Branka Bradašević: Susret sa Nepalom mijenja poglede na život

Susret sa Nepalom, novim kontinentom i novom civilizacijom, njihovim standardom tjera vas da promijenite poglede na život i postanete skroman čovjek. Ljudi su tamo veoma dobri, zadovoljni su onim što imaju, a imaju veoma malo, ispričala je za Poslovni portal eKapija.ba članica Planinarskog kluba Javorak iz Paraćina i komercijalista u firmi MB Komerc Branka Bradašević.

Ona je zajedno sa Andrijanom Miletić, Biljanom Čegar, Biljanom Savković, Jelenom Ignjatijević, Biljanom Medenicom, Vesnom Đoković i Sonjom Pavlović činila ekspediciju koja je krajem aprila ove godine osvojila vrh Tharpu Chuli na Himalajima, na 5.663 metara nadmorske visine.

Komepletan poduhvat ostao je u sjeni razornog zemljotresa koji je pogodio glavni grad Nepala, Katmandu u kojem je život izgubilo nekoliko hiljada ljudi i pričinjena je ogromna materijalna šteta.

Novo životno iskustvo

Bradašević nam je ispričala iskustvo sa Himalaja.

"Himalaji su nešto posebno. Znamo da je san svakog planinara kročiti u Nepal i biti učesnik ekspedicije. Imam osjećaj da sam složila posljednju kockicu mog planinarskog mozaika i sad želim prenositi znanje i iskustvo svima koji se žele baviti istim hobijem. Uvijek je izazov oboriti svoj lični rekord, ali ja sam ovo doživjela kao jedno veliko novo životno iskustvo. Uvijek je izazov osvojiti svaki novi viši vrh od prethodnog", kazala je Bradašević.

Pojasnila je da je ekspedicija trajala 17 dana, od 16. aprila do 2. maja 2015. godine.

"Deset dana proveli smo u planini, a ostatak u putovanju. Vrh je osvojen desti dan ekspedicije. Time je bilo odrađeno tek pola zadatka, jer se isto tako trebalo sigurno spustiti sa planine", rekla je Bradašević.

Zemljotres promijenio teren

Branka je navela da u petak, dan pred završni uspon, na 4.600 metara nadmorske visine vremenske prilike nisu išle u prilog, jer je padao snijeg.

"Dogovarali smo se da li da se vratimo i odustanemo od vrha ili da nastavimo dalje. Dogovorili smo da, ukoliko se ne razvedri u subotu do 10.00 sati, odustajemo od premještanja u High camp na 4.900 metara nadmorske visine. Nije se razvedrilo i pokušavali smo da nađemo neko rješenje. Odlučili smo da u nedjelju u jedan sat poslije ponoći krenemo direktno na vrh, bez premještanja u zadnji kamp", ispričala je Bradašević.

Spomenula je da su, u subotu oko 12.00 sati dok su sjedili u trpezarijskom šatoru i dogovarali se, članovi ekspedicije osjetili podrhtavanje tla.

Prema njenim riječima, svi su bili sigurni da je u pitanju lavina, ali poslije 15 sekundi shvatili su da je u pitanju zemljotres, jer se ništa nije čulo, a lavine su veoma bučne.

"Izašli smo svi napolje i skupili se jedni uz druge. Podrhtavanje je trajalo gotovo dvije minute, porteri, serpasi, kuhari i ostali su se veoma uplašili i rekli da ovako nešto nisu doživjeli nikada u svom životu. Uslijedila su još dva veća potresa, a onda o niz malih. Nismo znali gdje je epicentar, koje je jačine i razorne moći zemljotres. Mislili smo da je u planini, jer se veoma osjetio", rekla je Bradašević.

Navela je da se ekspedicija zaputila na vrh kada se sve smirilo, ne znajući za posljedice zemljotresa.

"Završni uspon trajao je cijelih 17 sati, vrh je osvojen oko 12.00 sati, a povratak u bazni kamp uslijedio je oko 18.00 sati. Sedam dama 26. aprila izvršilo je uspješan uspon na vrh Tharpu Chuli na 5.663 metara nadmorske visine. U ponedjeljak spustili smo se do Anapurna, gdje se nalazi bazni kamp, i tek tu smo saznali da je Katmandu pogodio strašan zemljotres. Čuli smo da je poginulo 600 ljudi i kako smo se spuštali ka sljedećim lodgevima, informacije o pogibiji stanovnika Katmandua bile su sve strašnije. Teren po kome smo se vraćali više nije bio onaj isti. Od zemljotresa, odrona, kamenja i lavina sve se promijenilo", kazala je Bradašević i dodala da je bilo veoma teško raspoznati teren i vratiti se pravim putem.

