Edina Hadžić, dizajnerica: Moda je izabrala mene

Neobičan dizajn skriven pod imenom U:W fashion djelo je dizajnerice Edine Hadžić. Ova bh. dizajnerica sebe je opisala kao snalažljivu, upornu i fanatičnu, ali i otkrila da još uvijek traži svoj prepoznatljivi stil dizajniranja. Zaljubljenica je u vintage odjeću, voli Grace Jones, izrađuje i modne dodatke, a nedavno je i ostvarila neobičnu suradnju i napravila kolekciju uniformi za kuhara Žarka Marića. Osim toga radi i kao modni novinar na TV1 i vodi blog naziva Jadi mladog dizajnera. Što nam je još otkrila ova bh. dizajnerica o svom radu, planovima, ali i stilskom izražaju, saznajte u nastavku.

Kako se rodila vaša strast prema modi? Što je prevagnulo pri odabiru načina i stila dizajniranja vaše odjeće?

Pa ne znam. Nisam ja to birala, ta je strast izabrala mene. Da jesam, nešto bih drugo odabrala. A stil još uvijek tražim. Nisam zadovoljna svojim dosadašnjim radovima. Definitivno još uvijek nisam odabrala tj. našla stil ili pravac u kojem ću raditi. To naravno dođe kroz rad, iskustvo... A ja sam tek počela da to stičem. Mada ne vjerujem da ću vam ikad potpuno moći dati odgovor na to pitanje.

Svoj rad predstavljate pod imenom U:W fashion. Kako je nastalo to ime i kroz koje tri riječi biste opisali svoj brand?

Nisam htjela da se moj brand zove Edina Hadžić. Ne da mi se nije dopalo moje ime, već sve ukupno mi se nije svidjelo kako se ovdje brandiraju odnosno ne brandiraju modni radovi. Htjela sam se odvojiti od toga. Moje ime će svakako uvijek biti neodvojivo od mog rada, a htjela sam brand drugačije nazvati, jer mi to pruža mnogo više slobode.

Dugo sam razmišljala o tome kako nazvati svoj brand. To je jako teško učiniti. To je isto kao da pokušavate sebe preimenovati. Na kraju me je inspirisalo to što mnogi slikari svoje apstrakcije ne imenuju već ih jednostavno nazovu Untitled Work i onda numerišu. Npr. veoma volim Mark Rothkov Untitled work No 5. rad. I to je bilo to. Untitled je konkretno naziv branda, koji je kasnije pojednostavljen na skraćeno U:W koji opet ima drugo značenje koji proizlazi iz spelovanja ovih slova. Ali prvobitna ideja, gdje se svaki rad pojedinačno numeriše je još ostao.

Svaki od radova U:W mode ili fashiona, nazovite kako hoćete, ima svoj poseban naziv, Untitled Work No te kod broj tog rada. Svaki svoj dizajn smatram posebnim te djelom koje egzistira samo po sebi, tako da svaki mora biti imenovan.

Nismo mogli ne primijetiti vašu kolekciju odjeće neobičnih krojeva, pomalo futurističnog dizajna napravljenu u svjetlim tonovima. Kada je nastala ova kolekcija koja je stekla veliku popularnost na bh. sceni?

Kolekcija o kojoj pitate je bila moj diplomski rad na Akademiji likovnih umjetnosti. Rađena je prije par godina i moram reći da je bila dosta primijećena. Ono što sam sebi postavila kao problem jeste skulpturalnost forme. Htjela sam sa odjećom izaći u prostor. Odjeća je dvodimenzionalna do onoga trena kada je mi obučemo. Tada poprimi formu koja se oslanja na naše tijelo, tj. formu našeg tijela. Htjela sam napraviti odjeću koja će mimo toga imati život sam za sebe. Koja će kao neka skulptura, izlaziti u prostor i kod koje će se nešto dešavati mimo našeg pokreta. To sam, mislim i postigla s plošnim i ravnim formama.

Nisam htjela upotrebljavati boju, a ako je ima, ona je dosta blijeda. Htjela sam da sjenom još jednom naglasim formu koja mi je i inače kao element bitnija od boje. Igra sjene i forme daje nevjerojatno mnogo prostora za rad i izraz. Tu sam pomalo naišla na trag onoga čime ću se baviti u životu u okviru mode. Ne znam još, ali sam definitivno na toj kolekciji otkrila neke stvari koje me zanimaju te otkrila što mi definitivno neće biti izazov.

