Bojana Praštalo, novinarka - Timska igračica

Kada je prije tri godine počela s radom, Elta televizija je okupila tim koji se sastoji od mladih, obrazovanih novinara, entuzijasta koji imaju želju da rade i da stvore prepoznatljiv gradski medij. U tom timu našla se i mlada novinarka Bojana, tada Kozomara, sada Praštalo, koju je publika upoznala zahvaljujući autorskim emisijama zabavnog tipa. Ovu 29-godišnjakinju publika je vrlo brzo prihvatila zahvaljujući neposrednosti, suptilnosti i nenametljivoj eleganciji. Bojana za naš časopis govori o svojim novinarskim počecima, koji su istovremeno teški, ali obilježeni nezaboravnim trenucima i divnim prijateljstvima, o najzanimljivijim sagovornicama koji su na nju ostavili veliki utisak, ali i o novom poglavlju života koje je počela ove godine udajom za dugogodišnjeg momka.

Prije nego što si došla na Elta televiziju imala si priliku da se oprabaš u novinarskim vodama. Kako je sve počelo?

- Žurnalistiku na Filozofskom fakultetu u Banjaluci upisala sam 2003. godine. S obzirom na to da sam sebi dala godinu dana oduška i završila ga godinu dana nakon roka, počela sam raditi na Bel televiziji, gdje sam stekla prva radna iskustva. Taj period pamtim kao jedan od najljepših u životu. Na Belu sam radila godinu i po, prošla kroz različite žanrove i posao učila od ljudi koji su kompetentni da prenesu znanje na mlađe kolege. Potom, prelazim na Elta televiziju, novi perspektivni medij.

Ono što sam do sada osjetila jeste da novinarstvo pruža dosta lijepih stvari, ali i traži veliku posvećenost. Svakodnevno upoznajem nove ljude koji mi šire životne horizonte, ali, naravno, ima tu i sujete i malo ljubomore. Znate kako kažu "bitno je da čovjek uči na tuđim greškama, a ne na svojim", međutim kad-tad moramo učiti iz svojih grešaka.

Imam sreću da na mom poslu vlada dobra atmosfera, da imam kolegijalne saradnike s kojima sam se sprijateljila, jedni drugima pomažemo i međusobno se dopunjavamo, naravno bude tu i trzavica, ali sve to ide u rok službe.

 Trenutno vodiš emisiju "Kafa u 5". Koja je bila tvoja ideja?

- Emisija koja ide već pola godine na našoj televiziji zamišljena je tako da kada se ljudi vrate s posla, mi budemo ti koji će biti sastavni dio popodnevnog odmora i društvo za kafu. Donosimo im informacije o svim gradskim dešavanjima, zanimljivostima, a svaki dan imamo i gosta. Emisiju radimo koleginica Brankica Lazičić i ja.

Naša televizija se ne bavi visokom politikom, mi smo gradska televizija koja vodi računa o lokalnim dešavanjima. I to ne samo u Banjaluci, imamo dopisnike u Doboju, Tesliću, Zvorniku, Trebinju, tako da ostajemo u korak sa dešavanjima širom Republike Srpske.

Kakav je izazov raditi emisiju koja svaki dan treba da bude drugačija i zanimljiva?

- Timski rad je najbitniji. Svako jutro imamo sastanke, ljudi nam se javljaju i obavještavaju nas o događajima. Takođe imamo i online sastanke sa kolegama iz drugih gradova. Često pravimo tematske emisije, kao na primjer zaboravljeni zanati, koje pretvorimo u zanimljive priče. Pružamo šansu mladim ljudima kada prepoznamo da im je potrebna medijska podrška, odnosno promocija za bitne stvari koje rade. Pratimo i humanitarne akcije, a moram pomenuti i da je naša ekipa iz Teslića nedavno inicirala jednu. Naime, snimili su prilog o višečlanoj porodici koja živi u neuslovnoj kući, jedna naša gledateljka je vidjela prilog i sakupila pomoć za tu porodicu, a mi smo im je dostavili.

Koji ti je novinarski zadatak, događaj ili sagovornik ostao u sjećanju?

-Izdvojila bih pjevača Harisa Džinovića, koji je ostavio veliki utisak na mene. Ono čime me je oduševio nije to što je zahvalan sagovornik, nego to što je kvalitetan čovjek. Imala sam priliku da kroz intervju saznam dosta o njemu privatno, a često se sjetim nekih stvari iz tog razgovora i zahvalna sam mu na tome. Takođe, na mene su pozitivan utisak ostavili i glumci iz serije "Selo gori, a baba se češlja", posebno Radoš Bajić.

S obzirom na to da novinarski posao ne ostavlja puno slobodnog vremena, da li uspijevaš da izlaziš, putuješ i provodiš vrijeme onako kako ga mlade djevojke provode?

- Slobodno vrijeme trošim na familiju, prijatelje, idem u prirodu, na kafu, ponekad vježbam i kad mogu putujem. Sada već manje izlazim i uglavnom idem na tiša mjesta, gdje mogu da se ispričam sa svojim društvom.

Ne trošim vrijeme po kozmetičkim i frizerskim salonima, ne podržavam estetske operacije i izvještavanje ljudskog tijela i izgleda. Iako radim posao gdje je vizuelni indentitet veoma bitan, mislim da priroda najbolje reguliše te stvari. U suštini, mislim da je kompromis veoma bitan u životu i trudim se da vrijeme ne trošim na gluposti.

S obzirom na to da mnogo putuješ, koje putovanje bi izdvojila kao posebno?

-  Imala sam tu sreću da dosta putujem, a Veneciju izdvajam kao poseban grad. Iako sam je posjetila i ranije, ovo putovanje mi je posebno iz jednog prostog razloga što me je moj tadašnji momak, a sada suprug, u Veneciji zaručio. Prsten sam dobila kod mosta Rialto, dok smo se vozili gondolom.

Putovanje koje mi je takođe ostalo u sjećanju je Firenca, gdje sam bila ove godine. Zaista zanimljiv grad i preporučila bih svakome ko ima mogućnosti da je posjeti. Takođe mi se svidio Prag, koji je veoma organizovan, čist i smiren.

Koliko ti se život promijenio od udaje?

- U stvari, ništa se nije promijenilo. Goran i ja smo se upoznali slučajno, naša ljubav traje već osam godina, a sad je krunisana brakom. Jedino na šta se nisam navikla je moje novo prezime.

 Da li imaš ambicije za dalji razvoj karijere?

-  Ja sve prepuštam sudbini, ne forsiram neke velike ciljeve, jer u tome čovjek izgori. Moje pravilo je da ko hoće da te primijeti, kad-tad te primijeti, u svakom smislu. Zadovoljna sam svojim trenutnim poslom. S obzirom na to da smo kablovska televizija, mislim da smo uspješni. Širimo se, uvodimo nove emisije, dolaze nam nove kolege i, što je najvažnije, ljudi nas prepoznaju.