Peđa Bajović, stand-up komičar:Prijelomni trenutak je bio odlazak u Seattle

Stand-up komedija je profesija koja na našim prostorima još čeka ulazak na velika vrata, ali unatoč tome postoje ljudi koji se godinama bave ovim poslom i ne skrivaju da od njega žive i što je najbolje – u njemu uživaju. Jedan od njih je i Peđa Bajović, regionalni stand-up komičar i producent s adresom u Sarajevu, koji iza sebe ima deset godina rada, a upravo krajem ovoga mjeseca, 31. siječnja, prigodno će obilježiti desetljeće svoje karijere. Jubilej će obilježiti tako što će krenuti na turneju po Bosni i Hercegovini, a mostarska publika će njegov nastup moći vidjeti 9. veljače u Hrvatskom narodnom kazalištu.

Za sebe kaže da je osoba u ranim 40-im godinama muškog spola s tendencijom prema onom srednjem – od ‘muškarac’ prema ‘muško’.

“U vrlo sretnom braku, dvostruko razmnožen. Na veliku žalost, u braku i s kreditom, i to u francima. Nacionalno neopredijeljen, ne zato što ne želim, već i da hoću – ne mogu. Kroz svoju bio-geografiju sam skupio tri i pol državljanstava i biranje samo jednog od ovih naših identiteta bi bila izdaja ostalih. Kulturološki sam Jugoslaven, a politički sam prilično daleko od toga”, kaže Bajović. Priča da je u djetinjstvu gajio ambicije prema zanimanju pilota, ali su ga životne okolnosti odvele na drugu stranu.

“To je više bila zamisao mojih roditelja, a ja sam htio pobjeći iz malog grada u kojem sam odrastao. Tako sam se i našao u Mostaru u kojem sam proveo četiri gimnazijske godine u tadašnjoj Vazduhoplovnoj vojnoj gimnaziji. Objektivno, nisam baš ni bio za pilota, iako sam to forsirao pred curama u to vrijeme. Međutim, kada sam počeo letjeti, uvidio sam da sam pomalo smotan za te stvari, a onda se u međuvremenu još pojavila i dioptrija…” Od tada je odlučio djevojke zavoditi smijehom.

Budući da sebe ne smatra super izgledajući sportskim tipom, a još manje je u životu, kaže, imao puno novca, humor je koristio kao svojevrsni afrodizijak. Kada je za vrijeme boravka u Americi spoznao nešto što se zove stand-up komedija, a što je tamo jedna zaokružena profesija, počeo je razmišljati u tom smjeru.

“Nikada nisam bio glumac, čak niti u dramskoj sekciji u školi, ali je želja bila tu. I onda su se jednog jesenjeg dana po Zagrebu ukazali plakati s pitanjem ‘Želite li biti stand-up komičar?’… Prijavio sam se na te radionice, zajedno s ostalih tridesetak ljudi i nakon par mjeseci, točnije 31. siječnja 2005. godine, prvi put sam stao pred publiku”, priča Bajović. Kaže kako su kroz tih deset godina osjećaji bili izmiješani, od ponosa do očaja, od histerije do euforije, od beznađa do optimizma na kvadrat…, ali nikada – ravnodušnosti.

Prvi u mnogočemu

Bilo je, ističe, trenutaka kada je bio na izlaznim vratima ove karijere i mislio odustati. Primjerice, nemali dio čitatelja ovog intervjua se tek ovdje upoznaje s njegovim likom i djelom, a, evo, on ovo radi već deset godina. Nikada, kaže, nije pristajao na trule kompromise i ponude medija, koje su redovito bile u društvu kiča i obične estradne plitkosti. Eksperimentirao je sa svime i svačime i toga se ne srami, jer je iz toga puno naučio, ali sada zna u kojem smjeru treba ići. Rastužuju ga, kaže, dvije spoznaje: prva je da je stand-up ipak bliži estradi nego kazalištu, a druga je da je nečije ludilo u kombinaciji s manjkom obrazovanja jedna vrlo poželjna kombinacija za probitak na estradi, ali unatoč tomu, kaže, preživjet će. Peđu pitamo što se sve događalo u proteklih deset godina njegova rada.

