Selma Spahić, rediteljica: Ne bježi od tabu tema

Najperspektivnija bh. pozorišna rediteljica Selma Spahić zapravo je htjela postati filmska umjetnica. Iz toga razloga upisala je režiju na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, ali je tokom studija zavoljela teatar.

Javnosti se prvi put predstavila 2008. godine sa diplomskom predstavom "Buđenje proljeća", za koju je dobila priznanje "Hrabri novi svijet" na 48. Festivalu MESS. Zvanično je diplomirala 2010. godine, u klasi profesora Pjera Žalice.

Osim Buđenja proljeća, na Akademiji je režirala još dvije predstave: Orkestar Titanik Hriste Bojčeva i Woyzeck Georga Büchnera.

Rođena je 1986. godine u Foči, a veći dio života provela je u Zenici, gradu u kojem danas žive njeni roditelji, ljekari po struci. Period rata u Bosni i Hercegovini provela je kao izbjegica u inostranstvu.

Režirala je više zapaženih predstava u nekoliko bosanskohercegovačkih teatara, kao što su: "Uticaj gama zraka na sablasne nevene" u SARTR-u, "Pobjeda" u Narodnom pozorištu Sarajevo, "Let iznad kukavičijeg gnijezda" u Narodnom pozorištu Tuzla, "Usamljeni Zapad" i "Kako sam naučila da vozim" u Mostarskom teatru mladih, te "Bolest porodice M" u Kamernom teatru.

Dodijeljene su joj nagrade za najbolju studenticu u okviru Odsjeka za režiju u 2004./05. i 2006./07 godini. Predstava Buđenje proljeća nagrađena je "Ključem tmače" za najbolju akademsku predstavu u 2007. godini, nagradom "Hrabri novi svijet" magazina Dani, te "Specijalnom nagradom žirija za hrabar rediteljski istraživački rad"» na Internacionalnom teatarskom festivalu MESS 2008. godine.

Predstava Usamljeni Zapad nagrađena je «Nagradom za kolektivnu igru i najbolju predstavu u cjelini» na Festivalu autorske poetike u Mostaru 2009. Predstava "Pobjeda" dobila je nagradu za najbolju režiju na XXVI Pozorišnim susretima u Brčkom, a predstava "Kako sam naučila da vozim" nagradu za najbolju režiju na Festivalu autorske poetike u Mostaru 2010. godine.

Selektorica je Future MESS programa Internacionalnog teatarskog festivala MESS koji je namijenjen mladim pozorišnim umjetnicima.

Mlada rediteljica otkrila je ovaj festival tokom prve godine studija u Sarajevu. Ona kaže da je ono što je uveliko uticalo na nju je specifičan proces pozorišta, posebno u radu s glumcima, proces koji se sastoji od istraživanja svih vrsta tema sa glumcima, tema koje su važne za naše društvo, i problema sa kojima se ljudi ne usuđuju suočiti. Ono što je konačno otkrila u pozorištu je intimnost koja od ove discipline čini "najčarobnije mjesto na svijetu".

Ono što smatra čarobnim je ideja o stvaranju nečega iz ničega, počevši ponekad od teksta, ali ne i uvijek. Njezino pozorište izgrađeno je na osnovu intimnog iskustva i suradnje sa glumcima.

Što se tiče forme tiče, ona nije rob identifikacije likova sa glumcima. Iako su Bob Wilson i Marina Abramovic imali važan utjecaj na nju, zbog njihovih maštovitih predstava koje krše pravila, za Selmu Spahić tema je još uvijek najvažniji faktor. Ona vjeruje da joj tema daje oblik.

U svojoj posljednjoj predstavi, "Kako sam naučila da vozim", koji govori o pedofiliji, Spahić je izabrala vrlo jednostavnu scenografiju, bez ijedne promjene svjetala, "jer je tema važnija od ičega drugog".

Kao selektorica programa Future Mess, njena tačka gledišta leži u pričama koje je zanimaju. "Ja ne želim nikakve granice, samo sam htjela vidjeti temu iza predstave".

Pogledajte i druge dokumente u rubrici "Ko je ko"