Bila je znatiželjno, ambiciozno i vrijedno dijete koje je voljelo školu i sve vanškolske aktivnosti, a najvažnija je bilo pjevanje. Tridesetogodišnja Maja Sarihodžić, umjetničkog imena Maya Sar, pjevala je oduvijek. Čak i danas zna zapjevati tek onako, usput, a da ni ne zna da pjeva dok joj neko ne skrene pažnju. Rođena u Tuzli, dio života provela je u Srbiji, gdje se preselila s roditeljima. U Sarajevu je završila Muzičku akademiju na Odsjeku za klavir, koji danas predaje u sarajevskoj Nižoj muzičkoj i baletskoj školi, nastavljajući tradiciju, jer je i njena majka profesorica muzike. Studijska muzičarka, pjevala je bekvokale Hanki Paldum, Deenu i Toniju Cetinskom; publiku je očarala pjesmom Nespretno, a saradnja s Dinom Merlinom odvela ju je na Eurosong. Prije godinu dana napisala je pjesmu Moj je život moja pjesma te pozvala tri sjajne pjevačice, Ninu Badrić iz Hrvatske, Karolinu Gočevu iz Makedonije i Aleksandru Radović iz Srbije, da u Sarajevu održe koncert za pomoć ženama oboljelim od raka na grliću maternice. Pjesma je postala zaštitni znak kampanje za podizanje svijesti o prevenciji ove opake bolesti, a Maya, Nina, Karolina i Aleksandra nedavno su održale koncert u Zagrebu čiji je pokrovitelj bio hrvatski predsjednik Ivo Josipović.
Maya Sar tri je godine u braku s muzičkim producentom Mahirom Sarihodžićem, a svi koji su zavoljeli njenu prvu pjesmu, koja je definitivno nešto posebno i drugačije od onoga na što smo do sada navikli od ženskih vokala u BiH, mogu se radovati skorom izlasku CD-a.
Zašto ste odlučili učestvovati u kampanji podizanja svijesti o raku grlića maternice?
– Zato jer sam žena. Po nekim statistikama, u Evropi svakih osamnaest minuta jedna žena umre od raka grlića maternice. A kod nas ne postoji ni organizacija podrške, ni bilo kakava vrsta evidencije oboljelih ili smrtnosti.
Odakle inspiracija za pjesmu Moj je život moja pjesma?
– Pjesma je nastala za bukvalno deset minuta. Uza sve podatke koje sam imala o bolesti, uz priče stručnjaka o tome ko su žene koje im dolaze, u kakvim stadijima, samo sam se zamislila u njihovoj koži. Jer, ne daj Bože, ali u njihovoj koži može biti svako.
Koliko ste ranije poznavali žene koje se bore sa zloćudnom bolesti?
– Nakon što smo započeli akciju, srela sam se s mnogo žena koje su imale ili imaju tu bolest. Pa čak i žene koje srećem svaki dan, a za koje nisam znala, otkrile su mi kako pate od toga. Suština je da nijedna žena ne mora da umre. Moja zadaća bila je upravo ta da shvate kako je pregled nužan.
Koliko ste Vi odgovorni kada su u pitanju redovni pregledi?
– Ne odlazim kod ljekara s radošću, ali trudim se da, koliko god mogu, korigujem i sebe i svoje bližnje i prihvatim to kao nužno.
Živite li zdravo?
– Ne pušim, ne pijem alkohol i često mi u društvu kažu da sam partibrejker jer mi se na dernecima prvoj prispava.
Koliko pazite šta jedete?
– Imam haotičan tempo života i rijetko sam u prilici da mogu zdravo jesti. Ali, kad sam u kući, bukvalno urnišem ukućane s tim da moraju jesti i voće i povrće i sve ostalo što je zdravo. Uživam kad imam priliku da se tako brinem o svojima.
Volite kuhati?
– Volim. Veliki sam gurman i nije mi mrsko kuhati u bilo koje doba dana, ni za sebe, ni za druge. Ispaštaju moji kilogrami, ali nije strašno.
Imate li omiljeni način relaksacije?
– Ne idem ni na kakve fitnese i sportske aktivnosti; bavljenje kućom je moja relaksacija i nešto u čemu uživam.
Koliko Vam godi medijska pažnja?
– Obavila sam razgovor sama sa sobom, i pomirila se s tim da se moram slikati, biti u prvom planu, nasmijana i ljubazna i kada mi nije do toga. Dogovorila sam se sa sobom da ja to mogu.
Šta ne volite u svome poslu?
– Ne volim licemjerje, ne volim laž, ne volim kada ljudi kasne na termine. Užasavam se amaterizma.
A šta cijenite?
– Poslovne ljude koji stavljaju sujetu po strani i cijene taj Božiji dar. Jer talenat koji nam je podaren upravo jeste dar od Boga i volim kada ga ljudi tretiraju na takav način.
Čega ste se morali odreći zbog posla?
– Nikad nisam imala mnogo slobodnog vremena, uvijek sam radila nekoliko poslova, čak i dok sam studirala. Čovjek bude zakinut za druženje s ljudima koje voli, za porodicu… Sreća pa imam podršku ljudi koji su mi važni. Oni me razumiju pa vrijeme kojeg je količinski manje bude iskorišteno kvalitetnije.