“Biti stand-up komičar tu kod nas u ovih deset godina znači da ćeš se naći pred svakakvim ljudima i u svakakvim prostorima. Bio sam i u kavanama gdje su publiku činili samo konobar i par lokalnih pijanaca, ali sam nastupao i pred par tisuća ljudi od kojih 90 posto zna tko si i žele te čuti. Bio sam i u malim mjestima naše balkanske zabiti i u velikim klubovima u Londonu i Sjevernoj Americi. Upoznao sam svjetski poznate komičare i provincijalne amatere, a koji imaju više talenta za komediju od svih nas zajedno", akže Bajović. 

Nekoliko  je puta obišao cijelu regiju, a na što je jako ponosan jest to da je bio taj koji je probijao ove naše granice i prvi dovodio srpske komičare u Hrvatsku i obratno, prvi predstavio ‘sjevernjački’ stand-up Makedoncima, prvi s ove strane koji je na našem jeziku nastupao u Prištini i ono što mi je najvažnije, bio lider tima koji je na velika vrata uveo stand-up komediju u Bosnu i Hercegovinu.

"Dobro, više su to vrata srednje veličine, ali koja su sve ovo vrijeme sve šire i šire otvorena. Prijelomna točka u mojoj karijeri je bio odlazak u američki Seattle na međunarodno natjecanje stand-up komičara prije dvije godine. U tih tri tjedna sam shvatio sve, i ono što mogu i što bih trebao raditi, ali i ono još važnije, što ne mogu i čega se trebam okaniti. Od povratka odande, sve je krenulo nabolje", kaže.

Komedija s nogu

U svojoj bogatoj karijeri, Bajović bilježi i razdoblje kada je bio vođa, odnosno producent prve zagrebačke stand-up comedy skupine SVE5, što je kasnije prešlo u produkciju “Komedija s nogu”. U to vrijeme su imali dosta nastupa pa se i zarađivalo. Ne zato, kaže, što su bili jako dobri, nego zbog toga što su bili nešto novo, a još u vrijeme tog lažnog prosperiteta, kada je i bilo love. Nakon nekog vremena su se razvili različiti pogledi na ovaj posao i uslijedio je razlaz. Jako mu je drago da su svih petero i dalje u stand-up komediji, njih dvoje kao profesionalci, a ostala trojica kao izvođači “po pozivu”. Naravno, još mu je draže da su se u međuvremenu ukazali i novi ljudi, od kojih su neki doista izvanredni komičari, ali kojima oni ipak mogu reći da su bili – prvi.

“’Komedija s nogu’ je produkcija nastala iz moje ideje da se regija uveže mrežom stand-up komičara, jer praksa dokazuje svojevrsni fenomen koji ja nazivam Ča-Ča-Ča; bilo da je u pitanju Čačak, Čakovec ili Čapljina, dobar stand-up komičar iz bilo koje od naših zemalja će nasmijati publiku u bilo kojoj od tih zemalja. Ovaj jezik se svuda razumije, uključujući tu i Sloveniju i Makedoniju. Mreža je tu, a naši sadašnji projekti su televizijske prirode, o čemu će javnost vrlo uskoro čuti – i to vrlo glasno”, najavljuje Bajović.

Iz svoga iskustva kaže kako se ljudi najlakše i najviše smiju onomu što im je blisko, a stand-up komedija je tu najjača u odnosu na sestrinske žanrove. Stand-up komičari ne izmišljaju, ne pričaju viceve, ne glume… oni govore o životu, o svijetu oko sebe i svijetu u sebi, bilo da su u pitanju aktualnosti ili svevremenska tematika.

