Amra Madžarević, direktorica Muzeja Sarajeva: Ova država ima dva lica

08.01.2015. 14:15 / Izvor: Dnevni list
Amra Madžarević, direktorica Muzeja Sarajeva: Ova država ima dva lica

Amra Madžarević, direktorica Javne ustanove Muzej Sarajeva, jedna je od osoba zahvaljujući kojima ćemo proteklu godinu pamtiti i po dobrom – u studenome joj je veleposlanica Francuske u BiH Claire Bodonyi uručila odlikovanje Vitez iz reda umjetnosti i književnosti.

Amra Madžarević, direktorica Javne ustanove Muzej Sarajeva, jedna je od osoba zahvaljujući kojima ćemo proteklu godinu pamtiti i po dobrom – u studenome joj je veleposlanica Francuske u BiH Claire Bodonyi uručila odlikovanje Vitez iz reda umjetnosti i književnosti.

U protekloj godini dobili ste ordenViteza iz reda umjetnosti i književnosti. Nemoguće je ne pitati: koliko Vam to priznanje znači?

Orden Viteza iz reda umjetnosti i književnosti koji sam dobila od Ministarstva kulture Republike Francuske mi, naravno, znači izuzetno puno. Iz više razloga, prvo, svako priznanje za rad i trud koji ulažete znači da taj rad nije uzaludan, da netko ipak prati i cijeni uloženi trud. Drugo, posao koji mi kulturni radnici obavljamo, posebno u muzeologiji, kod nas nije uopće vrjednovan, ne postoji nikakvo priznanje za ono što mi radimo, osim reakcije publike, odnosno posjetitelja naših muzeja i naših izložbi. Naravno, za nas su te reakcije i mišljenja izuzetno važni, jer ono što mi radimo i jest namijenjeno široj javnosti. Stoga je ovo priznanje i veliko iznenađenje za mene osobno i, svakako, satisfakcija za daljnji rad. I treće, priznanje dolazi iz Francuske, zemlje velike kulture, možemo slobodno reći europske prijestolnice kulture. Priznanje dolazi iz Francuske koja je u oblasti muzeologije jedna od vodećih država, država iz koje su pokrenute i mnoge inicijative koje su zaživjele u cijeloj Europi, pa i svijetu, kao što je, na primjer, Noć muzeja. Ne mogu ne reći da mi je ukazana velika čast, jer biti vitez Republike Francuske jest posebna čast i jest odgovornost!

“Dajući Amri Madžarević ovaj orden, Francuska želi pokazati da je jako počašćena što poznaje osobu kao što je ona” – kazala je francuska veleposlanica. Je li i BiH počašćena, kako to osjećate, što ima osobu koja se tako zalaže za kulturu i umjetnost?

Kad vam netko službeno, u ime države, kaže da je počašćen što vas poznaje, kao što je to javno kazala gđa Claire Bodony, veleposlanica, onda je to zaista stav države, odnosno Ministarstva kulture. Ja nisam dobila niti jednu službenu čestitku niti jedne institucije (osim mojih kolega, direktora pojedinih institucija), odnosno nadležnih ministarstava ove države, niti jednog čelnika, niti mojih pretpostavljenih. Ja zaista ne smatram da je ova nagrada dodijeljena samo meni, ona je, preko mog imena i funkcije koju trenutačno obavljam, priznanje i instituciji na čijem sam čelu, sredini u kojoj djelujemo i, na kraju, kulturi ove države. Ipak uz moje ime stoji da dolazim iz Bosne i Hercegovine. Dakle, bilo je prirodno ili, ako hoćete, kulturno bar poslati čestitku. Time bi institucije ove države dale do znanja da im je stalo što, eto, ima netko tko se zalaže predstaviti nas u najboljem svijetlu. Ipak, ova država ima dva lica, javno i ono drugo, rekla bih ljudsko. Ono što me raduje, gotovo isto toliko kao i samo priznanje, jest ogroman broj čestitki, lijepih riječi od srca koje su mi uputili “obični” ljudi. I dan danas, dva mjeseca nakon tog događaja, dobivam čestitke iz cijele Bosne i Hercegovine. I, moram dodati, interes medija me zaista pozitivno iznenadio. Dakle, odgovor na vaše pitanje jest: službena BiH očito nije počašćena, dok neslužbena, ljudska, jest.

