Zvonimir Đukić Đule: Ljubav je kao ringišpil koji ti zavrti mozak

Mnoge dame smatraju ga za najzgodnijeg rokera. Za Ženski portal kaže da mu to prija, ali da najviše uživa kada se te žene koje ga vole slušati zadovoljne, ispunjene i nasmijane, vrate svojim odabranicima u zagrljaj!

Žene u cijelom regionu smatraju Vas jednim od najzgodnijih muškaraca. Da li  titula super frajera imponuje i nakon gotovo 30 godina na sceni?

- Šta li se to dogodilo sa svim tim dragim ženama, pa je to tako? Vi sigurno ipak malo pretjerujete! Možda svakom sagovorniku tako laskate! Ima li šta draže, nego li u publici ispred sebe videti okean osmjeha i ljepote, taj šarmantni, kako ga vi nazivate, 'region žena'! Drago mi je ako ih emocije ponesu i prepuste se nekoj od naših pjesama i još draže mi bude, da se tako zadovoljne, ispunjene i nasmijane, vrate svojim odabranicima u zagrljaj!

Publika prepoznaje Vašu energiju. Da li možda i zbog činjenice što ste jedan od rijetih koji ne kalkuliše i sve radi srcem?

- Energija i emocija predstavljaju jedan poseban, sofisticirani način komunikacije! Tu je srce sve i kontrolni toranj i svjetionik! Note, koje kao pismo razmjenjujemo sa ljudima, putuju od srca do srca i pozitivnim vibracijama, tako jedni drugima budimo osjećanja! Svaki pokušaj da 'kosmičkom poštaru' bilo ko poturi lažno adresirano pismo, vraća se pošiljaocu kao bumerang, po sred čela!

Živimo u vremenu posrnulih vrijednosti. Da li nam to smije biti alibi da se prepustimo valu loše energije?

- Nekako, kao da je pred izdisajem ta čestica ljudskog, koja nas čini ljudima, a sve više ludima! Na žalost, svjedoci smo urušenih moralnih, kulturoloških, porodičnih i tradicionalnih vrijednosti, na planetarnom nivou! Duboko gajim iskrenu nadu, da u ljudima koji vjeruju, u ljudima koji su posvećeni iskonskim duhovnim vrijednostima, u ljudima koji svojom poštenom energijom i predanom potrebom da dotaknu viziju, neće nikada doći do saglasnosti i pakta sa izopačenom stvarnošću! Alibi za Armagedon ne smije da postoji!

Da li ste sretni?

- Znam samo da sam nasmijan i kad sam zabrinut! To vjerovatno sreća iz mene progovara. Nikada nisam tražio puno od života, a dobio sam sve ono što me danas ispunjava! Hvala Bogu, djeca su nam skromna, zdrava, vredna i posvećena, mi malo stariji smo ostali sa istim navikama, istim brojevima telefona, sa istim osjećanjem da bolje i dalje još uvijek negdje postoji, bez obzira da li u džepu imamo jedan ili sto dinara, srećni smo tu gdje jesmo! Čak i poslije toliko godina, stara ekipa zna i dan danas da se nađe na istom zidiću ispred samiške, gdje smo nekada, još kao klinci popili prvo pivo! 

Šta Vam je zadnji put izmamilo veliki osmijeh na lice?

- Djeca! To mi uvijek mogu samo djeca! Njihova čista mašta, njihove bistre oči, njihove priče, mogao bih beskrajno dugo da uživam gledajući ih i slušajući ih!

Napustili ste muzičku školu zato što vam profesor nije dozvolio da Paganinija odsvirate na svoj način, ne po notama. Da li još uvijek igrate samo po svojim pravilima i ne pristajete na kompromise?

- Uf, hvala Bogu da jesam! Taj starinski, još tada zatucani sistem učmalog i nekreativnog obrazovanja, sa starim umišljenim profesorima, je mogao u pubertetu da me ozbiljno psihički razmontira. Sva sreća pa sam poslušao šta mi instikt govori i od tog trenutka sam za sve profesore bio u debelom romingu. To je bio toliki nivo stresa, da se u tu ustanovu više nikada po svoje diplome nisam vratio!

