Božo Vrećo, umjetnik: Sevdah je moj život

Otkako se pojavio na bh. muzičkoj sceni, Božo Vrećo dao je naslutiti da je riječ o umjetniku čije vrijeme tek dolazi. Prvi put o ovom talentiranom Fočaku, čija interpretacija sevdaha nikoga ne ostavlja ravnodušnim, pisali smo u ljeto prošle godine. Govorio nam je o velikoj ljubavi prema sevdalinci, koju ne samo da voli pjevati, nego i istraživati, učiti o njoj, tražiti one koje nikada nisu otpjevane. U to vrijeme Božo je izvodio samo accapela sevdah. A to znači pjevati bez pratnje muzike ili bilo kakvog instrumenta, koji bi vam mogao biti “oslonac”. Težak zadatak, ali Božo zna kako se to radi.

Ipak, povod našeg razgovora ovog puta jeste ansambl “Halka”, koji je na jednom mjestu okupio najbolje muzičare iz BiH. Božo je njihov glavni vokal, a prošle sedmice svoj prvjenac, sa 14 sevdalinki, predstavili su sarajevskoj publici. Album, objavljen pod palicom izdavačke kuće “Gramofon”, izazvao je veliko zanimanje javnosti. Najbolje saradnje nastaju spontano, a tako je bilo i ovog puta. Album je snimljen za samo tri dana. Božo za naš magazin govori kako je mu je bilo pjevati s ovakvim muzičarima u pozadini.

„Iskreno, sve se brzo dešavalo, ali to je velika ljubav prema sevdalinci i tada se dešavaju i najluđe stvari. Za mene sevdalinka predstavlja širok pojam i priču koja ne može biti ispričana. S jedne strane, postoji moja solo karijera koja će nastaviti taj tok, a s druge, divna bendovska varijanta s vrhunskim muzičarima. Ovo što smo uradili je pravi tradicionalni album. Nisam ni bio svjestan svega. Brzo se desila priča u vezi sa snimanjem albuma, imali smo kratak rok i za tri dana smo snimili sve. To je meni bilo prvi put da uđem u studio, ali sam ušao spreman. Snimali smo album, onako uživo i kad smo ponavljali, zajedno smo to činili. Nije bilo nikakvog parcijalnog dosnimavanja. I to se osjeti na albumu, baš poput žive svirke“, priča na početku našeg razgovora Božo, čemu smo i sami bili svjedoci. Naime, ne postoji nikakva razlika između onoga kada “Halku” slušate uživo i na CD-u.

„To nam je najdraži kompliment“, dodaje Božo, koji je, vjerovatno, jedan od najmlađih i najboljih poznavatelja ove tradicionalne pjesme u našoj zemlji.

„Svakog dana studiozno proučavam sevdalinke. Čak sam počeo da ih pišem,ali još ne smijem da ih objelodanjujem. Kako ih napišem, tako ih i komponujem. Nadam se da će se na mom solo albumu naći barem jedna od njih. Imam nekoliko svesaka sa sevdalinkama, koje su toliko velike da posjećaju na katastarske izvode (smijeh), ima ih puno, jer me, prije svega, interesiraju one koje nikada nisu otpjevane. Nedavno sam pronašao jedan kalesijski zapis, koji uopšte ne zvuči sevdalinski, ali pošto je fantastičan tekst, otpjevao sam to na svoj način. Mislim da će u dogledno vrijeme biti i snimljen“.

Sudeći prema dosadašnjoj zainteresiranosti za “Halkin” prvi CD, ansambl će, bez sumnje, doseći veliku popularnost. Božo priznaje da je to oduvijek priželjkivao.

„To je moj život. Sve je u Božijim rukama i za sve postoji vrijeme, ali ako sam za nešto molio, onda je to bilo ovo. Ja drugih želja nemam. Ništa ne tražim osim toga, odnosno da podijelim tu emociju s publikom i da je ljudi prepoznaju. Prija kada me prepoznaju na ulici, jer svi, uglavnom, imaju pozitivne komentare. Ljudi vide i osjete ljubav. Ne možeš prevariti ljude kad je nešto iskreno“.

Iako zbog posla sve više vremena provodi u bh. prijestolnici, Božo i dalje živi na relaciji Foča – Sarajevo. U Foči živi njegova porodica i s njom provodi svaki slobodan trenutak. No, uz svu nacionalnu netrpeljivost, doći iz Foče i pjevati sevdah u Sarajevu, nije bilo jednostavno.

„Nekima to sigurno smeta, ali kad sam u Foči, nemam komunikaciju s tim ljudima tamo, izolovan sam. Taj grad mi znači iz razloga što sam u njemu rođen i zato što moja porodica tamo živi, ali ja s tom strukturom ljudi uopšte ne komuniciram. Fokusiram se na porodicu, prirodu, živim neki boemski život, a kad se vratim u Sarajevo, onda se potpuno posvećujem sevdahu. Živim sevdah“, iskreno će Božo, koji, osim specifičnog muzičkog izražaja, posjeduje i veoma originalan modni izražaj.

„Sve će još da evoluira iz razloga što volim da kombinujem. Sevdalinka jeste muško-ženska pjesma, prvenstveno ženska, tako da u meni postoji i taj neki ženski izražaj, koji ne želim da skrivam, jer bih onda bio lažan i pretvarao bih se, a to nisam ja. Tako da ću nastaviti kombinovati te dvije varijante. Ljudima je veoma bitno da tu ima stila, jer to se cijeni. Nadam se da sam na dobrom putu i da publika u tome neće naći ništa iritantno. Trudim se da sve bude skladno i u duhu tradicionalnog“.