Damir Bunoza, dirigent: Glazbu u rodnom Mostaru živi punim plućima

Jedini poslijeratni dirigent s područja Hercegovine Damir Bunoza unatoč i mrtvilu kulturne scene, glazbu u rodnom Mostaru živi punim plućima.

Premda se od dirigentske palice još ne može živjeti, kroz stvaranje novih kompozicija i odgajanje novih generacija u osnovnim glazbenim školama vidi svjetliju budućnost. Zbog čega je jedan od inicijatora brojnih glazbenih zbivanja, što su mu sljedeći planovi i kako gleda na stanje koje vlada na kulturnoj karti Mostara uz zanimljivost iz privatnog života, otvoreno govori za čitatelje Dnevnog lista.

Na čemu trenutačno radite?
- Trenutačno radim na klasičnom koncertu koji će se održati 14. veljače u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače. To je koncert posvećen instrumentu - flauti, gdje će studenti mostarskog Sveučilišta, PMF fakulteta, s glazbenog odsjeka, smjer flauta, imati ispitni koncert, a Mostarski simfonijski orkestar uz moje dirigiranje će ih popratiti. Između ostalog, izvodit će se poznati Brandeburški koncert br. 4 J. S. Bacha, što je priznato umjetničko djelo!
Tako ovih dana provodim vrijeme uz partiture, dnevno 2-3 sata, studirajući je, vježbajući manualnu tehniku, prosviravajući djela na klaviru i također pišem orkestraciju za jedno djelo i time se pripremam za probe s Mostarskim simfonijskim orkestrom.

Vi ste jedini školovani poslijeratni dirigent na području Hercegovine, koliko Vam je značajna ta činjenica?
- Ta mi činjenica daje moral pa i u neku ruku i imperativ da trebam učiniti sve što je u mojoj moći kako bi se još više pokrenulo kulturnih glazbenih zbivanja u Mostaru i Hercegovini. To što sam jedini diplomirani dirigent u zadnji dvadesetak godina znači da ipak stvari idu nabolje jer prije mene nije nitko ni bio.

Kako je Vaša obitelj reagirala kad ste se opredijelili za dirigenta?
- Pa bili su iznenađeni, većina prijatelja i obitelj su bili mišljenja da nema potrebe da opet studiram kad sam već završio jedan fakultet i imao posao u svojoj struci. A pogotovo što sam se odlučio studirati za dirigenta, bilo im je čudno odakle mi sad to. Jedini koji me u obitelji tada bezuvjetno podržavao bio je moj otac koji je, nažalost, nedavno preminuo i zato ga spominjem jer je on veliki dio moga uspjeha.

Jeste li kad pomislili odustati?
- Ne može se odustati od nečega što volite, što vam otvara stalno nove svjetove glazbe i što je dio tvog svakodnevnog života. Studirati umjetnička djela kao dirigent, daje umjetniku jedinstvene poglede i saznanja te podiže na jednu višu razinu razumijevanja i osjećanja prema umjetničkim djelima. Umjetnička glazba je kao duševna hrana, osjećam je kao svakodnevnu potrebu da bih dušu ispunio. Nikad mi nije palo na pamet baviti se nekim drugim poslom, a kamoli odustati.

Koliko ste zatrpani poslom?
- Mogu reći da sam pretrpan “poslom” mada za mene glazba nije posao nego način života. U jednom danu znam studirati neko klasično djelo pa pisati aranžman ili orkestraciju za neko drugo naručeno djelo, zatim sjesti za klavir i vježbati neko treće djelo, a osim klasike u zadnje vrijeme proučavam jazz harmoniju i improvizacije i tako iz dana u dan. Znači, aktivan sam s Mostarskim simfonijskim orkestrom, sviram klavir u trio Pons, predajem u Srednjoj muzičkoj školi, pišem aranžmane i orkestracije. Znači da ima “posla”.

Koliko je bio težak fakultet, u kojem ste roku završili ?
- Većina glazbenika kada diplomira na akademiji zaposli se u nekoj školi i tu stanu. Znači doprinose zajednici na pedagoški način prenoseći svoje znanje djeci. Međutim, ja nakon što sam to ostvario, znači diplomirao za profesora i zaposlio se, osjetio sam želju za daljnjim usavršavanjem. Ravnateljica Muzičke škole prof. Meliha Kolukčija je predložila da bih trebao dalje studirati za nešto više, za dirigenta. Opet sam otišao u Sarajevo na Muzičku akademiju, ponovno polagao težak prijemni i opet studirao četiri godine. S obzirom da na odsjeku za dirigenta primaju jedno ili dvoje u godini, bio sam ponosan kada su odlučili mene primiti. Znači, studirao sam dva odsjeka po četiri godine, ukupno osam godina što je i u mogućem roku ostvareno.

Što Vas je motiviralo na taj poziv?
- Želja za muziciranjem, stvaranjem, pisanjem, vježbanjem itd.

Imate li nekog uzora u svijetu glazbe i tko je to?
- Dirigent Herbert von Karajan mi je najomiljeniji, sva djela je dirigirao napamet, što nije nimalo lagano!

