Ivana Ninković, plivačica: Stotinke koje znače sve

Najbolje plivačke rezultate u ženskoj konkurenciji u bh. istoriji donijela je mlada plivačica Ivana Ninković iz Trebinja. Pažnju javnosti privukla je prije dvije godine osvojivši prvu balkansku medalju, poslije toga polufinale na evropskom prvenstvu u juniorskoj konkurenciji; zatim je izborila plasman na Svjetsko prvenstvo, gdje je bila 23. i postigla državni rekord. Potom su uslijedila brojna takmičenja, a kao šlag na tortu došle su Olimpijske igre u Londonu. Ivana je plivanje počela trenirati u Plivačkom klubu "Leotar" u Trebinju, a prije dvije godine preselila se u Banjaluku, gdje pliva za klub "Olymp". Pretprošle godine proglašena je sportistkinjom godine u BiH, a 2013. je završila kao četvrti najbolji sportista Republike Srpske.

Kako si se počela baviti plivanjem, s obzirom na to da ovo nije baš najpopularniji sport kod nas?

NINKOVIĆ: Pošto sam kao mala imala problema s plućima, doktor mi je savjetovao da se bavim plivanjem. I počela sam plivati čisto rekreativno, pa onda trenirati pomalo s kumom i tek kad su počele stizati prve medalje, pomislila sam - pa nije to loše, mogla bih se potruditi malo više. Trud se isplatio, počela sam osvajati sve više medalja i postizati rekorde.

Da li si zadovoljna kako si završila 2013. godinu?

NINKOVIĆ: Prošle godine učestvovala sam na tri velika takmičenja, Mediteranskim igrama, Svjetskom i Evropskom prvenstvu. Najveći uspjeh postigla sam na Mediteranskim igrama, gdje sam osvojila četvrto mjesto. Uvijek će postojati taj neki žal za trećim mjestom, jer mi je medalja izmakla za stotinku. Kad sam izašla iz bazena i vidjela četvrto mjesto, pomislila sam dobro je, ali kad sam vidjela da sam za stotinku iza, bilo mi je jako žao. Učestvovala sam i na Evropskom prvenstvu na kojem su bili najbolji evropski plivači, pošto je jedino Evropsko prvenstvo ove godine. Nisam uspjela da se plasiram u polufinale, ali idemo dalje.

Pretprošla godina je ipak bila uzbudljivija, i to zbog Olimpijskih igara. Kakve uspomene i iskustva nosiš iz Londona?

NINKOVIĆ: Generalno, nisam prezadovoljna rezultatom, jer sam imala veoma malo vremena da se pripremim. Tek mjesec dana ranije sam saznala da idem. Zapravo, ja sam ganjala posljednje takmičenje da ispunim normu za učestvovanje na Olimpijskim igrama. U Londonu sam ipak pokušala dati sve od sebe, ali presudili su neiskustvo, trema, jaka konkurencija. Samo iskustvo učešća na Olimpijskim igrama se ne može opisati riječima, od otvaranja, defilea, takmičenja, atmosfere na bazenima, stadionima. Mislim da nikad nisam plivala pred toliko publike. Bilo je odlično biti u društvu najboljih sportista, gdje svi zajedno jedemo, čekamo u redu, gledamo utakmice... A imala sam i tu sreću da upoznam Novaka Đokovića, svog sportskog uzora.

Plivanje postaje sve zahtjevniji sport, koliko to tebi znači?

