Mladen Matović, kompozitor i dirigent: Autor više od tristo kompozicija

Mladen Matović, banjalučki kompozitor i dirigent, jedan je od donosilaca najvećeg broja nagrada, medalja i priznanja svom gradu u posljednjih desetak godina.

Autor je više od tri stotine kompozicija umjetničke, pozorišne, dječje i popularne muzike, a dosad je ukupno osvojio 42 nagrade na više od pedeset takmičenja i festivala u zemlji i inostranstvu (Njemačka, Poljska, Malta, SAD, Austrija, Kina, Španija, Bjelorusija, Italija, Holandija, Mađarska, Bugarska, Grčka...). Najpoznatiji je po vođstvu Ženskog kamernog hora "Banjalučanke", kojim rukovodi punih deset godina i s kojim je postigao impresivne rezultate i učinio "Banjalučanke" ponosom grada na Vrbasu.

Banjalučanke" su jedan od zaštitnih znakova kulturnog života ovog grada, a njihova popularnost raste i izvan ovog grada, pa i države.

MATOVIĆ: Ženski kamerni hor "Banjalučanke" osnovan je 1977. godine na inicijativu poznatog banjalučkog muzičkog pedagoga, gospodina Ante Šašića. Sa tradicijom dugom punih 37 godina, stotinama održanih koncerata u zemlji i inostranstvu, hor je postao prepoznatljiv i nezaobilazan činilac kulturne scene regiona. Pažljivo odabran program, te istrajnost u postizanju visokog umjetničkog nivoa izvođenja stilski raznovrsnog repertoara ansambla, doprinijeli su značajnom ugledu i popularnosti ansambla, kako od strane širokog slušalačkog auditorijuma, tako i od strane naše i internacionalne stručne javnosti.

Da li su nagrade koje u posljednje vrijeme osvajate zaslužne za to ili je veća podrška rezultirala boljim rezultatima? Koliko odgovornosti i očekivanja dobijete sa svakom novom nagradom?

MATOVIĆ: Nagrade su veoma bitne i značajne u smislu motivacije i konstantnog rada na unapređenju kvaliteta izvođenja ansambla, te istovremeno, predstavljaju veliku satisfakciju i priznanje za sav uložen trud i ogromna odricanja, koji su neophodni za ostvarenje vrhunskih umjetničkih dometa i rezultata. Svako novo priznanje pred nas stavlja novu obavezu i odgovornost da budemo još bolji, a nesporna je činjenica da je hor u proteklom periodu postao nešto što možemo nazvati rezultatskom konstantom. U proteklih pet godina Ženski kamerni hor "Banjalučanke" ostvario je najznačajnije rezultate u svojoj istoriji, osvojivši veliki broj nagrada i priznanja na etabliranim horskim takmičenjima u zemlji i inostranstvu: zlatne medalje su osvojene na međunarodnim horskim takmičenjima u Lincu, Veneciji, Malti, Budimpešti i Barseloni, dok je na posljednje dvije Svjetske horske olimpijade u NR Kini i Sjedinjenim Američkim Državama, ženski kamerni hor "Banjalačanke" osvojio olimpijsko srebro u najvišem rangu takmičenja - Championship Competition. Posljednji veliki uspjeh hor je postigao na međunarodnom horskom takmičenju u Barseloni na kojem je ponovo osvojio zlatnu medalju. Hor je redovan učesnik velikog broja kulturnih manifestacija i svečanih akademija u RS i regionu. Zahvaljujući osvojenim nagradama i rezultatima ostvarenim u prethodnom periodu, ženski kamerni hor "Banjalučanke" uvršten je na zvaničnu rang-listu 50 najboljih kamernih horova svijeta Svjetske horske asocijacije "Musica Mundi", u okviru koje je trenutno najbolje rangiran kamerni hor iz jugoistočne Evrope.

Na koji način birate horski repertoar i vršite selekciju kompozicija?

MATOVIĆ: Kad je riječ o repertoaru, hor "Banjalučanke" je u prethodnom periodu, za relativno kratko vrijeme, prešao veliki razvojni i u ovom trenutku možemo govoriti o stilski i žanrovski veoma raznovrsnom programu. On se kreće u rasponu od djela starih majstora iz perioda renesanse, te preko neprolaznih Mokranjčevih "Rukoveti" i bisera domaće horske literature seže sve do izvođački veoma zahtjevnih djela savremene vokalne literature za ženski hor. Pored toga, na našem koncertnom repertoaru nalaze se i stilizovane tradicionalne melodije naroda Balkana, kao i horske obrade nekih od najljepših evergreena domaće i strane muzike.

Koliko daleko se usudite ići pri uvođenju noviteta u nastupu? Čini mi se da je "ubijanje dirigenta" bilo dosta smjelo.

