Sergej Trifunović: Do kraja života ću ostati zaigrani dječak

Jedan od najpopularnijih glumaca i najpoželjnijih neženja, Sergej Trifunović, rođeni je Mostarac i nesuđeni arheolog. Za Ženski Portal je otkrio kako je sa godinama sve tolerantniji, otkrio kakve ga žene privlače i još dosta toga...

Da li vam imponuje što vas godinama nazivaju jednim od najpoželjnijih neženja?

To nije kompliment, jer je izbor neženja toliko mali i sužen na ovim prostorima. Nekad smo to bili Zdravko Čolić, Vlado Georgijev i ja, a sad smo samo Vlado i ja.

Kada ćete se onda oženiti i promijeniti taj status?

Nemam pojma. To samo Bog zna.

Ranije ste isticali da Vas privlače samo lijepe žene. Da li su se kriteriji sa godinama promijenili?

Da. Sad mi je užasno bitan jedan drugi kvalitet. Važno mi je da žena umije da se smije. To je prvo što me privuče i zadrži. Može biti lijepa koliko hoće, ali ako je nezanimljiva i neinteresantna... Svima nam treba da se više smijemo. Prvom meni. Zato tražim i žene sa tim kvalitetima.

Da li ste se ikad potukli zbog žene?

Dva puta sam se potukao zbog žena i to u srednjoj školi.

U poslovnom svijetu ne pristajete na kompromise. Da li ste takvi i u privatnom životu?

Sve sam tolerantniji što sam stariji. Nekako naučiš da razumiješ ljude i da im praštaš, jer i sebi moraš da oprostiš neke stvari. Počinjem da razumijevam ljude.

Šta Vam znače žene?

Volim žene. Okružen sam ženama. U bendu imam četiri žene i jako mi je bitno njihovo prisustvo i energija. To su užasno bitne stvari i u drugim projektima koje radim, okružen sam ženama i ukapirao sam da odlično funkcioniramo i da mi užasno prija taj odnos i da lakše funkcionišem sa ženama nego sa muškarcima. Bolje ideje padaju na pamet sa ženama. Da. Volim biti u društvu žena. Volim žene.

Kakav je sadržaj Vašeg iPod-a?

Totalna šizofrenija sa 80 giga gdje ima svšta. Ono što najviše volim da pustim je shuffle song pri kraju i onda mi rokne Mocart serenada, pa onda AC/DC, Frank Zappa, Bojan Zulfikarpašic, ali kada se sve to posloži zvuči jako dobro i potpuno ima smisla.

Da li namjeravate sa Vašim Moondance Big Bandom nastupiti u Sarajevu?

Postoji ideja da se predstavimo sljedeće godine na SFF-u u Domu mladih. Volio bih svirati u Sarajevu i Mostaru ispod Starog mosta kad su skokovi. To mi je velika želja.

Rođeni ste Mostarac. Da li bi smjeli skočiti sa Starog mosta?

Ne. Bože sačuvaj. Plašim se visine. To je  29 metara visine. Neretva je brza, hladna i puna virova. Nije to lako. 

Ušli ste u četrdesete, ali i dalje izgledate kao zaigrani dječak!

Ostaću takav do prelaska u drugi život. Nema nikakvog razloga da život prođe u dosadi i nezaigranosti. Ko kaže da treba biti ozbiljan i zašto? Šta se uopće podrazumijeva pod ozbiljnošću? Ja sam jako ozbiljan sa druge strane. Uvijek sam bio pretjerano ozbiljan. Kad sam bio mali bio sam puno ozbiljniji od djece koja su sada odrasla, oćelavila, udebljala se, rodila djecu i postala jako ozbiljna. Ja mislim da je život radost. Ne postoji ozbiljna stvar koja nakon izvjesnog vremena ne postane smiješna. Čovjek u svemu uvijek treba naći vedriju stranu.

Da li ste ovisnik o društvenim mrežam?

Sa pojavom novih tehnologija svi imaju idiotsku naviku da se slikaju sa tobom. Slikanje mi je peglanje mozga. Nema veze što se niste upoznali, on želi da se slika zbog rodbine, prijatelja i zavidnih komšija. Nedavno sam u Nišu rekao čovjeku da neću da se slikam, jer mi ni ruku nije pružio. Mene sve to tako nervira. Twitter nemam. Facebook profil imam i vrlo je korisna, zabavna i lijepa stvarčica, samo je pitanje kako se troši. Nemam potrebu da se slikam sa nekim, ali priznajem, nedavno sam na rivi u Splitu sreo Stipu Božića, legendarnog alpinistu koji se penjao na Mont Everest 1979. godine. On nije celebrity i iznenadio se kad sam mu prišao i zamolio da se upoznam i slikam sa njim.

(zenskiportal.ba)