NINKOVIĆ: Istina, plivači su sve spremniji, i fizički i psihički, a tu je prije svega moderna tehnologija. Kada mi idemo na takmičenja, idemo s trenerom i eventualno s još nekim takmičarem. Plivači iz razvijenih država, u kojima se dosta više ulaže u sport, dolaze s timom u kojem su psiholozi, nutricionisti, fizioterapeuti, treneri koji sve snimaju i poslije analiziraju. Tu je i izuzetno skupa oprema, kostimi koji koštaju 300, 400 eura. Ne mogu da ne pomislim da mi možda medalja ne bi izmakla za stotinku da sam imala bolji kostim, ali mi radimo onako kako možemo i dajemo sve od sebe. Moram primijetiti da u BiH plivanje postaje popularnije, najviše zbog novih bazena otvorenih u Banjaluci i Sarajevu, koji su vrhunski. Recimo, ja sam prije pet godina trenirala samo dva puta sedmično, što je bilo puno iza tempa mojih vršnjaka iz drugih zemalja, koji su imali bolje uslove.

U plivanju, kao i u svakom sportu, pritisak je uvijek prisutan. Kako se ti nosiš s očekivanjima javnosti, trenera, bližnjih?

NINKOVIĆ: Najvažnije je biti psihički spreman, svi znamo koliko je bitna fizička spremnost, ali mislim da ova prva ipak presudi. Donedavno je plivanje za mene bilo nešto poput igre, nije bilo velikih očekivanja, ali to se promijenilo. Naravno, veliki je pritisak kada te svi pitaju da li ćeš ostvariti dobar rezultat, da li ćeš biti najbolji i potrebno je puno napora osloboditi se stresa i skoncentrisati na što bolje plivanje kada stotinke odlučuju. I moja disciplina je specifična, kada plivate prsno, izlazite iz vode i čujete publiku, što takođe ima uticaja na konačan rezultat.

Prije skoro dvije godine preselila si se iz Trebinja u Banjaluku, kako ti je pala selidba iz Trebinja?

NINKOVIĆ: U Banjaluku sam se preselila zbog bazena, jer u Trebinju nema zatvorenog bazena. Zimi sam morala svakodnevno putovati u Herceg Novi da odradim jedan trening. Ovdje imam odlične uslove i odličnog trenera. U početku je bilo teško, odvojila sam se od porodice i prijatelja. Jedina olakšica bila mi je što se ovdje preselila i moja najbolja drugarica, zajedno živimo i treniramo. Moram priznati, nedostaje mi kuća, nisam bila u Trebinju od avgusta, jer mi popunjen raspored jednostavno ne dozvoljava.

S obzirom na to da imaš gust raspored treninga, a pritom pohađaš četvrti razred gimnazije, kako izgleda tvoj dan?

Ustajem u šest sati, spremim stvari za plivanje i u bazenu sam u sedam. Trening traje do devet, jer do 9.20 treba da budem u školi. Poslije škole malo odmorim pa oko 15.30 opet na trening, a tri puta sedmično imam i trening u teretani, tako da mi je dan potpuno ispunjen.

Odličan si učenik, šta planiraš poslije srednje škole?

NINKOVIĆ: S obzirom na to da se od plivanja baš i ne može živjeti, posebno ovdje kod nas, veoma mi je bitno da nastavim školovanje. Planiram aplicirati za sportsku stipendiju u Americi, jer je tamo sistem školovanja prilagođen sportistima, tako da me u narednom periodu čekaju testiranja. Mada je konkurencija velika, jer mladi sportisti iz čitavog svijeta konkurišu za te stipendije, ja sam spremna uputiti se u Amerku na studij.

Pored takmičenja i, naravno, postizanja dobrih rezultata, šta je ono što najviše voliš kod bavljenja plivanjem?

NINKOVIĆ: Obožavam putovati, a bavljenje ovim sportom mi omogućava upravo to. Obišla sam pola Evrope, Kinu i druge zanimljive destinacije. Uvijek ostane bar malo vremena da se razgleda, mada moram priznati da nije isto otići na neko takmičenje i otići negdje iz zabave. Uvijek je u podsvijesti plivanje, trka, a poslije razmišljaš kako si otplivao, da li je moglo bolje... Ali, bavljenje sportom pruža divne mogućnosti upoznavanja novih ljudi, kultura, zemalja, jednostavno, obogaćuje čovjeka.