kako se ipak nešto može uraditi. Uvijek čekaju da im neko drugi riješi problem. Ne zamjeram ja to, čak mogu donekle i razumjeti, ali ne razumijem to da ljudi ne žele raditi kako bi nešto promijenili. Ja sam utopistkinja, želim uvijek bolje, drugačije, želim sagledati stvari iz više uglova, proniknuti u to kako riješiti problem koji iskrsne.

Valjda je dio problema i to što ljudi nikad ne kreću od sebe, ne postavljaju pitanja sebi…

- Ja sebe uvijek preispitujem: jesam li bila korektna, jesam li nešto dobro uradila, jesam li mogla bolje. Ne želim drugima raditi ono što ne bih željela da drugi rade meni. Ovdje vrijedi još nešto: možeš nekome valjati hiljadu puta, ali ako jednom nisi valjao, kao da nikad i nisi. To ne može tako, moraš stvari stavljati na vagu.

Ali, ipak ste ostali ovdje…

- Zato što vjerujem da se stvari mogu promijeniti.

A kako promijeniti odnos prema tijelu? Već smo počeli razmišljati o tome kako do ljeta oblikovati tijelo?

- Evo, sad mi je počela sezona u građevini, ali i u fitnessu! Jedni grade stanove, a drugi izgrađuju tijela. (smijeh). Ljudi mi obično počnu dolaziti u teretanu u februaru, ali pošto je ovaj bio neuobičajeno pun snijega, sezona je krenula u martu. I završava krajem maja, jer ljudi počnu misliti šta će mi teretana, uzet ću ja rolšue ili bicikl i ići u prirodu. I nikad ne odu u prirodu.

Kakvi su “sezonski” zahtjevi?

- Kako da izgubim jedno četiri-pet kilograma za mjesec dana? Mi učimo ljude da se takvi planovi ne ostvaruju u mjesec ili dva, već treba početi teretanu posjećivati barem od septembra, pa trening intenzivirati od marta… Može se u dva mjeseca postići određeni rezultat, ali te aktivnosti treba pratiti određeni režim ishrane, prilagođen osobi i u skladu sa zdravstvenom situacijom.

A trening, koliko često?

- Ne više od tri-četiri puta sedmično. Ljudi misle da će, ako vježbaju svaki dan, imati bolje rezultate. Ali taj ritam organizam ne može podnijeti, izgubi se i entuzijazam pa to postaje obaveza koje se poželiš riješiti. Vježba ti ne smije dosaditi. Poželjno bi bilo da vježbanje postane navika. Žene trebaju shvatiti da kao što idu jednom ili dvaput mjesečno kod frizera, ili sedmično na manikir, da i vježba treba biti sastavni dio života. Ako ne možete naći više vremena, dovoljno je i dva puta sedmično, ali da se toga pridržavate.

Postoji li ovdje uopće kultura tijela?

- U posljednje vrijeme postoji. Ja sam u ovom poslu deset godina. U početku su nam dolazile samo curice, djevojke od 15 do 22-23 godine, ali sada je u fitnessu mnogo više žena. Postoji svijest o tome koliko je važno održavati kondiciju. Kod nas na fitness redovno dolaze i žene u godinama. Imamo program namijenjen ženama iznad 50 godina i trening je prilagođen njihovoj životnoj dobi. Dolaze dva puta sedmično, vježbaju, druže se, poslije idu na kafu. Imamo tridesetak takvih žena, i ja sam sretna što redovno dolaze.

Šta Vama znači vježbanje?

- Meni je teretana način života i zato želim da Lifestyle Club bude mjesto u kojem će svako pronaći nešto za sebe, i djeca i mladi i stariji, i gospođe i curice. Za mene je uspjeh kada shvatim da svi oni odu kući zadovoljni jer su se pronašli u nekoj vježbi, na nekom treningu, kursu…

Koliko ljudi danas idu u fitness centre i da li je u ovoj besparici to nešto čega će se najprije odreći?

- Ovo nije najbolji trenutak ni za građevinu ni za fitness, ali kad dobro radiš, ljudi to prepoznaju i uvijek se vraćaju. U vremenu krize ljudi novce pametno troše, traže najbolju uslugu, a mi se prilagođavamo tržištu i pazimo da naše usluge budu na najboljem nivou.

Koju vježbu smatrate najsavršenijom?

- Čučanj! To je jednostavna, ali istovremeno i kompleksna vježba. Ne može se naučiti u jednom potezu, već treba vremena da se dođe do savršenstva kako bismo uključili sve mišiće koji trebaju biti uključeni u izvedbu te vježbe. S čučnjevima se može uraditi puno na ženskom tijelu.

Šta kažete ženama koje mjesecima ili godinama nakupljene kilograme žele skinuti što prije, pred odlazak na more?

- Kažem im eeee, moja ti... Šalu nastranu, iskrena sam i kažem što jeste, istina, s dosta takta. Najgora stvar je lagati ljudima. Ako ima osnove, ali i volje, da se rezultat postigne što brže, onda ćemo ga zajedno i postići. Ako, s druge strane, postoji neki zdravstveni problem, ili ako se ne radi o 5 kilograma, već o 10 ili 15, osoba se mora prilagoditi spoznaji da tih 15 kilograma ne može skinuti brzo, ali joj kažem kako će za dva mjeseca izgledati bolje nego što sad izgleda. Ljudi reagiraju na iskrenost i prilagođavaju se realnim mogućnostima. To im daje motivaciju da idu dalje. Ko je slušao, nije se pokajao.

Pogledajte i druge dokumente u rubrici "Ko je ko"