Radite u zemlji u kojoj su kultura i umjetnost na marginama kada je u pitanju financijska potpora, strateško ulaganje, kulturna politika… Koliko je to obeshrabrujuće u radu i vjerujete li da će stanja u 2015. biti bolje?

- Najteže pitanje… Kulturna politika ne postoji, samim tim ni strateško ulaganje! Pa, nemamo ni ministarstvo kulture na državnoj razini, to je pokazatelj važnosti ovog segmenta života u politici uopće! Zvuči obeshrabrujuće, zaista. Međutim, u većini kulturnih institucija rade ljudi koji vole oblast kojom se institucija bavi, jer kulturne kuće nisu mjesta gdje se “obrće” veliki novac. Uvjeti za rad su najčešće neadekvatni, plaće nisu velike. Dakle, samo zaljubljenici i entuzijasti rade u kulturi, uglavnom. Mi smo, na žalost, naučili stvarati za male pare. Dakle, prvo ljubav, a drugo je, bar u mom slučaju, inat. A znam da i drugi kolege rade iz istih razloga. Jer, nepostojanje kulturne politike, loš status institucija kulture, svođenje kulture na lokalne razine (županije) jest politika laganog uništavanja naše izuzetno bogate kulturne baštine. Gubeći našu kulturu i baštinu, gubimo polako i identitet. A što su ljudi i narodi bez identiteta? U svijetu globalizacije i brisanja granica, bar u Europi, jedino po čemu su još prepoznatljivi narodi jest njihova bogata kultura i, naravno, identitet. I to je bogatstvo. I cijela Europa jest bogatstvo različitosti kroz identitete. E, onda radite iz inata onima koji vas svjesno ili nesvjesno žele uništiti. I ima još dobrih i svjesnih ljudi pa se mogu naći i sponzori i projekti, pa se nešto malo i zaradi i, eto, ne damo se. Hoće li biti bolje u ovoj godini, ne vjerujem… Ne vidim nikakve promjene, ne vidim svjetlo… Nažalost!

Zašto je važno strateški ulagati u kulturu? Prepoznaje li vlast ove zemlje važnost kulture ili joj do toga, sudeći prema odnosu, jednostavno nije stalo?

Evo malo teorije, “strategija je usmjereno postupanje radi ostvarenja određenog cilja”. Ima li ova politika ikakav cilj, posebno u kulturi?! Već sam djelomično odgovorila na ovo pitanje. Dakle, ja mislim da postoje ljudi u politici koji po zadatku uništavaju kulturu ove države, postoje oni koje kultura ne zanima, jer nemaju nikakvih dodirnih točaka s njom i postoje oni koji misle da je ulaganje u kulturu skupo i neisplativo. Kratkoročno možda i jest, ali da smo imali i da imamo strategiju, shvatili bi da su kultura i sport dugoročno vrlo isplativi. Jer, ne samo da mi predstavljamo svoju zemlju u lijepom svjetlu, već činimo dio obrazovnog sustava i značajan dio turističke ponude. Kroz naše institucije: muzeje, kazališta, knjižnice, vi obrazujete generacije mladih ljudi koji mnogo mogu naučiti u ovim kućama, koji stječu kulturne navike, koji dobivaju jednu nadgradnju i postaju kompletne osobe. Kroz turizam privlačite turiste, jer ono što turiste privlači jesu spomenici kulture i različitosti, odnosno žele vidjeti nešto novo i upoznati i drukčije kulture. A mi smo bar tu, kroz naše različitosti i sličnosti, izuzetno bogati. Da smo imali strategiju, ulagali u kulturu i obrazovali mlade ljude na vrijeme, možda bismo sad već imali generacije svjesnih i u politici.

Mogu li se veći programi planirati s ograničenim proračunom, uspijevate li realizirati sve ono što zamislite kao plan i program sezone?