Postoji li nešto što nikada ne biste uradili radi karijere?
– Ne bih nikada radila ono što bi naškodilo mojoj porodici. I nikada se ne bih kompromitovala tako da podilazim publici. To jeste teži i duži put, ali se nikada ne bih upuštala u vode komercijalne muzike. Mislim da se ne bih ni dobro snašla u tome.
Kako odvajate komercijalu od kvaliteta?
– Nema tu neke pretjerane filozofije, ili me dotakne, ili ne. Bitna je suština. Ako imaš namjeru samo da prodaš proizvod, onda pjesma čak i ako postigne trenutni uspjeh, ne traje dugo.
Šta je Vaš poslovni cilj?
– Da opstanem. Da nemam instant-hit koji će biti aktuelan mjesec dana, već pjesme koju će ljudi poželjeti da čuju i za deset-petnaest godina, za svoju dušu.
Da li zato tako dugo radite na CD-u?
– Suprug i ja smo mnogo pažnje posvetili tome da CD bude po našem ćeifu. Nije to nikakvo filozofiranje; jednostavno, stalo nam je do toga, stalo nam je da to bude nešto čega se nećemo postidjeti ni godinama kasnije. I od toga nećemo odustati.
Da li je biti u poslu sa životnim partnerom prednost ili mana?
– U našem slučaju je prednost. Mada tu bude i teških trenutaka jer smo stalno zajedno. Pored mog, radimo i projekte drugih izvođača, kao i Mahirove projekte u studiju. Naš interni dogovor je da smo poslovni partneri kada smo na poslu, a kada smo kod kuće, onda smo partneri. Ali, dođe do sukoba mišljenja.
I? Šta onda?
– Oboje smo prilično tvrdoglavi i branimo svoje stavove, ali uvijek nađemo kompromis. Kada je procentualno veća šansa da je Mahir u pravu, ja popustim, i obratno.
Je li Vas brak iznenadio?
– U pozitivnom smislu. Dao mi je dodatno samopouzdanje.U našem slučaju nije se promijenilo ništa drastično u odnosu na život prije braka. Desila se neka vrsta nadogradnje, koja meni prija.
Vodi li Vas kroz život razum ili emocije?
– Jako sam emotivna i mislim da je to, koliko god apsurdno zvučalo, jedna od mojih osnovnih i kvaliteta i mana. Voljela bih da sam malo racionalnija, jer mi se zna desiti da me stvari doslovno emocionalno devastiraju. Ne mora se čak raditi ni o nekoj mojoj ličnoj priči, niti ljudi koje poznajem.
Kakve Vas stvari dirnu?
– Nedavno sam vidjela plakat Otvorene mreže na kojem stoji "Hvala što sam živ", u ime sve djece kojoj se pomoglo da ozdrave. I to me totalno skršilo. Jer, u svim poslovima i svakodnevnim obavezama, zaboravimo koliko ima ljudi kojima treba pomoć.
Zašto je lijepo biti žena?
– Nije nikakva feministička priča, ali samim tim što možemo biti majke i donijeti život na ovaj svijet, mislim da je ženama podaren senzibilitet koji je, za moj pojam, uzvišen, kao i neki vid saosjećanja i razumijevanja koji muškarci često nemaju. Taj instinkt i ženska intuicija su mi fantastični.
Oslanjate li se na intuiciju?
– Uvijek. I u pravu sam u devedeset posto slučajeva.
Imate li strast za kupovinom?
– Imam. Nije ništa opsesivno, ali volim sve što je vezano za kuću i porodicu, volim usrećiti bliske ljude sitnicama, razmišljati o tome šta bi nekoga usrećilo. To je moja sreća. I volim kupovati za kuću, da li je to šolja ili sredstvo za čišćenje – nebitno.
Jeste li tradicionalni?
– U nekim stvarima da.
U čemu?
– Na prvom mjestu, u odnosu s porodicom, roditeljima i djecom. Čovjek, naravno, ne može živjeti u 21. vijeku kao da je 18., ali zbog toga ne treba ni odbacivati neke stvari, najviše okrenutost prema porodici i prijateljima. Na Zapadu se to evidentno izgubilo, ali se mi još držimo toga i ja volim što je tako.
Koji gadžet morate imati?
– Volim iPod jer mnogo slušam muziku, ali mi je diktafon na prvom mjestu jer mi često usputno dođe inspiracija i ako ne zabilježim odmah, poslije ne mogu da se sjetim. Tako sam napisala mnogo pjesama.
Omiljeno doba dana?
– Rano jutro, ali kada ne žurim nigdje. Volim rano ustajati da mogu na miru da odjutrim. I volim šest sati popodne. Tada sam rođena i to mi je najdraže doba dana.
S kojim biste muzičarem voljeli snimiti duet?
– Sa Steviejem Wonderom. On je umjetnik koga cijenim, koji je donio nešto novo u muziku i koji je i nakon 20 godina jednako aktuelan i svjež.
Koji ste film pogledali najviše puta?
– Mostovi okruga Madison.
Pjesma koju slušate na repeat?
– Why od Annie Lennox.
Koga smatrate ikonom stila?
– Nisam baš očarana manekenskim tipovima, ali dopada mi se stil Kate Moss. Ali, Audrey Hepburn je vječita.
Izvor: Gracija
Foto:mayasar.com