Šta su Vam u životu predstavljale žene?

- Mudrost, radost, podršku, čežnju, patnju, pažnju, a zbog nekih sam se osjećao kao da sam na ražnju!

Kako ste uspjeli sve ove godine sačuvati privatnost?

- Živim skromno, posvećeno i povučeno! Mir u mom domu je od neprocjenjive vrijdnosti! Okruženje meni dragih ljudi, od kojih su mnogi od njih još iz djetinjstva, je nezamjenjivo. Moj život se ni po čemu ne razlikuje od života pekara, prodavca novina, tesara ili rudara. Živim sa obje noge na zemlji, fokusiran na posao kojim se bavim i koji nesebično dijelim sa svakim ko prepozna poruku koju šaljem! Za one baš radoznale, vjerovatno vodim neki pogrešan, jedan tako 'dosadan, normalan i sređen život'! Sa ove strane mira, bez pogleda neupućenih, meni je sve mnogo ljepše!  

Često putujete. Koje putovanje je bilo posebno inspirativno?

- Ako zanemarimo svakodnevnicu koja se zove, sjever – jug, istok – zapad, bio je i ostao inspirativan fronatalni napad, meni nepoznate potrebe, čiji glas i danas iznutra čujem i koji mi stalno ponavlja, 'izgubljeno je samo ono čega se odrekneš'! Ta predaleka putovanja kroz sebe, sa samo jednom šansom za uspjeh i pregršt prilika da potonem bez povratka, su me oduvijek ispočetka punile inspiracijom!

Kakva žena kod Vas izaziva divljenje ?

- Jednostavna! Prije svega uvijek nasmijana! Odmjerena kad ludi, uvijek vedra kad se budi, predana i kad nije snena, spremna kao puma koju vreba sjena, kad zatreba meka kao pjena, kad ima razloga tvrda kao stijena, da kad krene na daleke pute, ne zaboravi nazad put do kuće i čovjeka kome ona je, u srcu glavna vena!

Šta je Vaša definicija hedonizma?

- Pa gdje mene, koga još samo vukovi nisu jeli i mlinovi nisu mljeli, pitaš šta je hedonizam! Ja sam ti nekako oduvijek bio i ostao neumjeren u svemu, rođen uzbuđen i poslije toliko godina, sudaram se s vremenom i čelom i tjemenom. Više volim slatko nego slano, a život je ko bombona prepuna hormona, nekako kao da me mami da topim ga pod jezikom, brzinom aviona! Šta ću takav sam kakav sam, često shvatim da je život jedan, pa mi se tako sam od sebe ubrza dah i onda glasno kažem sebi, 'gas do daske, danas si cvijet, a sutra prah'!

Da li ste ikas bili bolesni zbog ljubavi?

- Nekako se osjećam kao da nikada nisam ni bio zdrav, bez te 'bolesti'! Možda to tako treba, sve dok jednog dana ne poludim, dal' od nje, dal' bez nje. Obrni okreni, ona je kao ringišpil, koji mozak ti zavrti kasnije il' prije!

Izjavili ste da se još uvijek osjećate kao tinejdžer, kako ostati na krilima ljubavi?

- Mislite, kako sa njih nikada ne sići? Mi smo kao djeca! Uvijek tražimo izazov u nekom novom početku i ponekad baš znamo da se zaigramo! Žene su mudrije! Svaku igru podignu na nivo vrhunske ozbiljnosti, tražeći izazov u nadgradnji i tu nas spotaknu. Etiketu za svaku glupost koju napravimo, dobijamo kroz izraz 'podjetinjio', a nagradu za eventualni uspjeh koji osvoji iskustvo, svodi se na rečenicu, 'pod stare dane poludio'! Da li je to pubertet ili kriza srednjih godina, ne znam, ali svejedno je, jer i u jednom i drugom slučaju, vrhunsko zezanje ne poznaje godine!