 Na žalost, naši planovi i programi su unaprijed određeni proračunom koji je ograničen, tako da možemo planirati samo manje, odnosno jeftinije projekte. Stavka kapitalnih grantova je već nekoliko godina izbrisana iz proračuna kulturnih institucija. Ipak, mi se ne oslanjamo samo na proračun, već koristimo i druge izvore financiranja, kao što su apliciranje na razne natječaje za projekte drugih razina vlasti, kao i međunarodne, zatim sponzori i donatori, kao i vlastita sredstva preko prodaje ulaznica, suvenira, izdavačke djelatnosti, izdavanje muzejskih prostora za prigodne manifestacije i slično. Osim toga, bez obzira na ograničenost proračuna, mi ipak, za razliku od npr. Zemaljskog muzeja, imamo kakvu-takvu, ali sigurnu potporu naše županije. Jako je važno da imate sigurne plaće i režije.

Kakav je položaj muzeja u BiH, pratimo li, ako ne europske, onda barem regionalne trendove?

 Bosna i Hercegovina je član međunarodne mreže muzeja ICOM – Intrenational Council of Museums pri UNESCO-u i imamo svoj odbor. Iako financijski nismo u baš zavidnom položaju, ipak pratimo što se događa u svijetu muzeologije kroz ICOM i vezama s drugim muzejima. Za utjehu, u ovoj općoj financijskoj krizi ni muzeji u regiji, pa ni šire, nisu u mnogo boljem položaju. Mi imamo kontakte s muzejima u Hrvatskoj i Srbiji, surađujemo, jednom godišnje se održavaju regionalni susreti muzeja jugoistočne Europe, gdje razmjenjujemo iskustva. U smislu struke, zaista mogu reći da pratimo ono što se radi, posebno na uvođenju novih tehnologija, možda malo kasnimo, ali pratimo, novih trendova u muzeologiji, u smislu rada s djecom, školskih radionica, konzervacije i čuvanja eksponata, novih načina izlaganja i sl. Ono što nama nedostaje jest razmjena izložbi s drugim većim muzejima u regiji i šire, jer je to skup zahvat od prijvoza, osiguranja i dozvola za izvoz.

Zemaljski muzej zatvoren je prije više od dvije godine. Čega je to pokazatelj i kakva je to slika odnosa prema vrijednostima u ovoj zemlji?

- Zemaljski muzej je paradigma države Bosne i Hercegovine. To je institucija koja čuva materijalne dokaze o postojanju svih naroda sa svih dijelova ove zemlje. I, ustvari, oni koji odlučuju i ne dopuštaju da se riješi status ove institucije, nesvjesno dokazuju koliko je Zemaljski muzej i njegovo postojanje važno. Mnogi misle da je u pitanju novac, što je djelomično točno. Imali smo priliku po medijima čitati i, sama se susrećem s istim idejama, da muzej treba dati u ruke nekom sposobnom menadžeru i da se muzej može sam izdržavati. Molim vas, to je državna institucija izuzetne kulturne važnosti, koja čuva blago koje je netko prikupljao, čuvao, sačuvao i istraživao 120 godina, i netko iza toga mora stati. To je samo država!  Ne možete vi od jedne institucije takvog ranga praviti kavane, razne scene, cirkuse i ne znam što već da bi se zaradio novac. Ona mora sačuvati dostojanstvo i ugled koji je gradila više od stoljeća. Kad iza vas stoji osnivač koji osigurava plaće za 66 radnika, režije i osiguranje, onda se može govoriti i o zaradi. Zemaljski muzej i svaki drugi muzej institucije su koje koštaju, vi imate na tisuće eksponata koje treba adekvatno čuvati, “njegovati” kroz konzervaciju i preparaciju, zgrade koje su ogromne i stare… Ne postoji institucija takvog ranga u svijetu koja nije na proračunu države. Sasvim je jasno da je ovdje politika u prvom planu, ali kao što rekoh na početku, Zemaljski muzej kao paradigma ove države je trenutačno u krizi, ali on je grdosija koja stoji i prkosi. Otvoren ili zatvoren, on će preživjeti! Preživio je tri rata, preživjet će i ovu krizu. Zgradu, eksponate i ljude koji još uvijek vrijedno rade, bez obzira što godinama ne primaju plaću, ne može nitko odnijeti, izmjestiti, izbrisati! Zemaljski muzej je činjenica, vidljiv, opipljiv i postojan. A oni koji ne daju da se riješi njegov status su prolazni!

Jeste li zadovoljni potporom vlasti za Muzej Sarajeva?

