Gordana Dimitrijević, kreatorka: American dream Sarajke u Parizu

Priča o Sarajki Gordani Dimitrijević jedna je od onih lijepih, uspješnih i stimulativnih koje nam pobuđuju radoznalost i optimizam.

Naime, ova mlada žena, kreatorka cipela i tašni visokog stila, našla je svoje mjesto u pariškim krugovima mode, što nije jednostavan posao u gradu gdje je moda stvar veoma talentovanih i veoma bogatih i sposobnih ljudi iz cijelog svijeta. Pariz je grad mašte, a čuveni bulevar St. Germain centar svjetske mode.

Gordana je uspjela svoju marku "Gordana Dimitrijević" plasirati baš tu, na svjetskom bulevaru mode. Elegantna, nasmijana, u savršenom ambijentu nenametljivog luksuza, sa urođenom sarajevskom osobinom gostoprimstva, spremna je da nam ispriča svoj put uspona, svoj american dream.

Prije 18 godina uputila se u Pariz, kao i mnogi drugi, tražeći privremeno sklonište od rata. Bilo je to 1995. Stigla je na čuvenu stanicu Gare de Lyon, sa jednim koferom i stotinu dolara u džepu, u strahu da je ne zaustave, jer nije imala vizu za ulazak u zemlju, samo adresu svog rođaka.

Stigla je, kao i mnogi drugi, u ovaj grad tih teških ratnih godina i, srećom, francuska administracija im je bila naklonjena.

Ostvareni snovi

"Kad sam završila master za biznis 2011. MBA, koji se nalazi preko puta stanice Lyon, sjetila sam se 1995. i mog dolaska u Pariz. U publici su bila čuvena imena iz svijeta biznisa i mode, kao i potencijalni ulagači, jer to je prestižna škola u čijem je žiriju, naprimjer, direktor Hermesa. Oobratila sam im se ovim riječima: Prije petnaest godina stigla sam na ovu stanicu sa jednim koferom i stotinu dolara u džepu, ali sa snovima. Danas je moj san ostvaren. Spremna sam da stvorim svoju marku i svoj biznis", kaže Dimitrijević.

Mnogi su bili dirnuti tom iskrenom životnom pričom Sarajke i četvero od njih u publici se odmah javilo da joj daju šansu i ponude se kao investitori.

"Jer to je životna priča, jača od one marketinške i vjerovali su u nju", dodaje ona.

"Da pojasnimo, ovaj master za biznis i marketing sam upisala upravo da naučim kako se snaći na jednom rigoroznom tržištu, kako napraviti svoj biznis, naći investitore, tražiti kredite u banci itd, jer to je čitav jedan projekt, jedan dobar putokaz vašim zamislima. Tako sam tokom dvije godine rada i istraživanja na ovoj školi planirala ovo što danas imam: moju marku, butik na bulevaru St. Germain, koji postoji od oktobra prošle godine", kaže nam ponosno Gordana, pokazujući svoj zaštitni znak na vratima butika, pored GD jedna kvaka za ć.

Ipak je izbor ovakvog prestižnog mjesta smion korak. Zašto je izbor pao baš na St. Germain?

- Bilo je više razloga, a i mnogo slučajnosti, kao što uvijek biva u životu. Odmah preko puta mog butika, koji se nalazi u Ulici Sene (76 rue de Seine), moja drugarica je imala prodavnicu dječije odjeće i ispričala mi je zašto se baš odlučila za tako skupo mjesto. Naime, jedna od najčuvenijih prodavnica gotove hrane Gerard Moulot (ili, kako kažu Francuzi, traiteur) smještena je u blizini i najbogatiji francuski sloj tu kupuje. Dakle, postoji mogućnost da će svratiti i do tebe, jer je usput, a mjesto je garancija prestiža. Moje cipele i tašne nisu kao Pradine, ali nisu ni cipele široke upotrebe, dakle treba privući  klijentelu. Naravno, tu ima i dosta turista koji svraćaju. Odlučila sam se za ovih četrnaest kvadratnih metara koje sam potpuno preuredila po svom ukusu, u kojem dominira jednostavnost i pristupačnost modelima.

Vi crtate Vaše modele, a ko ih realizuje?

- Da, ja ih sve crtam, iako sam u životu mislila da nikad neću crtati, jer mi je moja nastavnica crtanja Kornelija uvijek govorila da možda mogu svašta u životu raditi, ali nikad crtati. I tako sam i mislila sve do mog dolaska u Pariz. E, onda kad sam stigla sa totalnim nepoznavanjem francuskog jezika i s napuštenim studijem ekonomije, trebalo je odlučiti šta raditi u budućnosti. Prošla sam sve faze kao i naši ljudi širom svijeta, čuvala djecu, učila jezik i maštala. Familija kod koje sam radila me  podsticala na to da ostvarim svoje želje, pa sam uspjela da se upišem na Bercot (prestižni francuski institut za modu), gdje sam naučila i crtati. Čim sam završila školu, odmah sam prihvatila posao u jednom malom mjestu blizu Valence, gdje niko nije htio da ide, i tu ispekla zanat. Radila sam četiri godine za Charle Jourdan, a potom za Melow Jelow. Dvije godine sam radila između Francuske i Kine, a potom sam kreirala dvije kolekcije za S. Keliana. Za Cosmoparis sam počela raditi 2007. kao freelancer, gdje sam i danas angažovana. Uglavnom, otkad sam stigla u Francusku, nisam prestala da radim. Što se tiče cipela i tašni, po mojim nacrtima rade se u Španiji i Italiji. Zato moram i mnogo da putujem.

A veze sa rodnim gradom?

- Te veze su uvijek i čvrste i sentimentalne. Moja majka i sestra žive u Sarajevu i često im idem, moja kćerka govori naš jezik isto kao i francuski. Rado bih i proširila poslovne veze, prisustvovala nedjelji mode. U svim intervjuima i poslovnim kontaktima kažem da sam iz Sarajeva. Često mi svraćaju u radnju i pitaju me da li mi je naš slikar Braco Dimitrijević rod, ali nije. Prvu tašnu sam prodala dvjema Francuskinjama koje su uzbuđeno uletjele u radnju i pitale ko je Gordana Dimitrijević. Kad sam rekla da sam to ja, nisu mogle vjerovati, jer njihova prijateljica se baš tako zove. Nisu mogle da vjeruju u takvu slučajnost, pritom tvrdeći da je njihova drugarica Francuskinja. Ja sam im predložila da joj naprave poklon za rođendan, jer je na njoj moj potpis, pa će tako nositi tašnu sa svojim imenom. Ideja im se svidjela, kupile su lijepu i skupu tašnu. Poslije izvjesnog vremena dobila sam e-majl u kojem mi saopštavaju da je njihova drugarica bila jako iznenađena i da ju je njen otac napustio prije 25 godina, vrativši se negdje u Srbiju, ali da ju je poklon ponukao da ga traži. Nemam vijesti o daljoj sudbini ove priče, ali je čudno da je moja prva tašna imala sudbinu da možda spoji porodice, izgubljene ljude.

Planovi za budućnost?

- Od oktobra, otkako je otvoren ovaj butik, napravila sam već četiri kolekcije, što je zaista mnogo. Pozvana sam na Salon mode koji se održava u oktobru u parku Tuileries kod Louvra, što je lijepa prilika upoznati i ostale kreatore. U modi su uvijek novi izazovi, kaže na kraju razgovora Gordana Dimitrijević, već spremna na novi intervjui za francuski Numero, koji je uslijedio poslije ovog, u cipelicama koje obećavaju svijetlu budućnost.