MATOVIĆ: Posebnu pažnju i interesovanje domaće javnosti izazvala je premijera moje kompozicije "Odbrojavanje ili tri na e", koja je izvedena na takmičenju u Budimpešti u martu prošle godine. Tekstualni predložak je zasnovan na sadržaju tri poznate brojalice koje počinju slovom "e", a sama kompozicija predstavlja moj autorski ironičan i kratak zvučni komentar civilizacije koja nakon što je dostigla svoj vrhunac, ide ka svom urušavanju. Na samom kraju kompozicije, iznervirani članovi hora završavaju odbrojavanje tako što "ubijaju dirigenta na sceni". Znao sam da će to za naše prostore biti veoma smjelo, ali se na kraju ispostavilo da smo učinili veliki korak naprijed i ova kompozicija je na identičan način prihvaćena u inostranstvu i kod nas.

Koliko rada i truda zahtijeva funkcionisanje ansambla koji ima preko 20 članova?

MATOVIĆ: Da bi neko aktivno učestvovao u radu jednog ozbiljnog horskog ansambla, pored osnovnih muzičkih predispozicija, prije svega neophodno je da voli horsku muziku i pjevanje u horu. U tom smislu mislim da je jedan od najvećih kvaliteta našeg ansambla, što kao pedagog smatram velikim uspjehom, činjenica da smo izgradili jedan izuzetno harmoničan i zdrav kolektiv u kojem svi funkcionišemo kao jedna velika i složna porodica. Istovremeno, ponosan sam na činjenicu da smo u horu uspjeli da razvijemo visok stepen kolektivne odgovornosti i samosvijesti u smislu iskrene želje za što boljim predstavljanjem svog grada i Republike Srpske u svijetu. To je jedan od osnovnih preduslova za rad i stvaranje dobrih rezultata. U mjesecima pred takmičenje, česti su slučajevi da imamo i pet do šest proba sedmično, što najslikovitije govori o tome kolika su odricanja i posvećenost potrebni da bi se stiglo do bilo kojeg priznanja. Možda nekima sa strane to izgleda lako i u medijima se vide samo lijepe stvari, ali oni malo bolje upućeni vrlo dobro znaju koliki angažman traži jedan ozbiljan i studiozan rad. Mnogi kažu da "ne postoji dobar ili loš hor, već samo dobar ili loš dirigent", ali ja sam siguran da, pored toga, bez istinskih Spartanaca u ansamblu nema rezultata. Naravno, dirigent je opet taj koji treba da stimuliše i motiviše ansambl za svaki takmičarski i revijalni nastup.

Kako unaprijediti položaj kulture i status hora ove vrste muzike?

MATOVIĆ: Da bi hor i bilo koji umjetnički kolektiv napredovao, potrebno mu je obezbijediti konstantnu i redovnu finansijsku podršku. S obzirom na to da nema previše takvih pojedinaca i ansambla, mislim da bi najsmislenije i najsvrsishodnije bilo ustanoviti insitucionalni mehanizam kontinuirane podrške za sve one koji donose rezultat, tj. da takva podrška bude uslovljena rezultatom. Dok god se umjetnici paralelno uz svoje zahtjevne umjetničke aktivnosti budu bavili pitanjima obezbjeđenja prevoza, smještaja, ishrane, kostima za nastup... svaki rezultat će biti plod nečijeg donkihotizma. Neosporna je činjenica da se odlasci hora na najrespektabilnija međunarodna takmičenja ne bi mogli realizovati bez svesrdne podrške, pomoći i razumijevanja nadležnih republičkih i gradskih instanci. Nekada je to išlo lakše, a nekad teže, ali ovu priliku ne smijemo propustiti da izrazimo svoju iskrenu zahvalnost za dosadašnju podršku Vladi RS, Kabinetu predsjednika Republike i gradu Banjaluka.

Planovi "Banjalučanki" za ovu godinu?

MATOVIĆ: Ženski kamerni hor "Banjalučanke" nalazi se pred ispunjenjem veoma ambiciozno postavljenih ciljeva i zadataka u narednom periodu. Sve takmičarske aktivnosti hora u 2013. godini bile su u funkciji priprema za "izazov svih izazova", a to je učešće na narednoj Svjetskoj horskoj olimpijadi, koja će biti održana polovinom jula 2014. godine u Rigi, glavnom gradu Letonije. Naš hor je jedini iz Republike Srpske i BiH koji se direktno kvalifikovao na ovo najznačajnije i najveće svjetsko horsko takmičenje, koje će okupiti više od 500 horova iz 80 zemalja svijeta. Uvjereni smo da će, kao i prethodnih godina, nadležne instance pokazati razumijevanje za učešće našeg olimpijskog tima na ovom velikom takmičenju.