Na čemu trenutno radite?

Nemam kolekciju odjeće predstavljenu za proljeće, već sad upravo snimam editorijal za uniforme koje radim. Naime, prije nekog vremena sam počela suradnju s kuharom Žarko Marićem. Dizajnirala sam mu dosta odijela, jer je često radio za TV. Ta odijela su morala biti lijepa i neobična, ukratko dizajnerski riješena. Otud se stvorila ideja za suradnjom. Već smo napravili malu kolekciju, u toku je slikanje pa onda slijedi promocija. Nadamo se da ćemo dobiti i sponzora, ali o tome ubrzo opširnije, nadam se.

Osim odjeće, kreatorica ste i modnih dodataka. Koje modele preferirate, koje materijale koristite, pratite li posljednje trendove?

Radim nakit. Volim izradu nakita jer je brza. Veoma brzo možete nešto dizajnirati i sprovesti u djelo, a i imate dosta slobode i mogućnosti eksprimentisanja. Nešto ozbiljnije je dizajnirati torbe. To još uvijek radim, samo opet je najveći problem platežna moć naših građana. Moje torbe su kožne, odlično urađene, kvalitetne, ali se moraju prodati daleko ispod cijene. S druge strane ako radim jednostavne, jeftine stvari, cekere, tu naravno radim na uštedi vremena i materijala, ali to se onda i vidi. U svakom slučaju trudim se da to bude funkcionalno i zanimljivo.

Gdje smo dosada sve mogli vidjeti vaš rad i što smatrate svojim najvećim poslovnim uspjehom?

Najveći poslovni uspjeh je bez ikakve rasprave otvaranje radionice, registracija branda, firme i naravno kontrolisanje i organizacija svega toga. Možda da to tako nisam uradila biste vidjeli ranije novu kolekciju, firma koliko god da je mala uzima svoje vrijeme, ali učim svakim danom. Mislim da će sve doći na svoje i da ćete uskoro moći vidjeti kolekciju po sezonama. Dakle, počela sam raditi.

Koji komadi odjeće zauzimaju posebno mjesto u vašoj garderobi?

Vintage. Volim 80-te i odjeća iz tog perioda mi je uvijek draga. Imam dosta mamine stare garderobe koja mi je zbog toga još draža. Često nosim košulju u kojoj se moja mama udala. Zaista je volim. A uskoro nadam se, neću imati potrebu da kupujem odjeću uopšte. Nadam se da će se u mome ormaru moći još jedino naći U:W fashion.

Tko po vama danas zaslužuje status modne ikone?

Ne znam, volim Grace Jones.

Posebnu popularnost ste stekli kod bh. blogera. Koju osobu s bh. scene biste voljeli vidjeti u vašim kreacijama i zašto?

Da, jedna sam od rijetkih dizajnerica koja je i u kontaktu s modnim blogerima. Pa i sama sam skoro jedna od njih. Slučajno sam upoznala Eminu Saletović koja piše dosta popularan blog. Ona tada nije znala tko sam ja, ali nakon što smo razmijenile kontakt informacije i nakon što je ona shvatila tko sam zapravo, poslala mi je jedan vaš članak. Tu se govorilo o blogerima i njihovim najdražim dizajnerima. Iznenadila sam se kad sam svoje ime više puta vidjela.

Ponekad se zatvorite. Ja dosta radim i nerijetko izgubim kontakt sa stvarnošću i sa svijetom oko sebe. U nekim satima pomislim da sve što radim je uzaludno i da to niko ne vidi. A onda shvatim da se moje ime tamo negdje spominje i vezuje iz kvalitet i da postoje ljudi koji su prepoznali sve što radim. To je bio zasigurno najbolji osjećaj ikad. Dala sam bezbroj intervjua. Više puta sam sebi ime pročitala u novinama, ali to ništa ne mora da znači. To je jedno, popularnost je drugo, a pozitivna kritika kod blogera, a to je najbliže što imamo modnim kritičarima, je nešto zaista posebno. Onog trena kada sam pročitala taj članak sam zaista dobila vjetar u leđa i bila sam presretna. Baš divno.

Već neko vrijeme djelujete i preko svoga bloga Jadi mladog dizajnera. Što vas je potaklo na njegovo stvaranje?