Kad ovo pitanje dolazi poslije razgovora o Zemaljskom muzeju, moram reći da sam zadovoljna. Pazite, kao što sam već spomenula, mi imamo osigurane plaće i osnovne režije, kao i novac za manje projekte. Svim institucijama kulture u Sarajevskoj županiji su proračuni u posljednjih par godina znatno umanjeni, gotovo prepolovljeni. Ne može se biti zadovoljan kad se novac umanjuje, umjesto da se uvećava. Nama najveći problem predstavlja nedostatak zaposlenih, s obzirom da radimo s pola kapaciteta, jer nam ne dopuštaju prijem novih radnih mjesta. Ipak, to je opća situacija u kojoj se svi nalazimo, tako da se treba ponašati u skladu s, nadam se, trenutačnom situacijom.

I za kraj: na što ste najviše ponosni iz protekle godine?

Protekla godina je, zaista, bila izuzetno bogata aktivnostima, a najviše vezanih za stogodišnjicu Atentata. Ipak, ja sam najviše ponosna što smo našu izložbu “Sarajevo 1914. – 2014.” postavili u muzejskom prostoru Vijećnice. To je jedan potpuno novi muzejsko-galerijski prostor, otvoren za javnost upravo našom izložbom. Ponosna sam što nam je dano povjerenje da uđemo i otvorimo ovaj prostor, ali i na samu izložbu, s obzirom da povijest Sarajeva u posljednjih sto godina nije zastupljena dovoljno čak ni u našem muzeju i ovo je prvi put da na jednom mjestu imate sto godina detaljno obrađenih. A u fokusu izložbe je građanin i samo građanin, bez ikakvih boja, imena, predznaka…

Pet odvojenih (i povezanih) stalnih muzejskih postavki

Kada je u pitanju Muzej Sarajeva, što je obilježilo 2014. godinu i kakvi su planovi za 2015. godinu?

Javna ustanova Muzej Sarajeva u svom sastavu ima pet odvojenih stalnih muzejskih postavki, ali samo fizički. Tematski, one prate i nadopunjuju jedna drugu. To su: stalna postavka o povijesti grada u Brusa bezistanu na Bašačaršiji, Muzej “Sarajevo 1878. – 1918.”, Muzej Jevreja BiH, Svrzina kuća i Despića kuća. Muzej “Sarajevo 1878./1918.“ se nalazi na mjestu Sarajevskog atentata i predstavlja sam atentat u kontekstu austrougarskog razdoblja. Muzej Svrzina kuća predstavlja stambenu i kulturu življenja muslimanske gradske obitelji kroz 19. stoljeće, muzej Despića kuća predstavlja stambenu i kulturu življenja pravoslavne gradske obitelj s kraja 19. i početka 20. stoljeća i Muzej Jevreja, život Jevreja od njihovog dolaska u 16. stoljeću do danas. Protekla godina je bila u znaku obilježavanja stogodišnjice Atentata i početka Prvog svjetskog rata. U tom smislu smo uveli neke tehničke novine u muzej, kako bismo poboljšali ponudu, touch screen s mnogim novim podacima, audio vodiče na našem i engleskom jeziku, i, naravno, prigodne izložbe u povodu ove godišnjice. Ove godine Sarajevo obilježava 70 godina oslobođenja od fašizma i 20 godina od završetka opsade. U tom smislu planiramo prigodne izložbe i manifestacije.

Moje želje…

Kada biste imali idealne uvjete, koji bi to program bio koji biste voljeli realizirati u BiH u 2015. godini?

Eh, ovdje bi popis mogao biti poduži! Već duže vrijeme želim realizirati jednu veliku izložbu posvećenu odijevanju u BiH kroz vjekove, ali na jedan posve novi i drukčiji način. Zatim bih uvela audio vodiče u sve naše objekte, za sad, nažalost, imamo samo u jednom, i to na bar pet jezika. I željela bih našu izložbu “Sarajevo 1914./2014.”, koja je trenutačno postavljena u Vijećnici izložiti u Banjoj Luci, Mostaru, Tuzli… diljem Bosne i Hercegovine!

*Pri preuzimanju teksta s portala Akta.ba potrebno je navesti izvor i linkovati tekst.

Dojavi vijest na viber +387 60 3315503 ili na mail urednik@akta.ba.

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Akta.ba.

Ličnosti