Larisa Buro, mezzo sopranistica: Profesija za hrabre

Larisa Buro je mezzo sopranistica. Rođena je 12.08.1988. u Zenici. Diplomirala je na Muzičkoj akademiji u Istočnom Sarajevu kod profesorice mezzo sopranistice iz Niša, Aleksandre Ristić kod koje trenutno polaže i magisterij.

Odakle ljubav upravo prema operi?

Ljubav prema operi usadila mi je moja prva profesorica pjevanja u srednjoj školi Vesna Košpo, koja me je, svojom aposlutnom posvećenošću i svojom beskrajnoj ljubavli prema ovom poslu i znanju, odmah pridobila i osvojila. Od tada opera postaje moja jedina opcija.

Kažite nam nešto više o Vašem muzičkom putu.

Roditelji su vrlo rano spoznali moju sklonost prema muzici i shodno tome već u predškolskom uzrastu odlučuju da me usmjere prema klasičnoj muzici. Upisujem osnovnu muzičku školu, zatim srednju na odsjeku za solo pjevanja kod prof. Vesne Košpo u Zenici. Poslije završene srednje škole polažem prijemni ispit na akademiji u Istočnom Sarajevu u klasi prof. Radmile Bakočević. Nakon odlaska prof.  Bakočević, sarađivala sam i sa prof. Violetom Radaković, zatim sarajevskim solistom, tenorom i prof. Jasminom Bašićem. Diplomirala sam kod profesorice mezzo sopranistice iz Niša, Aleksandre Ristić kod koje trenutno polažem i magisterij. Ono što želim da spomenem i čime se trenutno najviše ponosim jeste moje prvo profesorsko iskustvo u Srednjoj muzičkoj školi u Zenici na odsjeku solo pjevanja gdje zajedno sa prof. Košpo nastojim djeci prenijeti ljubav, znanje i sve one lijepe, lakše ali i one teže strane ove profesije, naravno kroz pozitivan stav.

Imali smo priliku gledati Vaše nastupe i prvo što smo primijetili jeste način na koji doživljavate i prenosite repertoar koji izvodite. Kažite nam nešto o samom trenutku kada ste na sceni.

Svaki svoj nastup doživljavam kao jednu malu muzičku priču, jedan trenutak ljubavi i komunikacije sa publikom gdje prenosim sve ono što želim i imam reći, te glasom i pokretom oslikavam svaku emociju koju nosi kompozicija. Svaki muzičar teži onom savršenom trenutku na sceni, osjećaju transcendencije, gdje sve oko vas nestane a muzika u pratnji postane jedini zrak koji udišete da bi ga potom svojim znanjem, sposobnošću i vještinom oblikovao i usmjerio prema publici. Naravno potrebne su godine iskustva da bi se ta energija naučila kanalisati u pravom smijeru. Svaki dan je prilika da se usvoji nešto novo.

Vaš omiljeni repertoar?

Zaista mi je teško odgovoriti na to pitanje. Nekako, uživam pjevati različite muzičke periode, od zahtjevnog baroka, preko savršenog i ništa manje jednostavnog Mozarta do strastvenih, zanesenih i bajkovitih romantičara na kojima se eto, uvijek nesto duže zadržim. Sloboda, moć, snaga, ljubav, izneseni kroz repertoar neprikosnovenih kompozitora upravo ovog perioda Schumanna, Straussa, Verdia, Wagnera, Puccinia itd., su nekako emocije sa kojima se najviše volim dati u koštac. A evo priznajem, najbolje se osjećam uz djela Tchaikovskog.

S obzirom na to da ste učestovali na nekoliko takmičenja i osvajali zavidne nagrada, zanima nas koja Vam je najviše prirasla srcu?

Nagrada koju bih posebno izdvojila je 1. nagrada na 11. takmičenju Solo pjevača u Rumi, Srbija. Sa sobom nosi divnu pjevačku bajku i tri divna dana provedena sa prof. Radmilom Bakočević i makedonskom primadonom Marijom Naumovskom u Beogradu, gdje smo se kroz uspomene i rad prof. Bakočević vratile barem nekoliko decenija unazad sve do Milanske opere i zlatnih godina italijanskog belcanta.

Koliko profesija kojom se bavite utječe na Vaš stil života?

Kao svaka druga i ova profesija sa sobom donosi pregršt odricanja, iako slobodno mogu reći da bi moj stil života bio sličan i da se ne bavim muzikom. Zdrava i uredna ishrana, fizička kondicija i beskrajna samodisciplina kada je u pitanju redovan rad i vokalna kondicija. Svaki muzičar će se složiti sa mnom da je talenat ipak tek sitan djelić i dar na kojem se tokom cijelog život radi. Ipak je ovo profesija samo za hrabre.

Vaši planovi za budućnost?

U budućnosti planiram što više raditi na sebi i nadograđivati znanje uz pomoć velikih profesionalaca oko sebe. Vrata evropskih opernih kuća za sada su “odškrinuta”. Radujem se onome što donosi sutra.