Pa počela sam ga pisati ne toliko davno. I na žalost nemam vremena da često pišem. A razlog zbog kojeg sam ga počela pisati bi trebao biti sam po sebi razumljiv. U toku mog kratkog rada, prići klijentima i prodati im nešto je zasigurno bilo nešto najteže. I još uvijek radim na tome. A blog, Facebook su veoma moćna sredstva koji svaki dan na hiljade ljudi čitaju. Tek što sam počela pisati i postati svoje stvari na blog, javilo se toliko ljudi kojima se svidio moj rad, pa su onda otišli do Facebook grupe, pa na kraju nešto i kupili, a to je najbitnije za jednog dizajnera. A i drugi razlog se nadovezuje na ovaj. Meni nije jasno zašto djevojke konstantno kupuju nekvalitetnu i dosadnu odjeću stranih brandova. Daju velike novce i čine to bez pogovora.

Dok kad je riječ o kupovini domaćih stvari, svi očekuju da će to dobiti nekako besplatno. Milion puta sam čula da kod nas nema dobrih dizajnera. Onda ja pokažem svoje radove i svi se oduševe, ali svejedno nisu voljni za to izdvojiti novac. Ovdje je moderno ono što se servira, rijetki su ti koji zaista nose ono što ih određuje, a još rjeđe oni koje određuje ono što oni jesu, a ne ono što im je okolina rekla da jesu. A pa ja se na neki način borim protiv toga u ovom blogu.

Mišljenja smo da se u medijima često ističu imena iz svijeta mode i dizajna čiji rad nije dovoljno kvalitetan, te tako javnost često dobiva iskrivljenu sliku o bh. modnoj sceni te je poistovjećuje s nemaštovitom i ne inovativnom. Ljuti li vas to kao dizajnera? Smatrate li da ste time oštećeni?

To se nadovezuje na ovo što sam prije rekla. Kod nas nema modne kritike. Bilo bi super da ima i da opstaju ljudi čiji je rad kvalitetan, ali to uvijek nije tako, ne samo kod nas nego i u svijetu. Opstaju ne oni najbolji nego najsnalažljiviji. Ali tamo to modni blogeri i kritičari filtriraju. Ja takvim „dizajnerima“ ne mogu zamjeriti što su radili i žrtvovali se dok se nisu tu pozicionirali, ali da, moram zamjeriti nestručnim novinarima koji se nerijetko stavljaju u ulogu kritičara. Tek da bi popunili program ili mjesto u novinama pozivaju se na te dizajnere, a opet to povlači za sobom lavinu.

Ljudima se to servira u novinama, a ljudi misle da je dobro samo ono što im se kaže da jeste i na kraju to nose. Jednom sam upoznala ženu koja mi se pohvalila kako ima "kreaciju", ma što god to značilo, jednog takog afirmiranog dizajnera. To što je ona nosila je doista izgledalo kao neka kreatura, ali ona je to sa ponosom nosila. Nitko da joj kaže da je to užasno i da ona izgleda čudno u tome. A gospođa je dosta poznata. Nije kriva ni ona što ne zna bolje, pa ni taj dizajner koji se svojim radom uspio tu pozicionirati, mogu biti krivi jedino ljudi koji nisu stručni, a govore o modi.

Primijetili smo i vaš angažman na TV1. Možete li nam pobliže objasniti o čemu se radi i koja je zapravo vaša uloga u emisiji TV Jedna ?

Pa trebao im je netko tko je vezan za modu, ali opet dovoljno fleksibilan da o tome ne govori samo iz jednog ugla. Nisu željeli novinara na ovom poslu, a način na koji sam ja pristupila poslu za vrijeme snimanje pilot emisije im se svidio. I opet, govorili smo o novinarskom nepoznavanju mode, a to se na mene ne može odnositi. Trudim se pokazati rad mnogih kvalitetnih dizajnera, ali nikad nisam pokazala rad osobe čiji mi se konkretno rad nije svidio. Mada to nije uvijek moguće, trudim se da obuhvatim problematične teme za nas dizajnere. Nažalost u tih par minuta koliko traju prilozi koje radim, zaista ne mogu dati odgovor, ali trudim se da su moja pitanja zaista smislena i glasna.

Izvor: modamo.info

Pogledajte i druge dokumente u rubrici "Ko je ko"