Na upit koliko su ljudi odvažni postati stand-up komičari te, po njegovu mišljenju, što čovjek mora imati u sebi da bi se bavio ovim poslom, Bajović kaže: “U zemljama poput SAD-a ili Velike Britanije, profesija stand-up komičara je nešto poput glumca, zubara ili vodoinstalatera. Dakle, ne moraš objašnjavati o čemu je riječ. Razlog je taj što je to tamo industrija sa svojom infrastrukturom i jasnim pravilima igre. Kod nas je problem taj što još uvijek ne postoji dovoljno prostora u kojima bi oni koji su zainteresirani to, prvo, mogli vidjeti, a onda kada u to uđu – gdje bi mogli često nastupati i tako se usavršavati. U zadnjih nekoliko godina smo imali nekoliko izuzetno talentiranih mladih ljudi, ali koji su odustali, jer nisu imali priliku nastupati dovoljno. S druge strane, u jednom trenutku se postavi pitanje – želiš li biti profesionalac? To podrazumijeva potpunu predanost ovom poslu, čak iako ga možda i nema puno. Nas nekoliko smo prelomili u tom smjeru, dok je najvećem broju njih ovo još uvijek plaćeni hobi”, objašnjava on.

Nagrada za najboljeg veterana

Ono što čini stand-up su imena komičara i prostori. Ovo prvo se polako, ali sigurno zaokružuje. U svakoj od naših zemalja se, smatra on, javnost sve više upoznaje s likom i djelom pojedinih stand-up komičara, što je odlično, jer će oni svojim radom doprinijeti razvoju scene, a u konačnici i industrije. Druga stvar su prostori u koje dolazi publika koja također čini scenu. “Ljubljana, Zagreb i Beograd danas imaju klubove koji imaju stalne večeri stand-up komedije. Mislim da bi Sarajevo od jeseni mogao biti sljedeći grad s jednim takvim prostorom, iako moram odati priznanje ekipi iz Mostara koja se doista trudi preteći glavni grad”, kaže on, dodajući kako je televizijski kanal Comedy Central Extra u dvije zadnje sezone pozvao jedanaest komičara s područja BiH da na engleskom jeziku nastupaju u njihovoj produkciji pod nazivom “Stand-Up Express”. Osim toga, isti taj kanal je u svoj redoviti program uvrstio i regionalnu produkciju pod nazivom “Stand Up & More”.

Radi, zarađuj i živi od toga!

Ova profesija ima i svoj natjecateljski karakter, ali u BiH se to većinom temelji na amaterskoj razini. Na pitanje zašto kod nas nema natjecanja za profesionalce, Bajović odgovora kako za to prije svega nema dovoljno profesionalaca, a taština je tolika da neki ne bi preživjeli situaciju da ga na takvom jednom natjecanju pobjedi netko tko je amater, iako smatra da je vrijeme da se i to promjeni. Spomenuo je i godišnju manifestaciju u Skopju, Adria Comedy Awards, gdje je on prošle godine dobio onu za “Najboljeg veterana”.

“Ja sam sada profesionalni stand-up komičar, a to podrazumijeva i jednu vrstu očaja, jer to je – to i nema drugo! Radi, zarađuj i živi od toga! Sreća u toj nesreći, što još uvijek nismo toliko poznati, jest ta da postoje tisuće ljudi koji nikada nisu čuli neke moje šale, pa sam ja to sve pretočio u tri različite tematske cjelovečernje predstave: o politici i ex-YU prostorima, o parenju i razmnožavanju, o starenju i životinjama… pa tko kako voli – neka izvoli! A za one koji žele sve to vidjeti u svojevrsnoj kompilaciji, pozivam da dođu na moju predstavu ‘Crno-bijelo’, kojom ću tijekom veljače obići Bosnu i Hercegovinu i tako obilježiti desetogodišnjicu svoje karijere”, poručio je Bajović.