Branka je izjavila da nikada nije planirala svoje planinarenje, jer za velike ekspedicije treba mnogo sredstava.

"Ovo mi je treća expedicija i sve tri realizovane su uz pomoć sponzora kojima smo veoma zahvalni. Ovaj put su nam pomogli Hemofarm, Iglo sport, Comtrade, Continental Wind, Ušće shoping centar, Planinarski savez Srbije. Meni lično tokom priprema najviše su pomogli moj PK Javorak, Optima Power iz Modriče, Agencija Kocka Paraćin, Coffie Shop Company. Ako sponzori opet budu raspoloženi za ovakve projekte, biće još mnogo osvojenih vrhova", poručila je Bradašević.

Planinarenje je idealna kombinacija prirode i sporta

Branka je član Planinarskog kluba Javorak od 2004. godine, kada se popela na svoj prvi vrh Bobotov Kuk na Durmitoru, na 2.525 metara nadmorske visine.

"Bila sam fascinirana predjelima, pogledom sa vrha, Ledenom pećinom. Inače veoma volim prirodu i sport, a planinarenje je idealna kombinacija. Zdrav život podrazumijeva jedan dan nedjeljno proveden u prirodi i ja to redovno upražnjavam. Imam sina od pet godina i zajedno planinarimo već tri godine. Djeca trebaju što više vremena provoditi napolju na vazduhu. Jezim se od kompjutera i video igrica u sobi. Želim da moje dijete što više bude u prirodi i zato ga vodim sa sobom gdje god mogu, baš kao što je moj tata mene, brata i sestru, nekad u Modriči vodio na Majnu", spomenula je Bradašević.

Porodica – najveće blago

Put do uspjeha Branke Bradašević nije bio nimalo lagan. Rođena je 13. oktobra 1972. godine u Modriči gdje je živjela do 1992. godine. Na početku rata zapaljena joj je porodična kuća, a Branka je izbjegla u Paraćin gdje se morala snalaziti i sama izdržavati.

U Paraćinu i danas živi i radi kao komercijalista u firmi MB Komerc već 14 godina.

Kako je kazala, u firmi se radi timski, a timski duh stekla je upravo u planinarenju kroz ekspedicije i druženje sa planinarima iz cijelog svijeta.

Kaže da je veoma ponosna, jer je ostvarila ulogu majke.

"Moja porodica, mama, tata, brat i sestra moje su najveće blago i najveća podrska u životu. Kada se okrenem iza sebe, vidim veliki uspjeh jer sam ipak krenula nekim ispravnim putem u životu, i znam da su moji roditelji ponosni na mene", dodala je.

Navela je da je kroz planinarenje mnogo putovala, i da se mogu vidjeti nove destinacije, upoznati novi ljudi, nove kulture i običaji.

"Obišla sam skoro sve najviše vrhove na prostorima bivše Jugoslavije od: Triglava, Pelistera, Koraba, Kajmakčalana, Šar-planine, Prokletija, Durmitora, Komova, Suve planine, Stare Planine, Prenja, Maglića, Olimpa u Grčkoj, Mt.Blana na 4.810 metara u Fancuskoj, Bishorna 4.153 metara u Švicarskoj, Grand Pradiso na 4.061 metara u Italiji, Elbrus 5.642 metara na Kavkazu", spomenula je Bradašević.

Kaže da je u životu najviše motiviše osjećaj dobre saradnje sa ljudima.

"Motiviše me moj sin kome sam potrebna kao zdrava i jaka osoba, vizija zdravog i normalnog života, ali i to što živimo u siromašnoj državi i što jednostavno ne možete očekivati od nekog drugog da uradi nešto za vas. Morate se sami potruditi da ugodite sebi život i sve zavisi od vas", rekla je.

Spomenula je da joj je životni moto: "Ne čini drugima ono što ne želis da tebi bude učinjeno".

K.S.