Prvi samostalni koncert održali ste u rodnom Mostaru, kakav je osjećaj bio stati pred veliki orkestar i domaću publiku?
- Nisam tip koji ima tremu, ali kad sam prvi put stao pred orkestar, 2007. godine, bilo je treme. Dodatni motiv je uvijek domaća publika i ona digne moral. Bitna mi je suradnja Mostarskog simfonijskog orkestra koja, evo, teče uspješno već 4-5 godina. Imali smo prelijepe koncerte pred prepunom dvoranom gdje bih istaknuo koncert etnoglazbe koji smo održali prošle godine gdje sam i sam napisao nekoliko aranžmana.

Može li se živjeti od dirigentske palice?
- Danas u Mostaru ne može, mada ima nekih budućih naznaka. Puno radim s Mostarskim simfonijskim orkestrom gdje osmišljavamo nove koncerte, imamo dosta proba, ali sve se to većinom radi na bazi entuzijazma, za vrlo malo novca koji nije ni dostojan utrošenog rada i vremena. Danas u Mostaru je stanje takvo da imamo domaće glazbenike svirače i domaćeg dirigenta, samo nas se treba sustavno “staviti u pogon” preko institucija Grada Mostara. To ne bi puno koštalo s obzirom da smo svi domaći glazbenici koje samo treba zaposliti s normalnom plaćom, kako bismo proizvodili kulturu, a ne da nam dođu “uvozni umjetnici” na jedan dan, nastupe, uzmu velik novac i odu, a naši domaći umjetnici ostaju nezaposleni ili sviraju po kavanama.

Radite i kao profesor u Muzičkoj školi, koliko je ovo područje talentirano za glazbu?
- Radim u Srednjoj muzičkoj školi već 9 godina i ima dosta naših učenika koji uspješno studiraju na akademijama. Mostar ima po dvije osnovne i srednje škole, Glazbenu i Muzičku. Znači, ima dosta prostora gdje djeca mogu svirati, pjevati i učiti o glazbi, što izgleda dobro. Malo jest čudno da većina istih profesora radi u obje škole, ali, eto, jedna je po hrvatskom, a druga po bosanskom planu. Mozart, Beethoven i dr. geniji nisu naznačili koje su nacionalnosti note pa su nas tu malo zbunili.... he he, malo šale na račun politike. Mostar zaista ima talentirane glazbenike. To svjedoče brojni naši učenici, današnji uspješni studenti na akademijama.

Što mislite o kulturnoj i glazbenoj sceni u Mostaru?
- Ako Bog da, bit će bolje...

Pored brojnih angažmana, član ste i glazbene skupine Twist – zbog čega (ljubav ili financije ili oboje)?
- Oboje, ugodno s korisnom. Mislim da pravi glazbenik ne bi trebao dijeliti glazbu na stilove, misleći da je samo jedan stil glazbe dobar, a ostali nisu. Mislim da je bolja neka dobra rock pjesma od lošeg klasičnog djela i obratno, i tako sa svim stilovima međusobno. Sretan sam što ne sviram samo po notama klasiku koja jest jedina umjetnost i što je moja prava ljubav, ali lijepo je znati svirati i ostale stilove glazbe, pop, rock, etno, pa i dobar narodnjak, te svirati s bendom uživo, improvizirati, drugim riječima, biti glazbeno kreativan. Grupa Twist je nastala prije mog studiranja (prije nekih 12 godina) i dalje dosta nastupa po klubovima i svadbama i također je jedan lijepi dio mog glazbenog života. Ljudi osjete dobru svirku i jednostavno nas traže.

Trpi li obitelj zbog karijere i čestih putovanja?
- Često putujem po Europi, pogotovo u zadnje dvije godine zahvaljujući nastupima s Napretkovim Triom Pons, ali i s orkestrom po BiH. Supruga me podržava u mom radu i, naravno, bez njezinog razumijevanja bi sve teško funkcioniralo. Žena je stup cjelokupnog uspjeha! Kćerka mi je još mala, pa ja trpim kad sam odsutan jer je ne vidim po nekoliko dana.

Kako izgleda Vaš jedan prosječan dan?
- Radno, malo spavam, kasno liježem, oko 2-3 ujutro, kako bih stigao sve uraditi.

Koji su Vam sljedeći planovi?
- Moram priznati da imam jako puno planova, kao na privatnom, tako i na poslovnom planu. Nakon koncerta klasične glazbe koji će se na Valentinovo održati u Kosači, planiram također održati koncert filmske glazbe, potom slijedi svečani uskršnji koncert, ali i brojni nastupi s Triom Pons, bendom Twist... i još jedno dijete ako Bog da.....he he.

Kad bi Vaša kćerka odlučila pratiti stope kojim idete, biste li je podržali ili uputili u neke profitabilnije vode?
- Bezuvjetno bih je podržao u čemu god ona vidi sebe, pa ni moje stope nisu loše, he he..., ali u zadnje vrijeme više se igra maminim knjigama nego tatinim klavirom, tako da će izgleda biti prof. hrvatskog jezika što je još manje profitabilno, he he. Šalu na stranu, za mene je novac sekundarno-posljedična stvar u struci kojoj ste predani, jer dođe sam po sebi ako ste kvalitetni u tom što radite.

Pogledajte i druge dokumente u rubrici KO je KO