Rođena je u centru Šehera, gdje i danas živi. Rasla je, kako su svojevremeno pisali o njoj, uz sevdalinku - najmiliju pjesmu svoje majke, pa je onda i bilo normalno da i sama uplovi u vode koje brode najdubljim slojevima narodne duše.
Njen glas je osvojio i doajena sevdaha Safeta Isovića, koji joj je bio i jedan od prvih učitelja. Ona je Bahrija Hadžialić, interpretatorka bosanske gradske pjesme - sevdalinke. Na njenom novom CD-u je trinaest pjesama, posvećene su njenom bratu koji je sa životne scene otišao prije tri godine. Kako za Oslobođenje kaže Hadžialić, pjesme na ovom albumu su one koje je njen brat rado slušao i volio.
"Htjela sam da mu pored onog spomenika na mezaru koji je zaslužio podignem na neki način i ovaj muzički. Pored sevdalinki tu ima i novokomponovanih pjesama koje će vjerovatno naići na kritike nekih muzičkih kritičara. Ali ja sam spremna odgovoriti na te kritike jer ipak je to moj poklon bratu. Neke od ovih pjesama su rađene prije nekoliko godina, odnosno u vrijeme dok je on još bio živ. Prije nego što je preselio rekao mi je: 'Molim te pjevaj, nemoj stati. Pjevaj za moju ljubav. Tugom ništa nećeš promijeniti.' Stoga su sve pjesme otpjevane iz ljubavi i poštovanja prema njemu. Često poželim da je živ i da vidi ovo što sam uradila jer upravo je on bio pobornik moje pjesme i bodrio me da pjevam još dok sam bila djevojka", kazala je na početku razgovora ova vrsna interpretatorka.
Lijep glas
Upravo je njen brat "kriv" zato što se ona počela baviti pjesmom. Lijep glas je naslijedila od majke, a tehniku je usavršila zahvaljujući podršci Safeta Isovića.
"Brat me nagovorio da 6. oktobra 1980. odem na audiciju Radio-televizije Sarajevo. Očekivao je moj dobar plasman. I tako je i bilo. Zapažena sam među prvih deset. Poslije smo išli na probe i tonsko snimanje i jednom prilikom u muzičkoj produkciji sretnem velikana Safeta Isovića. On se poigrao malo s mojom kosom onako kao s djevojčicom i pitao me: 'Mala šta ti radiš ovdje'. Rekla sam da pomalo pjevušim, a kolega je kazao da sam ja član RTV Sarajevo. Kaže Safet meni: 'Hajde sine ti meni jednu zapjevaj'. I ja ko iz topa zapjevam 'Bulbul pjeva okolo Mostara'. On je bio oduševljen, a posebno time što ja volim sevdah, a ne disko, turbofolk i tome slično. Tad mi je rekao: "Sine sve imaš, ali tehniku moraš usavršiti, a to traje". Rekao je da sam prva liga u pjesmi. Ja sam bila sretna do neba. Kompliment od takvog sevdalije dobiti, pa to je za mene bio ponos. Zatražio je telefon i nazvao pokojnog Jozu Penavu i rekao mu da mora poslušati kako pjevam. I tako je i bilo. Planirali su da me odmah angažuju da idem na koncert na Bilino polje u Zenicu, međutim ja sam rekla da se ja ne pitam ništa nego moji babo i brat, s osmijehom se prisjetila Hadžialić."
Životna škola
Babo i brat su pristali, priča ona, ali samo zato što je Safet došao na njihova kućna vrata i zamolio ih da je puste na nastupe jer je šteta takav talent ne pokazati svijetu.
"Bilo je tada mnogo lijepih turneja, divnih uspomena, životne škole, ali i puno poštovanja prema našem doajenu. Ja sam njega persirala do kraja života i jako sam ga poštovala jer se od njega imalo šta naučiti. Čak sam snimila i njegove pjesme 'Kad sretneš Hanku' i 'A nije da nije svega bilo'", podvukla je ona.
Posebno je istakla da se na ovom CD-u nalazi i pjesma "Pšeničice sitno sjeme" te divna balada koju je kreirala Jadranka Stojaković, dok neke od pjesama potpisuje doktorica Nura Bazdulj.
"'Pšeničice sitno sjeme'N je jako teška pjesma. S njom se ne treba poigravati. Zatim se redaju sve one pjesme koje je brat volio i koje narod ustvari voli", istakla je Hadžialić.
|
Ponosne majke Bahrijina majka je ponosna na nju. Uživa u njenim pjesmama i uvijek ju je podržavala. Čak je i ona znala lijepo zapjevati, ali samo onako za sebe. "Moja majka sjajno pjeva. Da je u ono vrijeme mogla pjevati, da su joj roditelji dali negdje da nastupa, mislim da bi se mnogi pjevači u to vrijeme postidjeli", tvrdi Hadžialić i podvlači da je i ona sama ponosna majka jedne kćerke. |
